Broj 18/9
povodom
Atif Kujundžić
Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”, već svojim nazivom određuje i anticipira predmet svoga bavljenja, određuje prostor svoga djelovanja, kao i odnos prema ciljevima koje želi postići. Odrednica: kulturna historija, mogla bi se dati i inverzno, a da na taj način bude preciznija, dakle: historija kulture. Međutim, kako je kultura po sebi historična, povijesna kategorija, kako je kultura jedina prava povijest/historija čovječanstva – nije u pitanju ni pogreška, ni nepreciznost. Riječ je o tome da Časopis i ljudi, koji se oko njega okupljaju kao saradnici, u značajnijoj mjeri nastoje tretirati završene kulturne procese i dokaze o njima kao post festum – dakle historijske činjenice.
Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” kao podsticaj i uvjet pozitivne kulturne promjene
Atif Kujundžić
Iz optike i duhovne pozicije bošnjačkoga svijeta postoji predislamsko i islamsko doba. Predislamsko doba je vrijeme džahilijeta ili neznanja, odnosno, vrijeme utjecaja svakovrsnih džahila. Islamsko doba počinje pojavom Muhameda s.a.v.s. i objavljivanjem časne knjige Kur’an, tj. Objavom Znanja i Svijesti o sebi i Stvoritelju Svega, koju muslimanima donosi Njegova Riječ. Njegova Riječ, Jest, Njegova Milost Ljudima
Kulturna promjena uvjetovana pojedincem i njegovim djelom ili Tešanj – paradigma kulturne promjene u Bosni i Hercegovini
Atif Kujundžić
Tešanj je prototip bosanskog grada koji nazivamo kasabom. Tvrđava, vojska i odbrana kraja. Čaršija. Gradski život i zanati. Škola. Trgovina, pazarni dan, razmjena dobara. Uprava, katastar, gruntovnica. Liječnik i veterinar. Sud i policija. Sakralni objekti. Kudret voda. Musa Ćazim Ćatić. Mustafa Ćeman. Kultura, umjetnost i arhitektura. Teatar. Pisci i slikari. Centar za kulturu i obrazovanje.
teme
Poruke sa promocije knjige “Knjige šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina” održane 25. 5. 2004.
Omer Hamzić
Tragično i neusporedivo teško vrijeme rata, kao vrijeme najtežih iskušenja u našim životima, hvala Stvoritelju svega – sada je iza nas. Dobro je prisjetiti se: nismo znali ko će od nas preživjeti. Dušmanin je bio nemilosrdan i, da je imao snagu, nikome ne bi pružio priliku. Zato je odbrana svim sredstvima, pa i golim životima bila jedina mogućnost da provjerimo svoju sudbinu. Po svemu, bilo je to vrijeme koje odgovora na hamletovski upit: biti ili ne biti pitanje je sad. Danas, dobro je uočiti, oni koji su pristali svojim životom odgovoriti na to pitanje, odgovorili su za sve nas koji smo još živi. Tako i žive u nama kao u još jedinoj mogućnosti za nas koji smo ostali smrtni zahvaljujući njihovome srcu, hrabrosti i žrtvi.
Program prikupljanja i obrade podataka o stradanju Bošnjaka s područja općine Gračanica tokom Drugog svjetskog rata
Omer Hamzić
U okviru Redakcije “Gračaničkog glasnika” duže vremena sazrijevala je ideja da se otvori i pokrene pitanje evidencije svih izginulih i nestalih Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata kao pitanje koje se do sada manje-više zaobilazilo u našoj domaćoj historiografiji. Razlozi su, uglavnom, poznati i oni su zajednički za čitav prostor bivše države. Još 1998. godine, kao urednik “Gračaničkog glasnika”, potpisnik ovih redova je na njegovim stranicama (u broju 6 od 1998.) otvorio neke dileme o sudbini Bosne i Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, a neposredan povod za to bilo je pitanje jesu li partizani, zapravo, okupirali ili oslobodili naše gradove u završnici Drugog svjetskog rata, koje se politiziralo do banalnosti i izazvalo nove podjele među Bošnjacima. U istom broju, na molbu Redakcije, u raspravu se uključio prof. dr. Omer Ibrahimagić, tada sudija Ustavnog suda Federacije BiH i profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Iz svog ugla, on je u istom broju elaborirao pitanje “Jesu li Bošnjaci u Drugom svjetskom ratu bili na pravoj strani” i predložio Redakciji da odgovor na njega zatraži od još desetak najistaknutijih Bošnjaka u oblasti politike, historiografije i prava s prostora Bosne i Hercegovine. Tu sjajnu ideju i nadasve korisnu inicijativu Redakcija, nažalost, iz objektivnih razloga nije mogla “iznijeti”.
