Atif Kujundžić, knjiž.
Gračanica je iz rata izašla s puno rana na licu grada i prigradskih naselja, s bolom zbog poginulih, s osjećanjem da je rat očigledno stao, ali da neprijateljstva nisu prestala, da će život teško krenuti s mrtve tačke na koju je doveden promjenom društveno-ekonomske formacije, da se, bez sumnje, očigledno, ispočeka događa svijet. Da je prije svega potrebno, definitivno imenovati svijet. Intencionalno jest, da su o tim stvarima ljudi razgovarali i u toku rata. Isti ljudi su tokom rata pripremali i izdavali Biljeg vremena, glasilo revijalnog tipa koje je bilo na braniku domovine i bh. bića. Bila je tu i svijest da ono što je zahvaćeno ratom, mora propasti i da sve valja graditi iz početka. Odnose, institucije, medije, vrijednosti…
Zlatko Dukić, knjiž.
Rezultati oktobarskih izbora nisu bili ovjeravanje i potvrđivanje dosadašnjeg stanja i rasporeda snaga, ali ni toliko očekivana (i potrebna) promjena. Na nivou države, entiteta i kantona će, tako, ipak biti nekih osvježenja, pa teza o tome da se dešava nešto novo – ima osnova u podatku da su, s jedne strane, neke stranke prošle gore nego što su očekivale (zasluživale), a neke opcije, poput SDP-ovog relativnog trijumfa, s druge strane, pokazale da su promjene moguće s onima koji dosad nisu bili u neuspješnoj vlasti.
Dr. sc. Omer Hamzić
Građani Bosne i Hercegovine, 3. 10. 2010. godine, birali su članove Predsjedništva BiH (dva iz Federacije BiH – bošnjački i hrvatski) i jedan iz Republike Srpske (srpski) i poslanike/zastupnike za sljedeće nivoe vlasti: (1) Predstavnički/Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (ukupno 42 mandata, od čega 28 iz F BiH – 21 direktni sa kandidatskih listi i 7 kompenzacijskih mandata, sa stranački utvrđenih listi, dok je iz Republike srpske izabrano ukupno 14 poslanika – 9 direktno, a 5 su kompenzacioni mandati, (2) Predsjednika i dva potpredsjednika Republike Srpske (jedan Hrvat i jedan Bošnjak), (3) Predstavnički/Zastupnički dom Parlamenta Federacija BiH (ukupno 98 mandata, od čega se 73 biraju direktno, dok su 25 kompenzacijski mandati), (4) Narodna skuština Republike Srpske (ukupno 83 mandata, od kojih su 62 izabrana direktno, dok je 21 bio kompenzacioni mandat) i (5) Skupštine kantona u F BiH (u Skupštinu Tuzlanskog kantona izabrano 35 poslanika).
Edin Šaković, prof.
Sažetak: U radu) je prikazana starija prošlost naselja Gornja Orahovica, od prahistorije i antike, preko srednjeg vijeka do kraja osmanskog razdoblja. Na području Gornje Orahovice, otkriveni su tragovi prisustva ljudi još u mlađem paleolitu. Iz kasnijih razdoblja prahistorije potječe nekropola na lokalitetu Barice (eponimno nalazište grupe Barice-Gređani) i gradina na lokalitetu Arnautsko brdo, koja je bila naseljena i u rimsko doba, o čemu svjedoče ostaci građevinskog materijala, keramike i jedna ostava novca. Naselje pod imenom Orahovica datira iz razdoblja srednjeg vijeka, iz kojeg potječu materijalni tragovi i brojni toponimi. U ranom osmanskom razdoblju, Orahovica je već bila jedno od većih i značajnih naselja u nahiji Soko. Tom vremenu treba pripisati nastanak starog groblja na Blagalištu. Na prijelazu iz XVII. u XVIII. st., desile su se brojne promjene koje su dovele do stagniranja naselja i izmjene populacijske strukture (dugotrajan period ratova i krize, epidemije kuge, itd.). Tokom XVIII. i XIX. st., Orahovica se oporavlja i dalje razvija, a u povijesti sela sve veću ulogu imaju članovi lokalnog begovskog roda Gazibegovića. Sa posljednjim desetljećima osmanske vlasti, Orahovica ulazi u razdoblje modernizacije koje čini novo poglavlje u historiji tog sela. Ključne riječi: Gornja Orahovica, Gračanica, prahistorija, antika, srednji vijek, osmansko razdoblje.
