Fuzûlî – pjesnik osmanske turske književnosti u recepciji Muse Ćazima Ćatića

Sažetak

Krajem XIX i početkom XX stoljeća u Bosni i Hercegovini izražena je prevodilačka djelatnost sa orijentalnih jezika, prvenstveno s turskog, pa je, shodno tome, i jasno uočljiv utjecaj istočnih književnosti na književna djela bošnjačkih pjesnika, posebno Safvet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića. Ćatić se, među prvima u Bosni i Hercegovini, počinje intenzivno baviti književnošću na orijentalnim jezicima. Ćatićevi eseji odraz su njegove zanesenosti orijentalnom poezijom, i predstavljaju kratak prikaz dešavanja u turskoj književnosti u jednom prilično širokom vremenskom rasponu, tačnije od XVI stoljeća, pa do perioda u kome je on sam živio i stvarao. Zbog obimnosti Ćatićevog rada na ovom polju, težište istraživanja stavljeno je na pjesnika XVI stoljeća–Fuzûlîja. Esej o kome ćemo govoriti više predstavlja jedno subjektivno mišljenje dobrog poznavaoca klasične, ali i novije turske književnosti nego pravi kritički stav. Nažalost, do sada, Ćatićevim esejima nije dat potreban značaj u bosanskohercegovačkoj, kao ni u turskoj književnoj kritici. O njima nije dovoljno pisano, iako su oni važni kako s književnohistorijskog aspekta tako i zbog samog razumijevanja Ćatićeve poezije, pogotovo one nastale u periodu kada je autor, ponesen Istokom stvarao pod jakim utjecajem pjesnika toga podneblja.