Memoari Muhameda Seida Mašića – egzistencijalna i literarna cijena nonkonformizma

Sažetak

Sudbina memoarskog pripovijedanja u bosanskohercegovačkoj književnosti vrlo je znakovita. Kontinuirajući se na bogatu ljetopisnu baštinu, memoari su u počecima formiranja naše novije književnosti bili jedan od dominantnijih žanrova. Modernizam će ih, zajedno sa ostalim nefikcionalnim žanrovima, potisnuti u tzv. rubna područja lite¬rature, da bi, u doba socijalističke Jugoslavije, kao jedno od notornih obilježja diskursa, doživjeli neobičnu, vještačku renesansu. Povjerena im je bremenita društvena zadaća da zvaničnu historiju komunističkog pokreta, narodnooslobodilačke borbe i prijelomnih događanja socijalističke izrgadnje navodno “prizemljuju, očovječuju, svode na ljudski faktor, na ljudsku dimenziju” . Tog ozbiljnog posla mogli su se poduhvatiti, dakako, samo pravovjerni tvorci historije.