Dr. sc. Omer Hamzić
U prvom dijelu ovog priloga autor je pokušao dokazati kako se na primjerima dobrovljnog omladinskog rada može oživjeti i njegovati kult rada među mladim ljudima bez kojeg ne može biti ni njihovog ličnog napretka, a ni napretka zajednice. U prilogu dominira mišljenje da je rad i radno angažovanje najbolje sredstvo za pravilno vaspitanje i pripremanje mladog čovjeka za život, što i jeste glavna pozitivna tekovina dobrovoljnog omladinskog rada u Socijalističkoj Jugoslaviji. Tu dimenziju omladinskih radnih akcija treba pozitivno valorizovati iako su bile faktor izgradnje i stabilizacije jednog režima kojem se mogu upućivati mnoge kritike i zamjerke. U drugom dijelu priloga autor kao nekadašnji omladinski funkcioner i organizator iznosi svoje vlastito sjećanje i iskustvo sa Lokalne radne akcije “Gračanica 77”, koja je imala niz specifičnosti (nije bila naseljskog tipa) i ostvarila značajne efekte. Bila je to posljednja omladinska radna akcija takvih razmjera u Gračanici, koja je brzo pala u zaborav. Ovim prilogom autor je učinio napor da se ona “vrati” iz zaborava.
Ključne riječi: Omladinska pruga “Brčko – Banovići”, Lokalna radna akcija “Gračanica 77”, omladinski rad, akcijaši
Nihad Halilbegović
“Najveće je slovo što se samo sluti
Najdublje je ono što u nama ćuti”
—Mak Dizdar
U ovom članku autor se osvrće na tešku saobraćajnu nesreću koja se zbila 27. 10. 1966. na prijevoju Karaula, između Olova i Kladnja. U nesreći je stradao autobus sa učenicima osnovne škole “Mitar Trifunović Učo” iz Gračanice, koji su se vraćali sa ekskurzije. Život je izgubilo pet osoba (troje učenika i njihova nastavnica, kao i jedna suputnica). Veći broj je teže ili lakše povrijeđen. Do nesreće je došlo sudarom sa vojnim vozilom JNA. Po svjedočenju većeg broja sudionika događaja, krivac je bio vozač vojnog kamiona koji je udario u školski autobus. U službenoj istrazi, krivica je pripisana vozaču autobusa, dok je JNA oslobođena svake odgovornosti, što je kod porodice stradalih ostavilo poseban osjećaj gorčine.
Ključne riječi: Gračanica; tragedija; saobraćajna nesreća; 27. 10. 1966.; Karaula; 50. Godišnjica.
Gen. Fikret Muslimović, prof. dr. Omer Hamzić
U prilogu se daje autorski osvrt na jedan od najkontroverznijih političkih događaja ove godine u Bosni i Hercegovini (25. 9. 2016.), koji predstavlja direktan udar u temelje njene državnosti i još jedan pokušaj njene demontaže kao države sa nesagledivim posljedicama. Iako se očekivala, i ovoga puta izostala je adekvatna reakcija međunarodne zajednice, koja je, istina osudila referendum kao protivustavno djelovanje jednog od dva entiteta u BiH, ali je ostavila domaćim političkim snagama da to na licu mjesta riješe, postignu dogovor i krenu putem evroatlantskih integracija, što su probosanske političke snage odavno već shvatile kao floskulu i alibi za nedjelovanje istih onih koji su “skrojili dejtonsku Bosnu”. Jedan od ciljeva srpskog referenduma u Republici Srpskoj, 25. 9. 2016. godine, je i bio da pokaže u kojoj je mjeri ta država “nemoguća” bar za Srbe. Osim kritike povodom izostanka reakcije međunarodne zajednice, autori su ovaj događaj analizirali sa više aspekata: kontinuiteta velikosrpske politike, vanjskog uticaja, poglavito iz Rusije i Srbije, bošnjačkog odgovora, te upotrebe referenduma kao najjačeg predizbornog aduta za ovogodišnje lokalne izbore u rukama SNSD i njenog moćnog lidera. Konačno, kroz sami tekst priloga učinjen je autorski pokušaj da se ukaže na posljedice ovog političkog čina, koje bi trebalo strpljivim političkim radom sanirati i odlučno eliminisati s obzirom da neki već upozoravaju i na mogućnost rata na ovim prostorima, iako svi relevantni faktori u zemlji takvu mogućnost u startu odbacuju.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Referendum, Republika srpska, velikosrpska politika, Srbija, Rusija
Prof. dr. Omer Hamzić
Na području općine Gračanica registrovano je 42.286 birača, od čega je na izbore izašlo i na 63 biračka mjesta glasalo 66,6%. “Izborni dan” na području općine protekao je bez većih problema. Za načelničko mjesto, u utrku je ušlo pet kandidata, a za pozicije u općinskom vijeću (30 mandata) 13 političkih stranaka. SDA je relativni pobjednik izbora, sa svega 192 glasa ispred SDP, dok je SDP ponovo dobio svog starog načelnika Nusreta Helića 42,30% glasova. Obje stranke u Općinskom vijeću imaju po 9 mandata. Izbori su općenito donijeli pad SDP-a i SDA u odnosu na prethodne izbore, dok su birači po prvi put iskazali veće povjerenje tzv. “malim” strankama.