Kratak osvrt na nekadašnje propise o nacionalizaciji i njihovu primjenu u općini Gračanica
Ahmed Hamidović
Nacionalizacija predstavlja prinudni prijelaz u društvenu, odnosno državnu svojinu krupnih ili svih privatnih preduzeća, određene privredne grane, ili stvari određene vrste i veličine, sa naknadom ili bez naknade.
Robna kuća – urbanističko-arhitektonski historijat lokaliteta robne kuće “Gračanka”u gračaničkoj čaršiji
Rusmir Djedović
Gotovo svaki dio naselja sa dužim historijatom naseljenosti i dugom urbanom tradicijom ima vrlo zanimljiv i složen urbanističko-arhitektonski razvoj. Takav je slučaj i sa svakim značajnijim urbanim lokalitetom u gradu Gračanici, koji ima dugu urbanu tradiciju značajnog naselja u srednjem vijeku i naselja sa statusom grada još iz prve polovine 16. stoljeća. To se naročito odnosi na teritorij stare gračaničke čaršije kao kulturno-historijsko i zanatsko-trgovačko jezgra grada.
zavičaj
Rezultati lokalnih izbora 2004. Godine: SDA “dobila” relativnu većinu u općinskom vijeću, SDP svog starog načelnika
Omer Hamzić
Općinski izbori u Bosni i Hercegovini, provedeni su 2. 10. 2004. godine na 4.065 biračkih mjesta u 142 izborne jedinice. Pravo glasa imalo je 2.322.687 birača, a glasalo se: za izbor općinskih načelnika u Federaciji i Republici Srpskoj, za članove općinskih vijeća u Federaciji Bosne i Hercegovine i Skupštine opština u Republici Srpskoj, zatim za članove Gradskog vijeća grada Mostara, odbornike Skupštine opštine Banja Luka, zastupnike u Distriktu Brčko, te gradonačelnika Banja Luke. To su bili šesti po redu izbori, provedeni poslije rata i prvi koji se finansiraju sredstvima općina, to jest domaćim parama.
Kiseljak U Malešićima (Ibrići)
Rusmir Djedović
Narod okoline Gračanice od davnina poznaje brojne prirodne izvore koji imaju povećani stepen raznih minerala i gasova u vodi. Takve mineralne izvore ljudi su najčešće nazivali kiseljcima. Poznati su npr. kiseljaci kod Sarajeva i Tuzle, zatim u Srebreniku ili onaj u Sočkovcu, kojeg narod odavno naziva Željezni kiseljak.
Sabrija Prohić – prvi moderni biznismen u privrednoj historiji Gračanice
Rusmir Djedović
U našoj historiografiji uopće, pa i takozvanoj lokalnoj, Gračanica i njena okolina u periodu između dva svjetska rata nije bila predmet ozbiljnijih istraživanja. Malo je objavljeno radova o Gračanici koji se bave tim periodom. Osobito je nedovoljno istražena uloga i značaj nekih istaknutih Gračanlija. U nizu značajnih imena ističe se ime Sabrije Prohića, kojeg narodno pamćenje svrstava u znamenitije ličnosti novije gračaničke prošlosti.
Sjećam se svoga oca Sabrije…..
Esma Tučić – Prohić
Ovaj lirski zapis prenosimo iz neobjavljenog Dnevnika Esme Tučić – Prohić, najmlađe kćerke Sabrije Prohića, koji iz posebnog ugla osvjetljava lik tog znamenitog Gračanlije i svjedoči o sudbini njegove porodice. n.u.
Vašar (vašer) u Gračanici – neka razmišljanja o promjeni termina njegovog održavanja
Rusmir Djedović
Svake jeseni Gračanica i Gračanlije, kao i brojni trgovci i gosti iz cijele Bosne i Hercegovine nekoliko dana žive u znaku tradicionalnog vašera. Ovaj iznimno značajan stari narodni skup daje krupno obilježje ukupnom životu stanovništva, ne samo grada, već i šire regije, a naročito u privredno-trgovačkom smislu. To je, može se reći, i veliki tradicionalni kulturni događaj ovog dijela Bosne. Zato vašar u Gračanici zaslužuje mnogo više poznavanja u javnosti i u literaturi, nego što je to bilo do sada.
