Dvije nedovršene priče takozvanog zavičajnog pisma

Sažetak

U ovoj godini zauvijek smo se rastali sa dva naša vrijedna saradnika koji su preselili “preko rijeke”, što bi rekao veliki pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar u svojoj pjesmi “Modra rijeka”…Obojica su otišli u naponu stvaralačke snage, obojica su nas, da ne budemo škrti i skromni na riječima, svojim djelom, svaki na svoj način zadužili, makar u našim zavičajnim okvirima–gračaničkim–mada ono što su iza sebe ostavili, po svojoj vrijednosti, sigurno prevazilazi te okvire, ali, nažalost, ostalo je nevalorizirano, poprilično nepoznato u našoj gruboj stvarnosti (sadašnjosti), koja nikada nije bila gora za stvaraoce poput ove dvojice naših rahmetlija, koji su se, dok su hodali po ovom svijetu, bavili tim uzvišenim, a toliko podcijenjenim poslom – općenito rečeno–pisanjem.