Ključne riječi: Lokalni izbori 2016., Gračanica, općinsko vijeće, Nusret Helić, političke stranke
Alen Zečević, prof.
Ovaj rad tretira doprinos dr. Adema Handžića proučavanju problematike institucije vakufa, njene najranije prošlosti, prirodu razvoja i uloge koju je ona imala u procesu osnivanja i urbanog razvitka gradova u prvim stoljećima osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, autor je pokušao dati što je moguće jasniji uvid u radove Adema Handžića koji su se u cjelini ili barem djelimično bavili pitanjem institucije vakufa i njenog značaja u ukupnom socijalno-ekonomskom preobražaju bosanskohercegovačkih gradskih naselja i podizanju stepena njihovog urbaniteta. U radu se s posebnom pažnjom razmatra naučna valorizacija Handžićevih studija koje su postavile temeljnu podlogu za izučavanje pitanja nastanka i razvitka Tuzle i naselja u njenoj široj okolini u XVI stoljeću.
Ključne riječi: Adem Handžić, institucija vakufa, gradovi, urbanizacija, privreda.
Edin Šaković, MA
U prilogu se opisuje život Omera Ćorića iz sela Piskavica kod Gračanice tokom Drugoga svjetskog rata. Prve dvije ratne godine Omer je proveo na radu u Njemačkoj, kao nekvalificirani radnik u rudniku. Po povratku kući unovačen je (regrutovan) u Domobranstvo, odakle nakon 2,5 mjeseca dobija prekomandu u Waffen-SS, odnosno 13. SS diviziju. Nakon obuke u Francuskoj i Njemačkoj, raspoređen je za kuhara u 2. veterinarskoj četi. U 13. SS diviziji ostaje sve do kraja njezinog ratnog puta, dospjevši u američko zarobljeništvo. Neko vrijeme je boravio u zarobljeničkom logoru u Italiji, a zatim se vraća u Jugoslaviju, gdje završava na višemjesečnom prisilnom radu. Po oslobađanju dolazi u rodno selo, u kome je proveo ostatak života.
Ključne riječi: Omer Ćorić; Piskavica; Gračanica; Drugi svjetski rat; 13. SS gorska divizija; Waffen-SS; zarobljeništvo; stradanje; sjećanje; kazivanje, oralna historija.
Mina Kujović
Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, 1878. godine, pravni položaj islama i bosanskohercegovačkih muslimana kao i organizacija Islamske zajednice i vakufa kao izvorne islamske institucije iz temelja su se izmijenili. Podaci o odnosu novoformiranih organa Islamske zajednice i vakufskih institucija u Bosni i Hercegovini sačuvani su u arhivskom fondu Zemaljskog vakufskog povjerenstva (1890. – 1895.), koji je, sređen i obrađen, pohranjen u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Među sačuvanom spisima nalazi se i službena prepiska Zemaljskog vakufskog povjerenstva (ZVP) sa kotarskim vakufskim komisijama. U prilogu donosimo spis iz službene korespondencije između Zemaljskog vakufskog povjerenstva u Sarajevu i Kotarske vakufske komisije u Gračanici, a odnosi se na Paša-Zade mektebski vakuf, iz kojeg se jasno vidi da su kotarska povjerenstva u svom djelovanju trebala za svaki poslovni postupak tražiti odobrenje Zemaljskog povjerenstva kao državnog organa..
