Mr. sc. Rusmir Djedović, Edin Šaković, prof.
Ove, 2012. godine, navršava se dvadeset godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, u kojima je i područje općine Gračanica teško stradalo, pretrpjevši ogromne štete, ali i velike ljudske gubitke. Prigodna je to prilika za podsjećanje na jednu neveliku skupinu ljudi koji su prvi organizirali oružani otpor agresoru, prvi sa puškom u ruci stali na branik Bosne i Hercegovine, ali i prvi prolili krv i dali živote za našu današnju slobodu i opstojnost. Prilika je to da se podsjetimo na manevarsku jedinicu Patriotske lige Gračanica, ali i sve one patriote koji su tih proljetnih dana 1992. godine hrabro stali pred zlo koje se obrušilo na njihovu domovinu i njihov narod.
Zlatko Dukić, knjiž.
Ovog proljeća se navršavaju dvije decenije od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na nju su kidisali i komšija i susjed – s tim što je onaj prvi imao “komparativnu prednost” u vidu bivše JNA i silne skalamerije oružja i opreme, plus korpusi vojske i domaćih krvoločnih saboraca, a drugi sklopljen dogovor s prvim da se zemljica Bosna podere k’o šuferica i pretvori u plijen dvije velike, fantomske, nemoguće države. Dvije decenije kasnije, jedno je sigurno: još je previše onih koji sanjaju o tome da političkim sredstvima mogu postići ono što nisu mogli ratom – a koriste se unutrašnjim be-ha nejedinstvom, razlikama, podjelama i svađama.
Doc. dr. Omer Hamzić
Prije nego što pređem na samo izlaganje teme, htio bih da izrazim svoje zadovoljstvo što smo se opredijelili za malo drugačiji i otvoreniji pristup ovim našim historijskim datumima i godišnjicama. Dobro je što na ovaj način otvaramo, bez ikakvih političkih, nacionalnih i drugih opterećenja, sva ona pitanja iz naše prošlosti, koja su se ranije mahom zaobilazila ili kao nezgodna, jednostavno predavala zaboravu. Trebamo podržati nastojanja da se u ove razgovore unosi više struke i nauke, da se našim građanima, posebno omladini, prezentiraju provjerene i historijski valorizovane činjenice, koje se ne moraju uvijek svima nama svidjeti – ali sa kojima se moramo kad-tad suočiti. Samo tako možemo razbijati neke naše zablude i stereotipe iz prošlosti i razgrtati ideološku maglu i dim sa važnih historijskih činjenica, a posebno onih na kojima se temelji opstojnost (da ne upotrebljavam druge riječi) ove naše Bosne i Hercegovine.
Prof. dr. Izudin Kešetović
Osnovni makroekonomski ciljevi koji se postavljaju pred ekonomsku politiku sadržani su u slijedećem: privredni rast, puna zaposlenost, stabilnost cijena, bilansna plaćanja, efikasnost privređivanja, ekološki standardi, privredne slobode i pravičnost.
Mina Kujović
Sažetak: Prilog se odnosi na pravnu borbu Zemaljske vakufske komisije/vakufskog povjerenstva u Sarajevu i Kotarske vakufske komisije (Kotarskog vakufskog povjerenstva) u Gračanici u vezi sa nastojanjem da se vakufima vrati vlasništvo nad oduzetim zemljišnim parcelama koje su prilikom uvođenja gruntovnice uvedene u zemljišno-knjižne uloške 771 i 772, katastarske općine Gračanica i razdijeljene na katastarske čestice od 15/1 do 15/20. Iako zbog nedostatka arhivske građe, ne znamo kako je i da li je uopće ta pravna borba završena, iz iskaza svjedoka i drugih dokumenata ipak se može potvrditi stvarno vlasništvo vakufa nad spornim parcelama, koje se, istina, nije moglo dokazati pisanim tapijama, što je režimu bilo dovoljno da te parcele proglasi državnom, odnosno općinskom imovinom.
