Gračaničke medrese, njihovi graditelji, muderisi i učenici

Sažetak

Prema historijskim podacima (Adem Handžić i dr), Srebrenička banovina s gradovima Srebrnik, Teočak, Soko i Tešanj, potpala je pod tursku vlast između 1512 i 1520. godine. Kao i ostala slična mjesta u Bosni i Hercegovini, i Gračanica se, nakon toga, ubrzano razvija u islamsko-orijentalnom duhu. Ovo nekadašnje srednjovjekovno rudarsko selo status kasabe (grada) stiče prije 1548. godine, a sjedište prostranog kadiluka (koji je zahvatao široko prostranstvo između Spreče, Bosne, Save i Tinje) postaje prije 1572. godine. To je period intenzivne islamizacije, naglog razvoja zanatstva i trgovine, podizanja džamija i drugih javnih objekata u kasabi… Prema predanju, prvobitno jezgro kasabe bilo je na području današnje mahale Drafnići (Trepanići). Ali počeci gračaničke čaršije na sadašnjem prostoru vezuju se za ime Ahmed-paše Budimlije, koji je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća, podigao čaršijsku džamiju (Ahmed pašina džamija), sahat kulu (današnji simbol Gračanice) i hamam - objekte koje je u pravilu morala imati svaka značajnija čaršija. Podigao je i jedan mekteb kao i još neke javne ustanove i objekte. Za njihovo izdržavanje ostavio je golem vakuf: više parcela zemlje, han, nekoliko dućana u čaršiji itd.