Dr. sc. Jasmina Talam
Proučavanje porijekla i upotrebe muzičkih instrumenata u Bosni i Hercegovini zasnovano je na različitim izvorima – od historijskih pisanih dokumenata i muzejskih zbirki do etnomuzikoloških opisa, te audio, foto i video snimaka tradicionalnih narodnih instrumenata, od kojih su neki i danas u upotrebi. Prvi pouzdani tragovi o postojanju muzičkih instrumenata u Bosni i Hercegovini datiraju još iz prethistorijskog perioda. Najstariji materijalni dokaz je koštana cjevčica za koju se može pretpostaviti da predstavlja primitivni oblik zviždaljke. Pronađena je u nalazištu Crvena Stijena kod Trebinja, nedaleko od bosanko-crnogorske granice i smatra se da potiče od prije 25.000 godina, odnosno iz paleolita (Imamović 1998:14). Iz istog perioda potiče i koštana cjevčica, pronađena u nekropoli kod Sanskog Mosta. Na arheološkom nalazištu Ripač kod Bihaća, koje potiče iz kasnobrončanog doba, pronađen je zanimljiv glineni rubno puhani rog bez usnika, oblikovan poput konjske glave. Kao jedna vrsta aerofonog instrumenta može se tretirati i glinena posudica za puhanje bez piska koja potiče iz brončanog doba (ZMS, bez inv. broja).
Mina Kujović, prof.
“Napredak” – Hrvatsko prosvjetno i kulturno društvo za Bosnu i Hercegovinu je osnovano 1907. godine spajanjem Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine (osnovano u Mostaru 1902. godine) i Hrvatskog društva za smještanje djece na zanate i trgovinu (osnovano u Sarajevu 1902. godine). Društvo se počelo širiti prvo u Bosni i Hercegovini, a kasnije i na ostale dijelove zemlje, prvenstveno u Hrvatskoj i Sloveniji. U Sarajevu je bila Središnja uprava “Napretka” (Središnjica), a u skoro svim mjestima u Bosni i Hercegovini su djelovale njegove podružnice i povjereništva. U Mostaru i Zagrebu su djelovale naročito jake podružnice.
Dr. sc. Božo Repe
Abstrakt: Za Sloveniju je od sredine osamdesetih godina karakteristična pluralistička atmosfera sa snažnim civilnim društvom, alternativnom kulturom, postupnom pojavom organizirane opozicije u obliku saveza, prethodnika stranaka (od 1988. nadalje) i s reformističkom vlašću, čiji je simbol bio predsjednik CK SKS Milan Kučan. Prelazak na višestranački sistem i provođenje prvih izbora bili su konsensualni i pravno pažljivo planirani, posljedica odluke SKS o silasku sa vlasti i dogovoru s opozicijom. Odnos prema Jugoslaviji bio je ambivalentan: išao je od želje za reformiranjem do traženja mirnog puta do nezavisnosti. Ključne riječi: Slovenija, politički pluralizam, ekonomska i politička kriza, centralizam, međunacionalni odnosi, raspad Jugoslavije
Zabilježili: Dr.sc. Omer Hamzić i Izet Spahić, dipl.ing.geol.
Zarobljavanjem, predajom i izručenjem mase pripadnika oružanih snaga NDH i drugih osovinskih formacija, kao i civila koji su bježali ispred partizana (jedinica Jugoslovenske armije), uslijedili su događaji koji se uobičajeno podvode pod pojam Bleiburg ili Bleibuški zločin, po lokalitetu na kome se odigrala svega jedna epizoda u čitavim tim zbivanjima, koji su se odvijali na širem prostoru današnje Republike Slovenije i u pograničnim dijelovima Austrije, uglavnom tokom maja, juna i jula 1945. godine. Masa zarobljenih vojnika i civila je sprovedena u privremene logore. U narednim danima, znatan dio zarobljenih ljudi – nekoliko desetina hiljada – ubijen je u masovnim pogubljenima, o kojima do danas svjedoči preko 570 masovnih grobnica rasijanih širom Slovenija (podatak iz 2009. godine), od kojih su neke (kako je sondiranjima i iskopavanjima utvrđeno) brojale i po nekoliko hiljada ljudskih tijela. Svjedoče o tome i brojni dokumenti jugoslavenske komunističke provenijencije, od kojih je dio do danas i objavljen.
