Toplifikacija Gračanice – sve bliže realnosti

Sažetak

Puno vode proteklo je Sokolušom od kad Gračanicu proglasiše gradom. A da bi je proglasili gradom, morala je steći glavna obilježja grada. Desilo se to, izgleda, prije 1548. godine. Tri mahale i pazar sedmično, muslimanski džemat i džamija – bilo je dovoljno za to. Vrijeme Ahmed-paše Budumlije, koje pada poslije 1686. godine, neki zovu zlatno doba stare Gračanice. Taj moćni valija, ko zna zašto, dođe ovdje da gradi haire. On podiže sahat-kulu, hamam i bijelu džamiju, a oko njih – dućane i novu čaršiju… Vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini – veliki preokret ne samo u društveno-ekonomskom životu, već i urbanom razvoju Gračanice. Poslije katastrofalnog požara, 1895. godine, nova čaršija podiže se iz pepela. Gradnjom keja s lijeve strane, željezničke pruge i stanice s desne strane Sokoluše, dobila je dvije nove ulice, sa centralnim trgom usred čaršije, te urbane konture koje su se u osnovi zadržale do danas. Uskotračnom prugom do Karanovca izašla je na željeznicu moćne imperije, 1898. godine. Elektrifikacija gradskog jezgra, 1930. godine, prvo iz vlastite male centrale, a 8 godina kasnije sa elektro-dalekovoda Doboj – Tuzla, bio je sljedeći veliki komunalno-civilizacijski poduhvat u modernoj historiji Gračanice. Dovođenje pitke vode iz Sokola i izgradnja gradskog vodovoda, te početak asfaltiranja gradskih ulica, 1963. godine, a nekoliko godina iza toga, “preseljenje” većih privrednih kapaciteta iz centra grada u sadašnju industrijsku zonu, posljednja je ključna etapa u komunalno-urbanom i civilizacijskom razvoju Gračanice. A projekat toplifikacije, bit će najveći urbanističko-komunalni poduhvat u Gračanici od Ahmed-paše Budimlije do današnjih dana. I veliki izazov za ovu generaciju Gračanlija…