Razvoj kulturno-umjetničkog amaterizma u Miričini

Sažetak

Kulturno-prosvjetna zapuštenost, nepismenost, ekonomska bijeda i zaostalost - glavna su obilježja muslimansko-bošnjačkog sela u periodu između dva svjetska rata. Mladi su se okupljali i zabavljali za vrijeme bajramskih i drugih narodnih svečanosti, na svadbama i veseljima, uz pjesmu i igru, tradicionalne narodne sportove - bacanje kamena s ramena, “penjanje uz oguljenu stožinu”, ponegdje uz konjske i pješačke trke. U dugim zimskim noćima stariji bi se okupljali po kućama i u neko doba nakon igre “prstena” ili “mice”, uz “gasnjaču” ili svijeću, gotovo krišom (da ih ne čuju “nepoželjne uši”) slušali omiljene junačke narodne pjesme o muslimanskim junacima – Mustajbegu Ličkom, Gojenom Halilu i Muji Hrnjici - koje je iščitavao najpismeniji u mahali iz neke stare požutjele pjesmarice što se uz Mushaf čuvala…