Priredili: Dr. sc. Omer Hamzić, Edin šaković, prof i Jasmin Jukan
Kao nastavak prvog dijela žrtvoslova bošnjačkog stanovništva Gračanice i okoline, objavljenog u prethodnom broju Gračaničkog glasnika, objavljujemo podatke za naselje Pribava, danas samostalnu mjesnu zajednicu, koja se u ono doba smatrala jednom od gračaničkih mahala. Podatke je prikupio g. Jasmin Jukan iz Pribave, a obradio Edin Šaković. Anketari koji su davali podatke su navedeni u samom tekstu. Ukupno je stradalo 20 mještana Pribave, što – uzimajući u obzir činjenica da naselje 1945. nije brojalo ni trideset domova – predstavlja izuzetno velik demografski gubitak.
Mr. sc. Rusmir Djedović
Jedna od familija koja je ostavila značajniji trag u razvoju grada Gračanice, kao i njene Čaršije, u zadnja dva stoljeća su gračanički Širbegovići. Kroz čitavo XIX i XX stoljeće pojedini članovi te familije igraju značajnu ulogu u privrednom, političkom i kulturnom životu Gračanice, pa i ovog dijela Bosne. Zapravo, pored gračaničke Čaršije, gdje su imali trgovine, Širbegovići su ponajviše vezani za staru gračaničku mahalu Čiriš i mahalu oko Mejdan Džedid džamije, gdje starinom žive i koje od čaršije odvaja samo rijeka Sokoluša, nekadašnja Gračanica rijeka.
Mirsad Omerčić, prof.
Numizmatički materijal Zavičajno-muzejske zbirke i galerije u Gračanice je bogat i sadržajan. Mnogi građani imaju manje ili veće numizmatičke zbirke metalnog ili papirnog novca. U ovom članku biće riječi o manje poznatom numizmatičkom bogatstvu sa gračaničke općine.
Dr. sc. Omer Hamzić i Hasan Berberović
Još kao dijete čuo sam za to ime. Otac je imao neki bezvezni spor u sreskom ili opštinskom sudu u Gračanici. Kako nije volio da se povlači po sudovima, jedva je čekao da to okonča, bez obzira na krajnji ishod. Kad je čuo da se “njegov predmet” nalazi kod sudije Osmana Fazlića, obradovao se kao da je već bio dobio spor. Vjerujem tom čovjeku, on je toliko pametan da ne zna u krivo… Tako ga je okarakterisao moj otac. Ne znam kako je okončan taj spor, ali znam da moj otac nikada nije promijenio mišljenje o tom čovjeku. Dosta, bio je sudija.
Priređivač: Željko Grahovac
Časopis Gračanički glasnik obilježava značajan jubilej – 30. broj je u rukama naših čitalaca. Tim povodom, redakcija časopisa je odlučila napraviti i svojim čitaocima ovdje ponuditi jedan antologijski izbor najnovije poezije autora s područja Tuzlanskog kantona; međutim, kao što to obično biva, ideja se razvila i razgranala, i uširinu i udubinu – pa je dogovoreno da se do proljeća iduće godine pripremi knjiga koja bi ispunjavala sve uvjete jedne ozbiljno i studiozno urađene antologije, sa izabranim pjesničkim tekstovima dvadesetak (ili koliko ih već bude) najboljih autora koji su rođenjem, radom i življenjem vezani za ovaj kraj, sa potpunim biobibliografijama njihovim i sa studijskim predgovorom priređivača.
