Muhamed Tajib Okić i njegov doprinos hadiskoj znanosti

Sažetak

Kur’an je Allahova, dž.š., objava i prvi izvor šerijata. Odmah nakon njega dolazi hadis, odnosno, riječi, djela i prešutna odobrenja posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Hadis je od neprocjenjive važnosti za Islam i njegovo pravilno razumijevanje jer se njime objašnjavaju neke kur’anske odredbe ili služi za dopunjavanje samo načelno spomenutih obaveza u Kur’anu ili se njime regulišu odredbe koje u Kur’anu uopće nisu spomenute. Za Kur’an Allah, dž.š. je rekao: ‘’Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.’’ Ovim ajetom Allah, dž.š., je zagarantovao autentičnost Kur’ana. Hadis kao Božija objava, iako ima veliku važnost u praktičnoj primjeni Islama, nema tu zagarantovanu autentičnost. Neprijatelji Islama znali su da je Islam ranjiv na tom području, te su ga sa te strane i napadali. Međutim, od ashaba, prve generacije muslimana, pa do danas, kroz generacije, postojali su ljudi koji su branili hadis, odnosno Islam, od napada takvih ljudi. Oni nisu žalili imetak, zdravlje i slobodno vrijeme samo da bi sačuvali autentičnost hadisa. Zbog napora kojeg su ulagali Jezid ibn Zurej’ je rekao: ‘’Svaka vjera ima svoje vitezove (junake) a vitezovi (junaci) ove vjere su prenosioci hadisa.’’ Sigurno jedan od junaka koji je ustao u odbranu hadiske znanosti svakako je i Muhamed Tajib Okić.