Prilozi historijatu katoličke zajednice u Gračanici

Sažetak

Tradicija katoličanstva na prostorima Gračanice vuče korijene još iz razdoblja srednjovjekovne bosanske države, a prvi spomen katoličke župe u Gračanici, kao organizirane vjerske kongregacije, potiče iz 1623. godine. Do druge polovine XVII. stoljeća, međutim, ta župa se već bila ugasila, najvjerovatnije uslijed konverzije ili odseljavanja stanovništva. Do obnove katoličke zajednice u Gračanici dolazi poslije austrougarske okupacije (1878. godine), kada se u Gračanicu doseljava veći broj porodica, uglavnom činovnika, državnih službenika, poduzetnika, kvalificiranih majstora i sl. Katolici iz ovoga grada pripadali su najprije župi Špionica, a od 1900. godine župi Doboj. Poslije Prvog svjetskog rata Gračanica je pripojena župi Lukavac, da bi 1931. godine bila vraćena župi Doboj, kojoj i danas pripada. Gračanički katolici su se okupljali u vlastitoj vjerskoj općini. Tako organizirani, oni su još 1906. godine pokrenuli aktivnosti na izgradnji vlastite crkve, odnosno kapele, što je realizirano tek poslije Prvog svjetskog rata. Katolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gračanici od tada je vrijedan kulturno-historijski spomenik, prepoznatljiv simbol Gračanice kojeg svi stanovnici ovoga grada doživljavaju kao dio vlastite baštine.