Tajni život romana

Sažetak

Književnost je fascinantno područje koje nas vodi u različite svjetove i omogućava nam da doživimo različite sudbine i iskustva. Autor članka naglašava ne samo važnost riječi i knjiga, koje obogaćuju našu stvarnost, već posebno ističe važnost i odlike onog književnog postupka, koji kombinira stvarne i lažne elemente, fragmentarnost i mistifikaciju. Za primjer navodi Danila Kiša, koji je vješto koristio takve tehnike u svojim djelima. Njegov roman “Grobnica za Borisa Davidoviča” je izvanredan primjer književne mistifikacije, gdje se na zanimljiv način prepliću stvarnost i fikcija U književnim djelima u kojima pisci primjenjuju takav postupak, oni se pojavljuju ne više kao “božanski” stvaraoci, već kao bilježnici koji iznose činjenice i njihove izvore. Ali ni ti izvori nisu stvarni jer je u književnom djelu Izvor svega bukvalno sam stvaralac: i imena i događaja i “čitavog tog fiktivnog svijeta”. U pravu je autor kad tvrdi da su izvori “samo dio ukupne mistifikacije koju tekst proizvodi.”. U ovom članku pruža čitaocu retrospektivu nastanka i zanimljivog “putešestvija”svog romana “Legenda o Bijeloj džamiji”- od stvarnosti do fikcije i nazad. Upravo u tom romanu vješto se prepliće ta “pomalo neobična mješavina dokumentarnog i književnog, fiktivnog i stvarnog, sna i stvarnosti”: Radi se o 30 vješto poredanih tekstova, zapravo fiktivnih pisama i dokumenata koji nisu nikad postojali u stvarnosti. Arhaičnim stilom i jezikom kojim su ispisani ti tekstovi postiže se njihova autentičnost dok lebde između stvarnosti i sna. Tako i počinje “tajni život romana”.