Osmanovići ispod Grabova, zapis o jednoj romskoj porodici iz Malešića
Himzo Duraković
Na brdovitom i jarugama ispresijecanom zemljištu koje narod zove Ispod grabova, a koje se uzdiže iznad najsjevernijih mahala sela Malešića, između brda Vis i Sijedi Krš, do 1972. godine nalazilo se nekoliko trošnih romskih kućica u kojima su živjeli potomci romske porodice Huse Osmanovića.
prošlost
Nekoliko podataka o mortalitetu, poginulim i umrlim Bošnjacima iz Gračanice u jedinicama austrougarske vojske tokom Prvog svjetskog rata
Edin Šaković
Među nesređenom i fragmentarno sačuvanom građom nekadašnjeg imamata džemata u Gračanici, koja se danas nalazi u Medžlisu Islamske zajednice Gračanica, zajedno sa arhivskom građom Kotarskog vakufsko-mearifskog povjerenstva, nalazi se i nekoliko matičnih knjiga – matica rođenih, umrlih i vjenčanih, te domovnica – popisa muslimanskih domova i njihovih članova. Ove su knjige za muslimansko stanovništvo ranije vodili džematski imami. Među tim matičnim knjigama nalazi i se i matica umrlih za 1912.-1920. godinu. Riječ je o vrlo interesantnom historijskom izvoru koji se najvećim dijelom odnosi na period Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) i doba tzv. prevrata – propasti austrougarske vlasti i uspostave organa Kraljevstva SHS u ovome gradu (1918.-1919.). U matici umrlih 1912.-1920. evidentirani su datumi smrti muslimana i muslimanki s područja grada Gračanice, zatim njihova životna dob, kao i uzrok smrti. Zahvaljujući tome, moguće je donekle baciti svjetlo na život tadašnjih Gračanlija. Pri procjenama uslova života, zdravstvenih prilika i mortaliteta na području grada Gračanice tokom Prvog svjetskog rata, treba polaziti od činjenice da je po popisu iz 1910. godine Gračanica imala 4.222 stanovnika.
Neki detalji o smjeni vlasti u Gračanici krajem novembra 1918. godine
Mina Kujović
Završetak Prvog svjetskog rata, u novembru 1918. godine, u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u Gračanici obilježili su burni politički događaji, opća nestabilnost, pobune seljaka, raznovrsne nestašice, pojave gladi i bolesti. Odstupanje stare austrougarske i uspostava nove vlasti, koja je ulazila na prostor Bosne i Hercegovine sa srpski trupama u narodnom pamćenju ostalo je kao “vrijeme prevrata”. Novu vlast i stvaranje Kraljevine SHS srpski seljaci dočekali su s velikim oduševljenjem, očekujući da će agrarno pitanje biti definitivno riješeno. U mnogim bosanskohercegovačkim selima vladalo je revolucionarno raspoloženje. Na raznim mjestima planuli su begovski čardaci. U Gračaničkom kotaru seljaci su zapalili jednu zgradu i orobili čardak Mustajbega Uzeirbegovića u Kožuhama, rastjerali oružnike na oružničkoj postaji u Osječanima i dva puta izgonili oružnike sa oružničke postaje u Ozrenu. Na prolazu u Gračanicu zaustavile su se srpske komite i noću uznemirivale činovnike i oružnike.
O kandidaturi Mustafe Mulalića za narodnog poslanika Gračaničkog sreza na petomajskim izborima, 1935. godine
Nihad Halilbegović
(Iz neobjavljenog memoarskog spisa Mustafe Mulalića pod naslovom “Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja”)
Kada mi je do ruku došao rukopis “Hronika Drugog svjetskog rata iz aspekta mojih doživljaja i rasuđivanja” nekadašnjeg političara i publiciste Mustafe Mulalića, a riječ je ustvari o njegovim memoarima, prisjetio sam se jednog davnog susreta sa tim čovjekom, koji je ostavio određeni trag i u političkom životu Gračanice u periodu između dva svjetska rata, a jednim dijelom i tokom Drugog svjetskog rata. Nekoliko zabilješki iz spomenutog memoarskog spisa, koji se odnose na Gračanicu, prezentirat ćemo u ovom prilogu.
