Pjesme iz “Desete knjige”

Sažetak

Opet nam dijete – Prije čijeg rođenja, svijete, Postojao i jesi i nisi – iz kuće Opet nam ode Ivana. U svanuće. Kad ionako je rastužena Pod nogom svaka daščica parketa. I opet, ispod krivog nebosklona, Ostajemo sami ja i moja žena, Sa kojom život, četrdeset ljeta, Između se nosim, kao za veš lonac. I opet svijet je lišen sebe. I bez zbilje smo i bez sanja. Rastužuje me majka njena: Kao da na buri kisne i zebe. A pomoći joj ne možeš. Meni je lako: u stihove – Bože, Hvala ti za to – opet se sklanjam Od sama sebe. Ko od nevremena. Pa, Marko Darinkin, sjedi gdje si I piši tugaljive glose Kako iz svega što te zadesi (Sramota bi bilo da se to sakrije) Sa Trebevića moglo se Vidjeti jedino šta život nije. Šta biti ne smije.