Pitanje krivice

Sažetak

Šta je istina o ratu protiv Bosne i ko snosi odgovornost za nemjerljivu tragediju koja nas je zadesila? Tribunal u Hagu je svojim presudama udario siguran i trajan temelj individualne odgovornosti za počinjeno zlo, kao što je svojevremeno učinjeno i na kraju Drugog svjetskog rata sa kolovođama nacizma. Ali, kako se pokazalo, to nije bilo dovoljno, pa se i danas vode polemike o tome kako se desilo da veliki dio njemačkog naroda prihvati monstruoznu ideologiju zločina. Kakva je u svemu tome bila uloga države i režima, kakva je njihova politička odgovornost, i ima li kolektivne krivice, barem moralne, njemačkog naroda i svakog građanina koji je svjesno krenuo za zlom? Ta pitanja i danas održavaju živim mračni dio njemačke prošlosti, uprkos javnom konsenzusu o prirodi i posljedicama nacističke ideologije. U BiH se ni danas, tri decenije nakon agresije, ne naziru ni konture istine koju bi svi prihvatili, čak i kad su pitanju nesporne i sudski dokazane činjenice. Nacionalistički režimi u Hrvatskoj i (naročito) u Srbiji izgradili su plansku, državnu kulturu poricanja, koju promovišu političke strukture, mediji, crkva, intelektualci, školstvo i dobar dio nevladinog sektora, na isti način na koji su pripremani ratovi i propagirana odgovornost cijelog naroda u borbi za “uzvišene” nacionalne ciljeve. Homogenizacija ogromnog dijela naroda u borbi za ratne ciljeve bila je i ostala uslov sveopšte neodgovornosti, jer ako su svi krivi, niko nije kriv.