Ključne riječi: Gračanica, mekteb, Islamska zajednica, vakufi, Paša Zade mekteb
Ago Mujkanović, prof.
U radu se na osnovu službenih evidencija objavljuje popis stradalih vojnika Austro-Ugarske monarhije sa područja kotara Gračanica. Uz poginule i umrle vojnike, navedena su i imena ranjenih, kao i onih koji su dospjeli u ratno zarobljeništvo. Popis je sačinjen hronološkim redom, prema godinama.
Ključne riječi: Prvi svjetski rat; Gračanica; poginuli; ranjeni; zarobljeni; Austro-Ugarska; kotar Gračanica.
Mr. sc. Rusmir Djedović, Edin Šaković, MA
U ovome članku autori se bave mahalom Lipa, jednom od tradicionalnih urbanih cjelina u gradu Gračanici. Mahala se prostire u jugozapadnom dijelu Gračanice, na blagim i osunčanim padinama. Pretpostavlja se da je nastala dosta rano, još u XVII. stoljeću, iako današnje ime mahale potječe iz XIX. stoljeća, od jednoga starog stabla lipe koje je bilo kultno mjesto. Starije ime mahale je Hadži Džafer, po istoimenoj džamiji. U radu se prezentiraju podaci o kućama i familijama u mahali koncem XIX. stoljeća, te o njihovom porijeklu, a također i o najznačajnijim urbanim sadržajima, starinama i znamenitostima: o Hadži Džafer džamiji, lokalitetu Tećište – mjestu nekadašnje tekije, kultnome mjestu Mula Dedin mezar i dr.
Ključne riječi: Mahala; Lipa; Gračanica; Hadži Džafer; starine; kuće; familije; porijeklo; džamija; mekteb; Mula Dedin mezar; mezarja; izvori; vakufi.
Semir Hadžimusić, MA
Održavanje dova na našem području ima kontinuitet još od najstarijih vremena, pa sve do danas. Stara vjerovanja, kultovi (vrhova, vode, kiše, Sunca) prenose se još iz predslavenskog i staroslavenskog spektra vjerovanja. Svoje posebne oblike dobivaju u srednjem vijeku, za vrijeme srednjovjekovne bosanske države i crkve bosanske, kada se održavaju molitve na otvorenom (molitvišta, zborišta). I nakon prihvatanja islama u Bosni, zadržana je tradicija molitve na otvorenom, većinom na istom mjestu, sa istim ili sličnim motivima, ali uz druge vjerske obrede (namaze i dove). Jedno od poznatijih dovišta u sjeveroistočnoj Bosni bilo je upravo na uzvišenju Tirinovac, iznad naselja Prokosovići u općini Lukavac. Na tom prostoru molitve su održavane još od srednjeg vijeka, oblikovane u osmanskom periodu u dove i tako se održale sve do 1940. godine. “Dovilo” se svake godine, određeni dan u drugoj polovini maja, prije svega za kišu, ali i uopće za dobro vrijeme i plodonosnu žetvu.
Ključne riječi: Tirinovac, Prokosovići, Lukavac, dovište, vjerski obred, kultno mjesto.
Edin Šaković, MA
Šefik Bešlagić (1908.-1990.), historičar umjetnosti i konzervator, jedan je od najistaknutijih bosanskohercegovačkih naučnih radnika i istraživača, koji je najveći doprinos dao istraživanju bosanskih srednjovjekovnih spomenika stećaka. Pet godina svog života, na početku radnoga vijeka, Bešlagić je proveo u Gračanici, službujući kao učitelj. Za to vrijeme, ostavio je vidnoga traga u kulturnom i društvenom životu ovoga grada. Isticao se u radu kulturno-prosvjetnog društva “Gajret”, zatim Sokolskog društva, kao i Sreskog vakufsko-mearifskog povjerenstva Gračanica. Zabilježio je i usmenu narodnu predaju o Ahmed-paši Budimliji, jednome od najznamenitijih vakifa u povijesti Gračanice. Sve to ga svrstava u ličnosti koje su dale značajan doprinos ovoj lokalnoj zajednici.
Ključne riječi: Šefik Bešlagić; Gračanica; učitelj; Gajret; Sokolsko društvo; Islamska zajednica; Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo; Ahmed-paša Budimlija.