Administrativno – teritorijalni okvir Gračaničkog sreza 1945. godine
Senahid Hadžić
Bosna i Hercegovina je, a samim tim i prostor današnje općine Gračanica, tokom 20. stoljeća više puta je mijenjala svoj administrativno – teritorijalni okvir. Od okruga, kotara i kotarskih ispostava iz vremena austougarske, zatim oblasti, srezova i općina za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potom banovina, srezova i općina u Kraljevini Jugoslaviji, pa župa, kotara i općina u NDH, do današnjih entiteta, kantona i općina. Ipak, najčešće i najznačajnije administrativno-teritorijalne promjene desile su se u periodu poslije 1945. godine. O tome, između ostalog, govori podatak da su u periodu od 1945. do 1952. godine u Službenom listu Bosne i Hercegovine objavljena čak 42 zakona, odluke, uputstva, ukaza i ispravke, koje se odnose na administrativno-teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine.
riječ
Tri priče (Litica, Spavajuća smrt, Pećina)
Mevludin Spahić
LITICA
Odmicala je druga polovina sahata otkada se, pripijen uz stijenu, u očajničkom strahu, držao objema šakama za hrapave kamene izbočine okomite litice, uz koju se namjeravao uspeti. Dan je zamicao posljednjim titrajima svjetlosti na zapadnim vijencima planine, iza kojih su se plavile daljine i zujao život, čiji su zvuci dopirali do njega kao nešto što izmiče i čini ga očajnim, usamljenim i izdanim. Udaljena slika života, kao blijesak dalekog svjetionika, postepeno je bljedila i nestajala sve više u tamnoj sjeni sumraka koji je puzao, pokrivajući vidljivo okruženje. Gledao je desnim okom, glave okrenute udesno, dok mu je lijevo buljilo u sivilo kamena.
U cjelini i pojedinostima dužnici smo prema svome gradu, o slikama Mehmeda Alića Gljive
Atif Kujundžić
(Budući da slike gračaničkog slikara Mehmeda Alića likovno obogaćuju ovaj broj našeg časopisa, odlučili smo da “progovor” povodom otvaranja njegove izložbe, 4. 8. 2004. godine u BKC u Gračanici, objavimo u cjelini. )
Dobro znamo kako i koliko smo oduvijek i zauvijek ovdje, ali smo se prije agresijom nam nametnutog rata gubili u općoj slici i davali joj se, kako se ispostavilo: bez potrebe. Kada smo vidjeli kako nas ta nesebičnost proždire, potražili smo se i pronašli tu, na licu mjesta, gdje i jesmo jedino mogući i stvarni. Čini se, tada smo i prvi put uistinu pojmili, kako su nas uvijek prepoznavali po Sahat-kuli, Bijeloj Ahmed-pašinoj i Šarenoj džamiji, Osman-kapetanovoj medresi i Općinskoj kući, kao ljude iz Čaršije od posla, kao Gračanlije. Čak, nismo ni primjećivali, kako im ni na pamet ne pada da nas u Sarajevu prihvate kao Sarajlije, mada ne znamo odakle i kada su u Sarajevo došli. Kao ni u druge gradove. A Boga mi, ponekad ni mi nismo htjeli biti, tamo neki, jer – Gračanlije i jesmo!
Nove knjige
Omer Hamzić, Osman Puškar, Ibrahim Nurkić, Knjiga šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina,. Općina Gračanica, Monos Gračanica 2004
Knjiga šehida, poginulih boraca i civilnih žrtava rata Gračanica, 1992. – 1995. godina historijski gledano vrijedna je bibliografska jedinica, koja će generacijama Bosanaca i Bošnjaka služiti kao neupitan, faktografski, dokaz par exellence o karakteru agresijom nametnutoga rata vođenog u Bosni i Hercegovini 1992. – 1995. godine, odnosno, o odbrani njihove – međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, ali i njihove supstance na koju se s genocidnim namjerama ustremila i obrušila fašistička ostrašćena neman. Sve ovo, ne samo zato jer je knjiga u svim pojedinostima neprijeporno tačna, već zato što njezina činjeničnost blistavo svjedoči o karakteru agresorovih namjera. Naime: napadnuta je međunarodno priznata država, čiji najbrojniji narod ne samo što nije bio organiziran za rat, već uopće, nije namjeravao ratovati. Agresor je krenuo u ubilački rat protiv nenaoružanog naroda, protiv civila, njihove kulture, vjere, nacije i zemlje.
Avlija, Časopis Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, Općinsko društvo Gračanica, broj 3., Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Gračanica 2004.
Na više od 200 stotine stranica Časopis donosi poetska i prozna ostvarenja “literarnog pogona” gračaničkog “Preporoda”, odnosno jednogodišnji učinak tridesetak zaljubljenika pisane riječi, pjesnika i prozaista iz Gračanice, među kojima ima dosta početnika, koji se prvi put javno obraćaju “ovom narodu” stihom, ali i iskusnijih i afirmisanih pjesnika, čija se pjesnička ostvarenja izdvajaju i uzdižu iznad uobičajenih prosjeka takozvanih “pisaca amatera”.