Doc. dr. Omer Hamzić
U ovom prilogu govori se o dramatičnom približavanju rata i refleksima zaoštrenih političkih odnosa u jednoj lokalnoj sredini kakva je bila Gračanica u rano proljeće 1992. godine. Učinjen je pokušaj da se rasvijetli i dokumentuje ponašanje i snalaženje legalnih struktura lokalne vlasti u Gračanici, kroz funkcionisanje Skupštine opštine i Savjeta za narodnu odbranu s jedne i vojno-političke vrhuške na Ozrenu kroz funkconisanje novoosnovane, a još nepriznate opštine Petrovo s druge strane. Iako se formalno postavljala kao treća, neutralna strana, JNA je davala odlučujuću podršku srpskoj strani i tako iz dana u dan sve dublje generisala i podržavala krizu, koja će nakon terorističkih napada i diverzija po Gračanici, eskalirati u rat i ratnu katastrofu. Barikade i kontrabarikade koje su uslijedile nakon diverzije u Donjoj Orahovici, 13. 2. 1992., to su jasno nagovještavale.
Dr. Hasan Maglajlija
Napomena priređivača: Memoari, memoarski zapisi i memoarska građa predstavljaju važnu skupinu historijskih izvora, nezaobilaznih u proučavanju pojedinih događaja ili cijelih razdoblja, posebno u slučajevima kada nemamo dovoljno prvorazrednih izvora: arhivske i dokumentarne građe. Memoarska se građa u historiografiji smatra izvorima drugog reda, budući da je – za razliku od arhivskih dokumenata – nastajala sa svjesnom namjerom da bude svjedočanstvo o prošlosti. Memoarski su izvori po svojoj naravi subjektivni, jednostrani, sa emotivnim nabojem, ponekad i sa (ne)skrivenim pravdanjem autora za određene postupke ili naknadnim objašnjenjima istih. Ipak, oni imaju i niz prednosti: za razliku od arhivske građe, obično pružaju povezanu sliku vremena o kome govore, daju podatke o zbivanjima koja nisu ostavila pisanog traga, odnosno odraza u službenim i poslovnim dokumentima, te pružaju mogućnost da se tačno objasne neki događaji koje naslućujemo, ali ne razumijemo iz arhivske građe. Imajući u vidu da se ni arhivski dokumenti ne mogu uzimati zdravo za gotovo, jer i oni često sadrže propagandno, ideološki, politički ili na drugi subjektivan način distorziranu sliku stvarnosti, jasno je da se i jedna i druga kategorija historijskih izvora mora koristiti uz jasan kritički pristup. Memoari, memoarski zapisi i memoarska građa se, stoga, može promatrati kao relevantan izvor informacija za povijesnu spoznaju, ukoliko se kritički analizira i ocijeni, komparira sa drugim dostupnim izvorima, te sagleda u kontekstu vremena o kome govori, kao i vremena u kome je nastala.
Vahida Šeremet
Na jedinoj fotografiji, koja je ušla u istoriju iz “Husinske bune” na kojoj su se fotografisali zatvorenici iz “Štoka” prilikom njegovog napuštanja nalazi se i Asim Šeremet, sin Ahmeda. On stoji, treći sa desne strane. Bio je student Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Imao je tada 25 godina, nastanjen u Tuzli. U dosadašnjem istraživanju o ovom događaju koji je bio presudan za politički i pravni sistem Kraljevine SHS dvadesetih godina, na samo jednom mjestu se spominje njegovo ime. U knjizi “Generalni štrajk rudara Bosne i Hercegovine i Husinska buna 1920.”, na str. 283. Božo Petrović, željeznički radnik, član KPJ se sjeća: “U maloj sobi se nalazio Asim Šeremet i Stjepo Brkljačić. Mene su dali njima. Brkljačića sam poznavao a Šeremeta nijesam…”.