Prof. dr. Vedad Spahić
Romani Enesa Karića Jevrejsko groblje i Slučajno čovjek fabularno su povezani, zajednički im je glavni junak a i centralna tema – mogućnosti i perspektive međureligijskog i interkulturnog dijaloga. Ono što ih još suštinskije povezuje jeste da su to romani s tezom. Označujući religije danas kao “muzeje davno prošle nade” Karić ljestvicu svojih ekumenskih očekivanja ne postavlja visoko. Romanopiščeva ishodišna vizija (teza) nije postizanje nekog interdoktrinarnog konsenzusa nego uspostava i širenje dijaloga kao takvog, za što je potrebno dijalog izmjestiti iz krugova vjersko-akademske elite i spusti ga u partere i agore profanog života. Ključna autorska operacija lowering of cultural values mora obuhvatiti laičku razinu gdje se, kako nam autor nadvosmisleno sugerira, dijalog religija, ideologija i kultura jedino ima nadati učinku, svrsi i smislu. Ta je intencija stavila pred autora probleme naturalizacije laičkih likova preopterećenih sofisticiranom duhovno-teološkom agendom i s tim u vezi iznađena rješenja nisu uvijek na razini koja alimentira estetsku vjerodostojnost.
Ključne riječi: roman s tezom, polifonijski roman, ekumenizam, sakrocentrični društveni konsenzus, spuštanje kulturnih vrijednosti, mehke metanaracije, naturalizacija i unutarnja motivacija
Mr.sc. Fatima Bećarević
“Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.”
U ovom radu predstavljene su dvije pjesnikinje porijeklom iz Gračanice. Osim pjesništva i općine na kojoj borave, povezuje ih i ista bolest – cerebralna paraliza. Riječ je o Fikreti Karić koja iza sebe ima pet objavljenih knjiga i o Senaidi Sarajlić koja je ove godine objavila svoju prvu zbirku poezije u kojoj su sabrana djela koja su nastajala dugi niz godina. Pozicija sa koje pišu obje autorice predstavlja poziciju drugog-marginaliziranog u odnosu na dominirajuće matrice u društvu. Njihova drugost određena je invaliditetom, nemogućnošću formalnog obrazovanja, otežanim kretanjem, rodnim diskursom i svim onim odrednicama koje su karakteristične za žene u patrijarhalnom društvu kao što je bosanskohercegovačko. Poezija Fikrete Karić uronjena je u islamski religijski diskurs kroz koji se prikazuju sve njene želje, problemi, tegobe i radosti, dok Senaida Sarajlić piše sa pozicije mlade djevojke pred kojom su prva ljubavna iskustva, želje za druženjem i otkrivanjem novih svjetova koji joj zbog invaliditeta bivaju uskraćeni. Ovaj rad je prilika da se skrene pažnja na poziciju osoba sa invaliditetom u bosanskohercegovačkom društvu i ukaže na bisere koji nastaju u skrivenim kutovima našeg društva, tamo gdje borave oni koji nemaju priliku izboriti se za mjesto koje zaslužuju.
Ključne riječi: Fikreta Karić, Senaida Sarajlić, poezija, cerebralna paraliza.
Fikreta Karić
Put
Kada bih mogla hodati,
Nikada ne bih hodala onim putevima
Kojim hodaju neki od onih koji već mogu hodati.
Nego bih i dalje ostala na svom putu,
Putu kojim hodim i dok hodati ne mogu!
Senaida Sarajlić
Ženi koja me rodila
Znam da ćeš uvijek uz mene biti,
znam da me nećeš povrijediti,
Znam da ćeš me utješiti.
snažno, snažno zagrliti.
Znam da često činim greške,
ponekad ti kažem i riječi teške,
ali oprosti za to, iskreno te molim,
puno mi značiš, najviše te volim.
Ti si moj jedini prijatelj,
koji zna sve moje tajne i boli,
ti si jedina osoba koja me iskreno voli.
Ti si jedina koja zaslužuje najbolje
zbog tebe živim život,
iako nemam volje.
Pjesma ova pisana je iz srca,
ali ona ne može opisati
koliko se osjećam krivom
za tvoje teške dane i neprospavane noći,
ali nadajmo se zajedno da će bolje vrijeme doći.
Hvala ti što si se za mene borila,
hvala ti što si me kroz sve prepreke vodila,
hvala ti što postojiš
i što si me rodila.