Vrijeme kasne antike na prostorima današnje Bosne i Hercegovine predstavlja jedno uistinu interesantno i po mnogo čemu osobeno historijsko razdoblje, odlikovano krupnim promjenama i burnim potresima. Do danas su u našoj naučnoj i stručnoj literaturi djelomično istraženi i obrađeni uglavnom pojedini segmenti kasnoantičke povijesti, ali je jedan cjelovit prikaz do sada nedostajao. Knjiga dr. Bege Omerčevića, profesora Starog vijeka na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, predstavlja jedno upravo takvo djelo koje pruža objedinjenu sliku o spomenutom razdoblju. Knjiga, inače, predstavlja izmijenjenu i dopunjenu doktorsku disertaciju autora, odbranjenu 2005. godine pred komisijom u sastavu: prof. dr. Bruna Kuntić-Makvić sa Katedre za staru povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Enver Imamović sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i prof. dr. Salih Kulenović sa Odsjeka za geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli).
Premda po struci nije historičar, Nihad Halilbegović, publicist i saradnik “Gračaničkog glasnika”, do danas je napisao i objavio više vrijednih knjiga sa historijskom tematikom. On je imao hrabrosti i volje da se upusti u istraživanje nekih tema u obradu kojih se ni mnogi profesionalni historičari očigledno nisu usuđivali da zađu, uključujući stradanje Bošnjaka u zloglasnom logoru Jasenovac ili pak stradanje regruta iz Bosne i Hercegovine u JNA početkom 1990-tih, a trenutno istražuje stradanje Bošnjaka u nacističkim logorima u Europi, kao i razmjere bošnjačkog stradanja u okviru onoga što se u historiografiji označava kao Bleiburški zločin. Sve to bi, u nekom normalnom društvu, bio posao čitavih istraživačkih instituta i sličnih ustanova. Kod nas je, međutim, očito sve prepušteno osobnoj inicijativi i entuzijazmu pojedinaca.
Muhamed Seid Mašić, rođeni Gračanlija, bio je čovjek ispred svog vremena. Bio je intelektualac u pravom smislu te riječi, bio je nonkonformist i čovjek slobodna duha. Postao je žrtva totalitarnog komunističkog režima, ali još više nerazumijevanja malograđanske sredine u kojoj je živio i njezinog specifičnog palanačkog mentaliteta, nepovjerljivog i neprijateljski raspoloženog prema svemu i svakome ko se na bilo koji način izdigne iznad uobičajenih obrazaca razmišljanja i ponašanja. Istinska vrijednost Muhameda Mašića nije bila prepoznata za njegova života. Trebalo je proći gotovo dva desetljeća od Mašićeve smrti pa da Gračanica sazna za sve ono što je Muhamed Mašić za svog života napisao i objavio. Tome je, uspit rečeno, izuzetan doprinos dao i časopis Gračanički glasnik.
Munib Maglajlić je rođen 1945. u Banjaluci. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je bio direktor Instituta za književnost. Postdiplomski studij iz književnosti, a zatim i doktorsku disertaciju o bošnjačkoj usmenoj baladi odbranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1994. radi na Odsjeku za južnoslavenske književnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, gdje je u zvanju redovnog profesora. Autor je desetak knjiga i više radova iz historije usmene književnosti i kritike. Pisao je pretežno o bošnjačkoj usmenoj književnosti te priredio niz antologija i različitih zbornika sa tog područja. Od do sada objavljenih djela, ističemo sljedeća: Bibliografija radova o narodnoj književnosti (1979.), Od zbilje do pjesme:ogledi o usmenom pjesništvu (1983.), Muslimanska usmena balada (1985.), Usmeno pjesništvo od stvaralaca do sakupljača (1989.), Usmena lirska pjesma, balada i romansa (1991). U ovom vremenu kada smo u situaciji da samo individualnim naporom pojedinca, nažalost, možemo nešto više učiniti u oblasti kulture (općenito govoreći), pojava drugog izdanja antologijske zbirke “101 sevdalinka” koju je priredio prof. Munib Maglajlić (prvo izdanje izašlo u Mostaru sada već daleke 1978. godine), izuzetno je značajan događaj.