Doc. dr. Omer Hamzić
Rođen je 1919. godine u selu Sibovcu, općina Gradačac, gdje je završio mekteb i osnovnu školu. Od 1932. do 1940. godine pohađao je i završio Gazi Husrvbegovu medresu u Sarajevu. Početkom Drugog svjetskog rata bio je na dužnosti prefekta na medresi u Brčkom, a 1942. godine našao se u Gornjem Rahiću kao učitelj, a zatim slijedi domobranstvo, napokon mobilizacija u Handžar diviziju i sudbina slična mnogim Bošnjacima koji se na ovaj ili onaj način nađoše u toj jedinici.
Emir Tihić
Rukometni stadion u Gračanici bio je sastajalište ili okupljalište ne samo nekoliko generacija sportista i sportskih radnika Gračanice, već društveni prostor na kojem su se dešavale najznačajnije društveno-političke i kulturno-zabavne manifestacije za nekadašnji srez i općinu, počevši od nekadašnjih omladinskih gimnastičkih sletova i dočeka Titove štafete, ispraćaja i dočeka omladinskih radnih brigada, pa do manifestacija “izljeva ljubavi i povjerenja” omladine i naroda u tadašnji režim, velikih koncerata narodne i zabavne muzike, filmskih premijera, svečanog postrojavanja najznačajnijih jedinica Armije BiH za vrijeme posljednjeg rata za BiH, te predizbornih političkih skupova i mitingašenja lokalnih političkih stranaka i partija… Taj sportski poligon, nije bio samo poprište na kojem su odmjeravale snage rukometne i druge ekipe takozvanih malih sportova sa raznih strana svijeta, sa nekada respektabilnim selekcijama gračaničkog rukometa, već je bio centar okupljanja omladine i društveni prostor prvog reda u Gračanici. Iako su se uslovi primijenili, tu je funkciju rukometni stadion u Gračanici manje-više zadržao do današnjeg dana.
Bakir Krajinović
Sažetak: Geografski i klimatski položaj doline rijeke Sokoluše uslovio je karakteristične klimatske uslove u Gračanici. Umjereno topla i umjereno vlažna klima, sa ravnomjerno raspoređenim padavinama u toku godine uslovile su da Gračanica ima odlične klimatske uslove za razvoj poljoprivrede, seoskog turizma kao i drugih privrednih grana koje se oslanjaju na ove povoljne klimatske uslove. Ovako povoljni klimatski uslovi lahko bi mogli biti promijenjeni u ne tako dalekoj budućnosti. Globalno gledano, Gračanica ne može puno toga promijeniti, ali svaki pojedinac može uticati na smanjenje posljedica tih promjena. Ovaj rad ukazuje na promjene temperaturnog režima na prostoru Gračanice, ali i na širem području doline rijeke Spreče. Promjene su evidentne, projekcije promjena temperaturnog režima su nepovoljne. Sve veći porast temperature imat će nesagledive posljedice po sve privredne grane, tako da svi moraju biti svjesni klimatskih promjena i uticaja tih promjena na sve aspekte društva.Ključne riječi: Klima, temperatura, klimatske promjene, Spreča, Gračanica.
Atif Kujundžić
Sve stvari treba uraditi odmah kako na pamet i red dođu, bez odlaganja. Puno toga odlagali smo, prijatelju. Tako smo svemu i svačemu pridavali važnost i značaj i sada živi to kad više nema nas.
JEDAN JE ŽIVOT
Azizu Maglajliji
Bakiru, Baćku,
najdražem prijatelju
Nura Bazdulj – Hubijar
Tajna
Niti ima djeteta niti djetinjstva bez tajni i strahova. Skrivamo ih od svih, pokušavamo ih i od sebe sakriti, zatrpati negdje duboko u dušu ili neko drugo mjesto, negdje gdje se kriju tajne.
Moji, i strah i tajna bili su sadržani na istom mjestu. Strah je nestao i više ne postoje razlozi za čuvanje tajne.Na drugoj obali rječice, tačno nasuprot prozora moje sobe uzdiže se brdo. Toliko strmo da mu, koliko god podigneš glavu, ne možeš vidjeti vrha. Činilo mi se da dotiče oblačiće razbacane poput stada ovčica na nekoj modroj livadi.