Dr. sc. Omer Hamzić, Mina Kujović, prof
Nakon čitanja ove knjige ostajemo zatečeni kako je autor uspio na nepunih 300 stranica teksta “posložiti” sve relevantne činjenice iz zamršene novije, ali i starije historije ove zemlje i svog rodnog grada i istovremeno razgolititi jednu božiju instituciju, koja, nažalost, ne počiva na postulatima vjere i božjeg milosrđa, već na gomili laži, obmana i samoobmana svojih vjernika i svojih sljedbenika. Riječ je o srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenoj historijskoj ulozi na ovim prostorima u zadnjih 200 godina.
Prof. dr. Džemal Najetović
Knjiga je posvećena žrtvama masovnih zločina, a opisuje događaje iza kulisa međunarodne politike i pravosuđa. Autorica, nekadašnja novinarka pariškog “Le Mond-ea”, ne nudi nam obično novinarsko istraživanje, već nam kompetentno, kao direktan svjedok, otvara zatvorena vrata. Navodi i informacije nisu prikupljani posredno od osoba prisutnih razgovorima, pregovaranjima ili zatvorenim sastancima, na kojima se zbiva većina događaja koje prenosi, nego ih je autorica neposredno čula i zabilježila. Knjiga je objavljena u sjajnom prevodu Nataše Desnica – Žerajić.
Edin Šaković, MA
Razdoblje koje je neposredno prethodilo agresiji na Bosnu i Hercegovinu nesumnjivo predstavlja jedno od najvažnijih i najbitnijih poglavlja u novijoj historiji ove zemlje. Uprkos tome, relativno je malo historijskih, odnosno historigrafskih radova i studija koji se njime bave ili ga pokušavaju osvijetliti. Umjesto toga, ovaj se period tretirao kroz memoaristiku i povijesnu publicistiku, a ponajviše kroz različite novinarsko-kolumnističke tekstove, već poslovično površne, subjektivne i tendenciozne, nerijetko i skroz dezinformirajuće. Uslijed toga, o spomenutom vremenu i ključnim događajima i dešavanjima koji su se u njemu zbili postoje različiti, nerijetko i potpuno oprečni pogledi, mišljenja i tumačenja, ali i brojne mistifikacije, kao i neke u javnosti uvriježene “istine” kakve naprosto nemaju uporišta u činjenicama. Za istraživanje navedenog perioda i svih njegovih kontroverzi, stoga, potrebna je i osobna hrabrost. Autoru knjige o kojoj govorimo – toga sigurno ne nedostaje.
Enes Dedić, MA
Istražujući problematiku nastanka i razvoja gradskih naselja, sa posebnim akcentom na sustav mreža urbanih sredina šireg regiona zapadnog Balkana, Jelena Mrgić je posvećivala pažnju konstantama kao uzročnicima nastanka i razvoja gradova. Kao vrstan poznavalac medijevalne istorijske geografije spomenutog područja, profesorica Mrgić se ovaj put upustila u istraživanje životne sredine, odnosno prostora u kojem je čovjek krojio puteve ljudske civilizacije. Fenomen istraživanja životne sredine odavno je pokupio simpatije u evropskom i svjetskom društvu, nastojeći demonstrirati razvojne obrasce zagađenja i borbe za očuvanje planete Zemlje u minulim vremenima, te stvoriti putokaze za djelovanja u budućnosti. Pred nama se nalazi, za naše okvire, neobična knjiga o prošlosti životne sredine našeg podneblja, rekli bismo prijatno osvježenje novijeg historiografskog korpusa, skretanje sa konkretnih tema političko-društvene svakodnevnice na procese uzrokovane upravo političko-društvenim gibanjima.
Mr. sc. Fatima Bećarević
Čitajući knjigu «Moj osmijeh je moja osveta», autorice Dževe Avdić prolazimo kroz lavirint osjećaja, tragičnih događaja i neviđene patnje likova koji se hrabro i uporno bore sve do posljednjeg trenutka. Intimistička ispovijest o životu mlade autorice predstavlja potragu za vlastitim identitetom u kome se poseban akcent stavlja na ono čega nije bilo u procesu sazrijevanja i naglog odrastanja, a to je djetinjstvo koje je pokidano i izbrisano iz dugoročne memorije sjećanja. Stoga se uspomene oživljavaju pričama majke, babe, brata i drugih bliskih ljudi koji se sjećaju života u rodnom selu, mukotrpnih napora da se izgradi kuća i višestrukih progona iz doma, sela, grada, iz onih grupa u koje je Dževina porodica dolazila, kao i onih, čiji je sudbinski dio bila, ali im nikad u potpunosti nije pripadala.