U nizu historiografski i publicističkih knjiga i radova sa tematikom iz rata za Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995.), ova publikacija je itekako značajna jer nam, osim spiska i fotografija, ubijenih civila, donosi i zanimljivu statistiku zločina koji je srpska strana u tom ratu počinila po Gračanici. Osim toga, publikacija demantuje davno stvorenu predodžbu kako je Gračanica “relativno dobro prošla” u posljednjem ratu iako je čitavo vrijeme bila u poluokruženju sa samo jednom komunikacijom kojom je imala izlaz do Tuzle, izložena svakodnevnim granatiranjima i patnjama civilnog stanovništva. Kao osnova za izradu ove publikacije, njenim priređivačima poslužila je “Knjiga šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995.” (autori: Omer Hamzić, Ibrahim Nurkić i Osman Puškar), koja je izašla 2004. godine u izdanju Opštine Gračanica i IK “Monos”. Pored fotografija, u knjizi se nalaze kratke biografije 167 ubijenih civila datum, godina i mjesto rođenja, datum i mjesto stradanja. Pored imena ubijenih, u knjizi se nalazi i nekoliko imena nestalih osoba, kao i imena i fotografije 10 poginulih civila od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava (MES) u periodu od završetka rata do 2010. godine. U knjizi se navodi i podatak da je tokom rata 99 civila teže i 151 lakše ranjeno. Ova crna statistika, smrti, stradanja i zločina rezultat je bezbroj neselektivnih granatiranja po naseljenim mjestima sa artiljerijskih položaja srpske vojske na Ozrenu i Trebavi. Ako bi se ovim podacima pridodali i podaci o teškim materijalnim razaranjima i štetama na stambenim, javnim i gospodarskim objektima širom općine, tek tada bismo imali kompletnu sliku ratnog stradanja Gračanice.
Bavljenje sportom, u najširem smislu riječi, u svakoj sredini, a posebno u bosanskim malim gradovima – čaršijama, prilika za svakog da bude “viđen”, hvaljen ili kuđen. Često je to prilika da se iz čaršije “ode i dođe”, a da se nikad ne zaboravi stari kraj i prijatelji i mirisi u njemu.
Autorski tim koji je radio na ovoj publikaciji, a tu u prvom redu ističem izuzetno stručan i profesionalan angažman Jasne Sofović, nacionalne savjetnice za zastupanje prava djece SOS Dječija sela BiH, Aide Ganović, nacionane koordinarice za brigu o mladima SOS Dječija sela BiH, zatim psihologinje magistrice Edite Ostojić i psihoterapeutkinje Arijane Ćatović, potrudio se da sastavi jedno, mada u osnovi stručno, ali dosta prohodno, i za običnog čitaoca, manje posvećenog u ovu problematiku, zanimljivo i razumljivo štivo. Tu zanimljivost i posebnu specifičnost, što ne reći, aromu ovoj publikaciji, daju upravo životne priče mladih ljudi, koje su priređivači, osmislivši koncepciju istraživanja i pretočivši ga u ovu knjigu, prikupili i sistematizovali tako da čine jednu zaokruženu cjelinu (u stručno-edukativnom smislu), ali i svaka za sebe i posebnu životnu storiju, poseban pogled mladog čovjeka, koji je prestao biti dijete u specifičnim uslovima takozvane javne pažnje, možda usputnu opasku iza koje se krije prava drama ili čitav jedan psihološki roman.
Dr.sc. Omer Hamzić
27. 5. 2010.
19. sjednica Općinskog vijeća: u znaku izvještaja javnih komunalnih preduzeća
Od 12 tačaka dnevnog reda, pored Odluke o dodjeli općinskih priznanja (koja će biti dodijeljena na Dan općine, 2. 6. 2010.), najviše pažnje vijećnika privukao je Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju JP “Vodovod i kanalizacija” za 2009. godinu. Uz ostalo, spominjala se loša situacija oko vodosnabdijevanja u Lendićima i Bijelim Poljima. Odgovorio je direktor Preduzeća mr. sc. Fuad Alić da projektne ideje za rješenje spomenutih kao i drugih problema postoje, ali za njihovu realizaciju nedostaju sredstva, pogotovo u godini krize i recesije. Osim ovog, vijećnici su usvojili i Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju JP “Komus” d.o.o. Gračanica za 2009. godinu, Izvještaj o radu općinskog pravobranilaštva za 2009. godinu, te rješenja o izmjeni rješenja o izboru komisije za praćenje položaja boraca, RVI, porodica šehida i poginulih boraca, o izmjeni rješenja o izboru etičke komisije. Zanimljive su bile i tri informacije: o sakupljanju, odvozu i deponovanju komunalnog otpada na području Općine Gračanica, o radu i vršenju nadzora općinskih inspekcija u 2009. godini i o kapitalnim ulaganjima u infrastrukturu u 2009. godini. Kroz informaciju o kapitalnim ulaganjima, vijećnici su upoznati da je u komunalnu infrastrukturu uloženo 3.606.957 KM, od čega u puteve 820.505, vodosnabdijevanje i kanalizaciju 416.479, javnu rasvjetu 129.237 i ostalu komunalnu infrastrukturu 1.026.201 KM. Infrastrukturna ulaganja u sportske objekte i domove kulture iznose ukupno 1.214.533, od čega se najviše odnosi na kupovinu sportske sale “Luke”.
