Krivični progon ratnih zločina u Bosni i Hercegovini (1992. – 1995.) – lični pogled iz perspektive Gračanice

Sažetak

Povodom istraživanja civilnih žrtava rata i ratnih stradanja Gračanice, koje je poduzela Redakcija Časopisa „Gračanički glasnik“, u ovom prilogu autor iz svog ugla aktuelizira pitanje krivičnog progona ratnih zločina u domaćem pravosuđu i iznosi svoje stavove o evidentnim slabostima u toj oblasti. Potkrepljuje ih javnosti dostupnim podacima koji ukazuju na usporavanje, pa i potpuni zastoj u krivičnom progonu ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Autor se ne bavi uzrocima takvog stanja, smatrajući da su dovoljno poznati. Unatoč tome, ova problematika je, nažalost, već duže vremena na margini društvenog interesovanja. Mada je puno faktora koji su tome doprinijeli, oštrica kritike u ovom tekstu uperena je samo prema domaćim tužilaštvima koja su zakonski zadužena da pokreću postupke, obavljaju istrage i konačno da podižu optužnice protiv počinilaca ratnih zločina – i po pristiglim prijavama i po službenoj dužnosti. Rezultati rada/nerada domaćih tužilaštava najbolje su vidljivi na terenu, kad se malo pažljivije razgledaju cifre i statistike po njihovim izvještajima. Što se tiče općine (sada grada) Gračanica, na kojoj je fokus ovog istraživanja–rezultat je nula. Na osnovu toga, moglo bi se zaključiti da ratnih zločina na ovom području nije ni bilo. A bilo ih je itekako. Zato je Redakcija „Gračaničkog glasnika“ poduzela opsežno istraživanje s ciljem da dokumentuje sve te zločine i tako skrene pažnju nadležnog Tužilaštva na Gračanicu, koja se ovdje promatrana samo kao primjer (slučaj), jedan od mnogih. Jer, ima puno gradova većih stradalnika u Bosni i Hercegovini od Gračanice koji uzalud čekaju pravdu. Nažalost. Ove porazne činjenice drugačije se gledaju iz ugla žrtve, a drugačije iz ugla vlasti i politike, ako se uopće i gledaju. Iako se trudio, autor, u ovom prilogu nije uspio potisnuti svoje lično tragično iskustvo. Otuda i izvjesna doza subjektivnosti u ovom tekstu. To svakako treba imati u vidu, da bi se pravilno razumjeli ponuđeni stavovi i pozivi nadležnim da se napokon pokrenu. Koliko su ta očekivanja realna, drugo je pitanje.