Golootočki sužanj

Sažetak

Nikad se dotad Doktor nije osjećao bjednije i jadnije. Tih nekoliko podrumskih sati, koliko je proteklo od njegovog dovođenja do svitanja, bio je samom sebi jedna vrsta inspiracije, koja je bila dovoljna samo za povraćanje. Mučnina, koja se u njemu naglo nakupila i gusto koncentrisala, imala je izgled, ukus i miris posve iracionalne, dotad nepoznate, potpuno nerealne, bezmalo zrakoprazne nemoći i beznačajnosti. Ostavljen u mračnoj, memljivoj i vlažnoj podrumskoj prostoriji, dimenzija – metar i po sa dva, sam i bačen, odjednom je bio prisiljen na to da samom sebi prizna da je načisto s tim kako se počinje rušiti sav njegov dotadašnji svijet. Sve ono u šta je vjerovao, za šta se zalagao, čemu se posvećivao.