Ovaj rad predstavlja jednu od relativno rijetkih longitudinalnih studija u području traumatskog stresa i razvojne psihopatologije. Istraživanje je provedeno u tri vremenske tačke nakon rata u Bosni i Hercegovini i to u razmaku od po dvije godine (1997., 1999. i 2001. godine). Koncipirano je kao korelacijsko, a u skladu sa razvojnom perspektivom, ima dva glavna cilja. Prvo, rad traga za individualnim, okolinskim i socijalnim faktorima i procesima koji mogu objasniti interindividualne razlike u poslijeratnoj prilagodbi, tj. za faktorima i procesima koji neke mlade ljude čine osjetljivim, a neke druge otpornim, u prilagodbi na život i razvoj u uslovima visokog rizika kao što je rat. I drugo, radom se nastoji utvrditi da li tokom vremena nakon rata dolazi do promjena u nekim aspektima psihološkog funkcioniranja mladih ljudi i kako se mogu objasniti eventualne promjene. Koncipiranje ciljeva, problema i hipoteza ovog istraživanja zasnivalo se na dva teorijska modela, Pynoosovom modelu razvojne psihopatologije i posttraumatskog stresnog poremećaja kod djece i adolescenata (Pynoos, 1994.) i Wilsonovom modelu traumatskih stresnih reakcija (Wilson, 1989.).
Esparzeta pripada grupi višegodišnjih krmnih leguminoza, veoma značajnih za kvalitetnu ishranu domaćih životinja. Proteini esparzete imaju visoku biološku vrijednost, te neki autori smatraju ih po građi vrlo sličnima proteinima mlijeka. Po sadržaju makroelemenata, ova kultura ne zaostaje za najkvalitetnijom krmnom leguminozom –lucerkom, dok citati drugih autora govore da je esparzeta čak bogatija u ukupnom azotu i fosforu nego sama lucerka.
U ovoj doktorskoj disertaciji je dat prijedlog Sustava učenja na daljinu zasnovanog na hipermedijskom modelu i opisan je postupak razvoja pojedinih njegovih modula: Hipermedijska predavaonica, Upravljanje kamerom u udaljenom laboratoriju uz prijenos video signala, te Sustav on-line testnih formi. Ovaj model obrazovanja je eksperimentalno primijenjen u nastavi na kolegiju Digitalni sistemi, treća godina studija na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, BiH. Za potrebe verifikacije modela studenti su podijeljeni u dvije testne skupine, pri čemu je prva testna skupina pohađala kolegij na tradicionalan način, a druga testna skupina primjenom razvijenih modula hipermedijskog modela, kombiniranih sa elementima tradicionalnog obrazovanja. Načinjena je kvalitativna i kvantitativna verifikacija predloženog sustava učenja na daljinu zasnovanog na hipermedijskom modelu.
Područje Federacije Bosne i Hercegovine je ograničeno u obradivim zemljišnim površinama i to je limitirajući činilac u povećanju proizvodnje hrane. Zbog toga se primjenom savremenih postupaka i tehnologija, naročito u peradarskoj proizvodnji, mogu osigurati dovoljne količine kvalitetnog pilećeg mesa, kojim bi se podmirile vlastite potrebe.
Senija Alibegović – Grbić, doktor poljoprivrednih nauka, vanredni prof. univerziteta, rođena 1948 godine u Gračanici, završila dodiplomski i postdiplomski studij, te doktorirala na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu, gdje je i nastavila svoju naučnu i profesionalnu karijeru. Osima matičnog fakulteta, bila je angažovana kao nastavnik i na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu i na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Bihaću….