Jasmin Medić, MA
Masovne grobnice nepobitan su dokaz izvršenog genocida nad bošnjačkim narodom u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Sumirajući događaje u Bosni i Hercegovini, čija je tematika usko vezana za agresiju i genocid, nijedan događaj – izuzev izricanja presude u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) pred Međunarodnim sudom pravde ili izricanje prvostepene presude u predmetu protiv ratnog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju – nije izazvao toliku pažnju javnosti kao otkrivanje masovne grobnice Tomašica 2013. godine. Proces njene ekshumacije i statistički pokazatelji nakon okončanja iskopavanja posmrtnih ostataka, pokazali su da se radi o najvećoj masovnoj grobnici na prostoru bivše Jugoslavije.
Jasmin Jajčević, MA
Šestim brojem ovog časopisa ostvaren je kontinuitet njegovog izlaženja kao godišnjaka Društva historičara Tuzla. Sadržajno, najveći dio ovog broja čini 8 članaka, koji su po strukturi i sadržaju raznovrsni, tematski su oblikovani tako da široko tretiraju problematiku vezanu prošlost bosanskohercegovačkog društva od najstarijih vremena do međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine.
Gradimir Gojer
Fuad ARIFHODŽIĆ (1914. – 2008.) bio je Sarajlija po rođenju i prema opredjeljenju. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Sarajevu, a Pravni fakultet studirao u Beogradu. Sve svoje slobodno vrijeme posvećivao je slikanju. Prvi put izlaže 1949. godine u Izložbenom paviljonu u Sarajevu, a u ULUBiH biva primljen 1952. godine, od kada izlaže na mnogobrojnim kolektivnim i samostalnim izložbama. UNICEF je 1985. godine u milionskom tiražu objavio njegov akvarel Krovovi Sarajeva zimi. Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za 2001. godinu.
Prof. dr. Omer Hamzić
14.5. 2016.
Održan 19. festival dječjeg teatra u Gračanici
Festival zajednički, već skoro dvije decenije, organizaciji Centar za dramski odgoj iz Mostara i Bosanski kulturni centar u Gračanici. U okviru festivalskog programa ove godine predstavilo se ukupno deset dječjih predstava: “Bit ću isti kao mama” (KUD “Adem Alić” i Osnovna škola “Hasan Kikić”), “Moja mama je klinceza” (Gradsko kazalište Vitez), “Čarobnjak iz Oza” (Katolički školski centar “Sv. Franjo”, Tuzla), “Uspavana Štrecilija” (Sedma osnovna škola, Blažuj), “Tri mačka i zakopano blago” (Gradsko pozorište Živinice – U. G. Scena), “Vane” (Mostarski teatar mladih, 1974.), “Imam svoje ja” (Pozorište mladih “DIS” Banja Luka), “Ničiji problem” (Osnovna škola “Čengić Vila”, Sarajevo), “Zimska basna” (Osnovna škola Humci) i “Ko je smjestio Vuku?” (Prva osnovna škola Srebrenik). Odlukom dječjeg žirija (u sastavu: Dženana Gazibegović, Adnan Smajlović i Belma Nurkić), kao tri najbolje predstave izdvojene su: “Imam svoje ja”, “Moja mama je klinceza” i “Čarobnjak iz Oza”. Stručni žiri (u sastavu: Albina Junuzović, Edin Šaković i Nedžad Peljto) podijelio je nagrade i pohvale prema pojedinim kategorijama. Nagrada za najbolji scenski nastup pripala je Katoličkom školskom centru “Sveti Franjo” i predstavi “Čarobnjak iz Oza”; nagradu za ansambl igru osvojilo je Pozorište mladih “DIS” iz Banja Luke; nagrada za interakciju sa publikom je dodijeljena Mostarskom teatru mladih 1974, nagradu za primjenu novih teatarskih formi u dječjem teatru osvojila je Osnovna škola “Čengić Vila”, dok je Gradskom kazalištu Vitez žiri dodijelio nagradu za radost igre.