Esaf Lević, prof.
Abstrakt: Rad govori o fondovima i zbirkama Arhiva Tuzlanskog kantona, sa naročitim osvrtom na preuzimanje, sređivanje i prezentaciju sadržaja lične zbirke “Derviš Sušić”. Radi se o zaostavštini jednog od najvećih bosanskohercegovačkih književnika i kulturnih radnika koju je Arhiv Tuzlanskog kantona preuzeo 2011. godine na daljnje čuvanje i zaštitu, uz obavezu prezentacije njenog sadržaja.
U ovoj knjizi, u velikoj mjeri sadržani su rezultati istraživanja iz doktorske disertacije “Pravno-politički i društveno-ekonomski položaj Gračaničkog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine u periodu 1918. – 1941.godine“, koju je autor odbranio na Pravnom fakultetu u Zenici, 2008. godine. Istraživanjem je šire rasvijetljen i ispitan pravnopolitički i društveno-ekonomski položaj srezova i opština kao lokalnih administrativnih i samoupravnih jedinica u periodu od 1918. do 1941. godine na primjeru Gračaničkog sreza u okviru Tuzlanske oblasti i Vrbaske banovine kao širih administrativno-upravnih zajednica u tadašnjoj državi.
Nemalo je zadovoljstvo i prijatno se osjeća svaki onaj koji čitajući nove knjige iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine demantuju sumornu stvarnost, posebno kada je knjiga o bliskim predjelima kao što je knjiga: Diplomatički zbornik srednjovjekovnih humskih i bosanskih isprava Dubrovniku, autora prof. dr. sc. Milka Brkovića, koji kroz dokumente (ukupno je obrađeno njih 274) ukazuje na višeslojne veze i odnose dvaju najbližih susjeda srednjovjekovne Bosne i Dubrovnika. Knjiga je, može se reći, prvijenac u bogatoj historiji historiografije Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, posebno bitna za šire i dublje istraživanje historije i njenih posebnih, često neshvatljivih dilema, svjedoči često o nama, knjiga koja je sada pred nama i svjedoči kao pravi dokaz vrijednosti historijskog zanata, tog krunskog svjedoka našeg postojanja, ali i esencijalne potvrde kojom se može, treba i mora definirati nauka o prošlosti, kao i tehnika prikupljanja historijskih izvora, ali i nečega što se modernim jezikom kaže, njihova transparentnost sa sadašnjosti.
Tematika, odnosno pitanje fašizma i antifašizma, jedno je jako aktuelno i istovremeno poprilično staro pitanje–jer fašizam onakav kakav danas vidimo u njegovim osnovnim elementima i značenjima, postojao je i prije samog njegovog imenovanja 20-ih godina prošlog stoljeća u Italiji, a potom i Njemačkoj. Dakle, to je zlo postojalo u ljudima i oko ljudi u različitim vremenskim epohama, samo što se nije zvalo tako. To, je zapravo, čitava jedna filozofija zla koja se ispoljavala u različitim pojavnim oblicima, sa različitim posljedicama i učincima, naravno tragedijama čitavih naroda, narodnih zajednica, familija, religioznih i rasnih skupina–svih koji su drugi i drugačiji u odnosu na protagoniste te filozofije i konačno, izvođače radova, njenih zločinačkih ideja.
Jusuf Trbić je žurnalist, ali i čovjek izuzetnog senzibiliteta, ljudskog iskustva i načitanosti. Kao kolumnist /uoči agresijom izazvanog rata u Bosni i Hercegovini bio direktor Radio Bijeljine i urednik lista Semberija/ objavljuje u više izdanja knjigu kolumni Gluho doba koristeći u svjetskim razmjerama znamenitu fotografiju Rona Haviva – na kojoj Arkanovac šutira ubijenog muslimana koji leži na trotoaru – kao naslovnicu. Poslije dramatičnog osobnog susreta sa Arkanovcima i Željkom Ražnatovićem lično – uslijedilo je Trbićevo izbjeglištvo, a po završetku rata povratak i susret s žanrovski drugačijim tekstom – u više djela – dokumentarnom prozom.