Zlatko Dukić, Iz pozadine, OFF-SET Tuzla, Monos Gračanica, 2004. Roman “Iz pozadine”, ljubavni roman koji to nije
Ovaj, po obimu neveliki Dukićev roman (13. po redu), po svojoj tematici i stvaralačkom postupku ne razlikuje se bitnije od ostale Dukićeve proze, pa i čitavog njegovog spisateljskog opusa. Tematski to bi mogao biti obiteljski roman – o sudbini obitelji Džafera Tufahije u nekom vremenskom prostoru od pedesetak i više godina, istovremeno to je pomalo ratni, pomalo socijalno-politički, napokon ljubavni, na momente erotski roman. Ukratko, višeslojno i višeznačno prozno štivo, sa svim odlikama postmodernističkog književnog postupka.
Sakib Kurtić, Adem-aga Mešić u svom vremenu, Planjax Tešanj 2004.
Autor je uložio znatan napor da bi rasvijetlio i objasnio najznačajnije detalje iz političke biografije tešanjskog posjednika i biznismena, kulturnog radnika i mecene Ademage Mešića. Ova knjiga značajan je doprinos demistifikaciji jedne nesumnjivo značajne ličnosti u političkoj historiji Bošnjaka u prvoj polovini 20. stoljeća.
Arhivska praksa, br. 7., Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Tuzla 2004.
Prvi broj Časopisa “Arhivska praksa” izašao je prije šest godina (1998.), a njegovi izdavači su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Glavni i odgovorni urednici su prof. dr. Azem Kožar i mr. Izet Šabotić. U radu Redakcije i Časopisa učestvuju arhivisti iz nekoliko evropskih država, zbog čega Časopis ima međunarodni karakter. Časopis izlazi jedanput godišnje. Do sada je izašlo šest, a nedavno je izašao i sedmi broj tog časopisa.
Adnan Jahić, Hikjmet – riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini, Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Općinsko društvo Tuzla, Tuzla 2004.
Ova historiografska studija predstavlja integralnu verziju magistarske, koju je autor odbranio 16. 9. 2003. godine na postdiplomskom studiju “Historija Bosne i Hercegovine” Filozofskog fakulteta u Sarajevu. U njoj je vrlo detaljno objašnjena koncepcija, sadržina, uloga i značaj lista “Hikjmet” u duhovnom životu Bošnjaka u periodu između dva svjetska rata.
Hazim Hodžić, Druga strana čaršije šaljive priče, Denfas Tuzla, Tuzla 2004.
Po svom sadržaju, ova nevelika knjiga predstavlja pravo osvježenje u našoj, po kvantitetu obimnoj, a po kvalitetu često upitnoj izdavačkoj produkciji. Pisac predgovora knjige definisao je njen sadržaj kao rukopis anegdota i kratkih šaljivih priča, narodnih dosjetki i pošalica, koje je autor godinama bilježio u svoj “tefter” i iz njega ih “prelio” u ovu knjigu. Bilješke su nastale, “onako usput”, dok je autor “hodao” po čaršijama iz našeg komšiluka – Srebreniku, Gračanici, Puračiću, Tuzli, Zvorniku, Brčkom….
Osman Hadžić, Džamije, mektebi i hadžiluci sa područja općine Doboj Istok, “Planjax”, 2004.
Navedena knjiga je prije svega: “pokušaj profesora Hadžića da probudi Bošnjake intelektualce iz historijske uspavanosti i potakne na evidentiranje svoje historije i povijesti u pisanu riječ”. Materiju u ovoj knjizi: “autor zahvata i dublje i šire, ponekad i preširoko i preduboko za intenciju samoga djela”. Osnovno dostignuće istraživanja prezentiranog u ovoj knjizi bi se moglo kazati kao: “Svi imami, hatibi i mualimi, te uzvišeni zanos naroda koji je prihvatio i potpomogao svoju ulemu videći u njoj svjetlo duhovnosti, dokaz su vrlo aktivnog religijskog života u općini Doboj Istok”.
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 9. 5. do 1. 11. 2004.
Omer Hamzić
8. 5. 2004.
7. festival dječjeg dramskog stvaralaštva Bosne i Hercegovine
…i pored uskraćivanja bilo kakve podrške nadležnih “kulturnih” instanci Tuzlanskog kantona, Federacije i države Bosne i Hercegovine, zahvaljujući angažovanju Bosanskog kulturnog centra iz Gračanice, te nekoliko sponzora koji su pritekli u pomoć – ipak održan u Gračanici – na radost najmlađih ljubitelja pozorišne umjetnosti i svih onih koji su uložili dosta truda da Festival opstane.
dodatak
Glosar novih autora
