Uloga općina u procesu stabilizacije i pridruživanja i apsorbciji sredstava iz pretpristupnih fondova EU

Sažetak

Ubrzo nakon rušenja Berlinskog zida, 1989. godine, Evropska Unija (EU) je započela sa aktivnostima bilateralnog približavanja sa zemljama središnje i istočne Europe potpisivanjem Ugovora o pridruživanju (European Agreement). Ti ugovori su pokrivali trgovinske odnose, politički dijalog, usklađivanje zakonodavstva i druga područja od uzajamnog interesa kao što su industrija, ekologija, transport, carine, itd. Vrlo brzo su uspostavljene zone slobodne trgovine između pridruženih zemalja i EU na bazi reciprociteta, ali sa asimetričnim kvotama. Kako je suradnja na gospodarskom planu od potpisivanja ugovora o pridruživanju snažno rasla, tako su se i aspiracije pridruženih zemalja za punopravnim članstvom pojačavale. Vrlo brzo na dnevnom redu EU se našlo pitanje proširenja. Ne ulazeći sada u sve aspekte procesa proširenja već 1993. godine tadašnjih 15 članica EU prepoznaju svoj interes u proširenju EU, čime pitanje daljeg širenja Europe na istok i jug prestaje biti pitanje „ako“ nego postaje pitanje „kada“. Kako prije ulaska u članstvo Europske unije svaka država-kandidat za punopravno članstvo mora prilagoditi svoje gospodarstvo institucije i pravni sustav standardima EU, koji su u slučaju većine zemalja srednje, istočne i jugoistočne Europe znatno viši od nacionalnih standarda, pitanje priključenja EU postaje pitanje njihove sposobnosti da odgovore postavljenim političkim, gospodarskim i administrativnim standardima.