Dr. sc. Omer Hamzić
24. 11. 2011.
U Piskavici otkriveno spomen-obilježje poginulim borcima i šehidima odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992. – 1995.
Sedam branilaca s područja ove MZ dalo je svoje živote za odbranu BiH. Njihova imena ispisana su na spomen-pločama ovog biljega slobode: Gopo Ismet, Alić Hazim, Spahić Ibrahim, Hrvić Omer, Avdija Suad, Hrvić Fadi i Hrvić Sadmir. Da se pamte i nikad ne zaborave… To je simbolika i poruka za generacije koje dolaze.
U disertaciji Bosanskohercegovačka pripovijetka između dva svjetska rata, narativni konstrukti identiteta: retorika teksta i pragmatika tekstualnosti istražena je, dakle, bosanskohercegovačka pripovjetka kao žanr koji je doprinio procesima konstituiranja i promoviranja nacionalnog i kulturnog identiteta, a u kontekstima povijesno-političkih i kulturnih integracija u modernu zajednicu jugoslovenskih naroda. S obzirom na heterogenost u opusima pripovjedača ove generacije, zatim na strukturalno-tipološke razlike, narativni identitet kao kategorija koja u osnovi jeste sintetička, dijalogička kategorija – polazište je koje je omogućilo da se taj korpus tekstova sagleda u aspektima narativnog proizvođenja struktura, modela i koncepata Realnog. Teorija narativnog identiteta, Paula Ricoeura, odnosno hermeneutika sebstva koja razmatra dijalektiku idem i ipse, odnosno sebstva i drugosti, u radu se pokazala najdjelotvornijom u nastojanjima da se propitaju i interpretiraju procesi produciranja identiteta vremena. Također, u radu se prihvata i nastoji prenijeti u analitičko-interpretativni postupak, Ricoeurova postavka o narativnom identitetu kao dinamičkoj kategoriji koja u sistemima konfiguracije priče usaglašava ono što u stvarnom životu ostaje na protivnim stranama, a to je kontinuitet i diskontinuitet. U tom pogledu, međuratna pripovijetka se potvrdila kao važan faktor uspostavljanja i održavanja kontinuiteta sa slavenskom povijesno-kulturnom tradicijom, koliko i bitan činilac u procesima modernizacije i građanske emancipacije.
U vrijeme veoma brzih promjena u društvu teško je predviđati buduće potrebe, ali je sigurno da škola mora da omogući učenicima ovladavanje sredstvima razumijevanja promjena koje stalno ubrzavaju svoj tok. Zbog značaja znanja kao prvorazrednog razvojnog resursa, postoje sve naglašeniji jednostrani zahtjevi da škola bude samo u funkciji profita. Škola je, i u prošlosti, više angažovala intelektualnu nego humanističku sferu. U savremenom dobu takav odnos škole se pojačava iz praktičnih razloga – stvaranja većeg profita. Mnogi naučnici upozoravaju na opasnost da čovjek postaje bogatiji u materijalnim stvarima, predmetima, a siromašan u svojim ljudskim, humanističkim vrijednostima. Neophodno je uspostaviti harmoničniji odnos između tehnološkog progresa i etičkih, ljudskih ostvarenja. U kontekstu humanističkog pristupa, pedagogija u “učećem” društvu, u središte svog proučavanja postavlja pojedinca i razvijanje njegovih intelektualnih, kreativnih i humanističkih potencijala. U okviru aktuelne filozofije obrazovanja, na nov način se reafirmiše pedagogija humanističke orijentacije i organizacije efikasnije škole i nastave utemeljene na humanističkim teorijskim postavkama. Emancipatorsko vaspitanje utemeljeno na kritičko-komunikativnoj i konstruktivističkoj teoriji postaje izazov humanistički orijentisane pedagogije i škole. Emancipatorska pedagogija nastala u drugim vremenima kao odgovor na autoritarno vaspitanje i neke druge izazove tog vremena, danas postaje izuzetno aktuelna–u vrijeme kada se ubrzavaju, tehnološke i društvene promjene, koje su izraz progresivnog razvoja i koje prijete da čovjeka u budućem društvu duhovno osiromaše.
