Dževa Avdić, Moj osmijeh je moja osveta, Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2016

Sažetak

Čitajući knjigu «Moj osmijeh je moja osveta», autorice Dževe Avdić prolazimo kroz lavirint osjećaja, tragičnih događaja i neviđene patnje likova koji se hrabro i uporno bore sve do posljednjeg trenutka. Intimistička ispovijest o životu mlade autorice predstavlja potragu za vlastitim identitetom u kome se poseban akcent stavlja na ono čega nije bilo u procesu sazrijevanja i naglog odrastanja, a to je djetinjstvo koje je pokidano i izbrisano iz dugoročne memorije sjećanja. Stoga se uspomene oživljavaju pričama majke, babe, brata i drugih bliskih ljudi koji se sjećaju života u rodnom selu, mukotrpnih napora da se izgradi kuća i višestrukih progona iz doma, sela, grada, iz onih grupa u koje je Dževina porodica dolazila, kao i onih, čiji je sudbinski dio bila, ali im nikad u potpunosti nije pripadala.