Doktorska disertacija Lejle Žunić “Analiza modela praćenja laboratorijske dijagnostike u porodičnoj medicini” je istraživački rad u medicinsko-biohemijskoj struci. U uvodnom dijelu objašnjena je uloga laboratorijske dijagnostike u porodičnoj medicini, te općenito u sklopu sistema zdravstvene zaštite na nivou Tuzlanskog kantona, sa posebnim osvrtom na ulogu medicinsko-biohemijskog laboratorija; kao i na kontrolu kvaliteta i akreditacijske standarde koji se moraju zadovoljiti u zdravstvenom sistemu. Posebno poglavlje u uvodnom dijelu je posvećeno zdravstvenoj ekonomici. Obrađeni su ekonomski i komunikacijski aspekti laboratorijske dijagnostike. Akcenat je na troškovima i korištenju laboratorijske dijagnostike po smjernicama porodične medicine što i jeste problematika za istraživanje. Kao poseban problem u zdravstvenom sistemu naglašava se visok stepen dupliranja laboratorijskih usluga. Zato racionalizacija biohemijsko-hematološke dijagnostike u porodičnoj praksi može značajno uticati na organizaciju porodične prakse i učiniti je ekonomičnijom, racionalnijom i efikasnijom kod najzastupljenijih, vodećih oboljenja u prevenciji i liječenju.
Doc. dr. Omer Hamzić
U ovom prilogu pokušao sam ukazati na položaj Bošnjaka muslimana u vrijeme austrougarske uprave, negdje u drugom poluvremenu te vladavine, koje obilježava opći društveni i kulturni preporod Bošnjaka, a na lokalnom planu, u našoj Gračanici to se poklapa sa služenjem muderiza Mehmeda ef. Okića ovdje u Osman-kapetanovoj medresi, dakle u vrijeme u kojem se rodio čovjek o kojem mi danas govorimo.
Prof. Dr. Avni İlhan, Dokuz Eylul
S obzirom da sam ovo izlaganje (kazivanje) izložio pod velikim emocijama, ono zato vjerovatno neće biti unutar strogo zadatog akademskog okvira, sistematičnosti i plana, što mi, nadam se, čitaoci neće zamjeriti. Impresionirali su me podaci koje je u svom izlaganju o porijeklu porodice Okić iznio prof. dr. Ismet Bušatlić: da potiču iz Mađarske u koju su stigli kao glasonoše islama, da su se naselili u Jajcu nakon povlačenja Osmanlija iz Mađarske, da su u tom gradu preci uvaženog profesora Muhameda Tajiba Okića kroz četrnaest generacija obavljali dužnost u gradskoj džamiji, da je njegov otac, rahmetli Mehmed Teufik efendija imenovan za muderisa u ovoj medresi (Osman-kapetanova medresa u Gračanici), gdje mi održavamo ovaj skup, te da se porodica Okić zbog toga preselila u Gračanicu, gdje je naš veliki profesor Muhammed Tajib Okić rođen, gdje je počeo svoje obrazovanje i sa sobom odavde u svijet ponio „ono izobilje“ koje ćemo mi kasnije vidjeti.
Prof. dr. Mehmet Mahfuz Söylemez
U okviru ove teme pokušat ću ukazati na jedno područje u kojem profesor Okić, naizled, nije bio stručnjak, ali je doprinio kao da je i to njegova struka–to je njegov doprinos razvoju povijesti islama. U osnovi, moje saopćenje sastoji se iz tri dijela. Prvi dio se odnosi na povijest religijskog obrazovanja, u drugom dijelu se bavim radovima profesora Tajiba Okića koji ulaze u područje povijesti islama, a u trećem dijelu ću se baviti znanstvenim pristupom povijesti islama prof. Okića.
Prof. dr. Omer Nakičević
Teze ovoga kazivanja kretat će su u okviru: (1) Tajjib Okić, Mekteb-i-nuvab, Šekib Arslan i Gračanica; (2) Prisutnost Tajjiba Okića u istraživanju na FJN-u: a) diplomski rad na temu M. Tajjib Okić, b) Magistarski rad sa naslovom “Doprinos bošnjačke uleme razvoju Mastalehu’l-hadisa” i c) Kontakt sa Univerzitetom u Ankari i akademijom u Konji; (3) Korespondencija dvojice profesora i kolega iz Okružne medrese u Sarajevu i Mekteb-i nuvaba – Muhameda Tajjiba Okića i hfz. Omera Mušića.
Mr. sc. Kemal Bašić
Kao što je poznato, nakon vrlo plodotvornog naučnog rada u Bosni i Hercegovini, Muhamed Tajib Okić je svoju naučnu karijeru, sticajem sretnih okolnosti, 1945. godine, nastavio u u R. Turskoj, kao već zreo intelektualac, sa 43 godine života i sa više objavljenih stručnih i naučnih radova. Svoje najbolje i najplodotvornije godine (32) proveo je radeći kao profesor i predavač na nekoliko visokoškolskih ustanova u Turskoj, ostavivši duboke tragove u tamošnjem vjerskom obrazovanju i islamskoj nauci uopće. Okić je umro 1977. godine, ukopan u Sarajevu.
Mr. sc. Suad ef. Mujakić
Kur’an je Allahova, dž.š., objava i prvi izvor šerijata. Odmah nakon njega dolazi hadis, odnosno, riječi, djela i prešutna odobrenja posljednjeg Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Hadis je od neprocjenjive važnosti za Islam i njegovo pravilno razumijevanje jer se njime objašnjavaju neke kur’anske odredbe ili služi za dopunjavanje samo načelno spomenutih obaveza u Kur’anu ili se njime regulišu odredbe koje u Kur’anu uopće nisu spomenute. Za Kur’an Allah, dž.š. je rekao: ‘’Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.’’ Ovim ajetom Allah, dž.š., je zagarantovao autentičnost Kur’ana. Hadis kao Božija objava, iako ima veliku važnost u praktičnoj primjeni Islama, nema tu zagarantovanu autentičnost. Neprijatelji Islama znali su da je Islam ranjiv na tom području, te su ga sa te strane i napadali. Međutim, od ashaba, prve generacije muslimana, pa do danas, kroz generacije, postojali su ljudi koji su branili hadis, odnosno Islam, od napada takvih ljudi. Oni nisu žalili imetak, zdravlje i slobodno vrijeme samo da bi sačuvali autentičnost hadisa. Zbog napora kojeg su ulagali Jezid ibn Zurej’ je rekao: ‘’Svaka vjera ima svoje vitezove (junake) a vitezovi (junaci) ove vjere su prenosioci hadisa.’’ Sigurno jedan od junaka koji je ustao u odbranu hadiske znanosti svakako je i Muhamed Tajib Okić.
Nura Bazdulj-Hubijar, liječnik, specijalist medicinske mikrobiologije, književnica, rođena je 20. 8. 1951. godine u Mrđenovićima kod Foče. Od 1954. godine živjela je u Sarajevu, gdje se i školovala. Nakon završenog studija medicine, 1975. godine seli u Travnik, gdje i danas živi i radi kao liječnik. Do sada je objavila niz romana, pjesama i drama. Njezina djela prevođena su na njemački, holandski i norveški, a jedan od njenih romana, 1996. godine snimljen je u tehnici za slijepe osobe. Drama „Braća” izvedena je premijerno u Zanici 1998. Uvrštena je u školske čitanke, Antologiju bošnjačkog putopisa 20. vijeka i u školsku lektiru….