Broj 6/3
povodom
Povodom nekih dilemama o sudbini Bosne i Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu
Omer Hamzić
Pojačano zanimanje šire javnosti za historijsku poziciju Bosne i Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu primjećuje se nakon velikih društvenih promjena i izvršene agresije na BIH u kojoj su Bošnjaci doživjeli daleko veća stradanja, genocid i istrebljenje nego u Drugom svjetskom ratu. Povlače se historijske paralele između minulog rata za BiH i naših saznanja o događajima u Drugom svjetskom ratu, otkrivaju se bolne istine i zablude, ruše se poluvjekovni mitovi, veličine i legende…
Jesu li Bošnjaci muslimani bili na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Da bismo odgovorili na pitanje postavljeno u naslovu, odnosno da bi se uopće govorilo o Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, moramo se vratiti 100 godina unazad, u vrijeme autonomnog pokreta Husein-kapetana Gradaščevića 1831. i 1832. godine u kojem su se bosanski plemići prepoznali kao autentični Bošnjaci. Riječ je o vremenu poslije francuske buržoaske revolucije iz 1789. godine u kojem nastaje proces nacionaliziranja teritorija i stvaranja nacionalnih država u Evropi. Pokret Husein-bega Gradaščevića može se u potpunosti razumjeti samo ako se posmatra u tom vremenu i u tom kontekstu, a ne onako kako mu se često podmetalo i podmeće: da je rušio Halifat i islamsku državu. Ne razumijevajući ovaj autentični pokret Bošnjaka i ne pristajući da se iz tog pokreta jasnije izrazi državna ideja Bosne koja je bila “zamrznuta” dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine, Turska nije razumjela novo doba koje u Evropi nastaje poslije francuske buržoaske revolucije. To će joj se 100 godina kasnije obiti o glavu, i dvadesetih godina 20. stoljeća dovesti u opasnost da skoro nestane kao država.
prošlost
Stanje arhivske građe općine Gračanica
Mr. Azem Kožar
U arhivističkoj znanosti se pod arhivskom građom podrazumijevaju dokumenti nastali u poslovnoj djelatnosti ustanova, dokumenti u državnopravnim, privatnopravnim, sudskim, upravnim, političkim i ostalim pravnim poslovima, to jest dokumenti koji se ne koriste u tekućem poslovanju, ali koji zaslužuju trajno čuvanje zbog svoje historijske, dokazne i kulturne vrijednosti. Dakle, arhivsku građu čine originalni (autentični) dokumenti koji su za znanstvene radnike primarni historijski izvori, bez kojih se ne može zamisliti objektivna rekonstrukcija događaja i procesa iz bliže i dalje prošlosti.
Gračanlije – vrhovne šerijatske sudije
Hifzija Suljkić
U kompetenciju šerijatskih sudova spadali su predmeti za koje su, i nakon provedenih društvenih reformi i krupnih historijskih promjena, vrijedili šerijatski propisi. Svaka kaza , kasnije kotar ili srez (u vrijeme Kraljevine Jugoslavije) imao je po jednog kadiju koji je u svojoj kompetenciji, kao inokosni sudija, sudio po propisima šerijata. Na njegove presude nije bilo apelacije. U kompetenciju kadija spadali su predmeti bračnog, porodičnog i nasljednog prava muslimana, zatim bračni i nasljedni sporovi muslimana – kada stranke zatraže intervenciju kadije ili kada je dolazio u pitanje javni interes – zatim vakufske stvari i razni predmeti izvanparbenog postupka. Djelokrug ovih sudova propisan je posebnim zakonskim aktima 26. februara 1860. godine.
Prerada drveta na području opštine Gračanica prije osnivanja “Jadrine”
Sulejman Devedžić, Mr. Hasan Berberović
Drvno-industrijsko preduzeće “Jadrina” u Gračanici formirano je polovinom 1964. godine integracijom pilane Bosansko Petrovo Selo, pilane Karanovac i stolarsko-tapetarskog pogona tadašnjeg zanatskog preduzeća “Partizan” u Gračanici. Stoga ćemo se ovdje osvrnuti na njihov razvoj prije udruživanja i osnivanja “Jadrine”.
Prerada drveta u ovom kraju, inače, ima dosta dugu tradiciju. Eksploatacija šuma i prerada drveta vršila se još u vrijeme otomanske carevine, ali industrijska prerada počinje tek poslije dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
zavičaj
Tuzlansko-podrinjski kanton u Federaciji Bosne i Hercegovine i Bosni i Hercegovini
(Uvodno izlaganje koje je autor u funkciji predsjednika Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona podnio na Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 5.9.1998. godine)
Hazim Vikalo, dipl. ing.
U želji da se u što sažetijem obliku predstavim TPK kao prvi konstituisani Kanton u F BiH i u isto vrijeme da se izlože pozitivna iskustva u dosadašnjem funkcionisanju Kantona kao dijela F BiH i države BiH, prvo se otvara dilema oko samog pristupa i težišta izlaganja, ove teme, prije svega zbog ukupnog položaja u ovog Kantona okviru Federacije i svih specifičnosti koje ima, počevši od samog njegovog nastajanja, pa do razvojnih koncepcija i budućnosti. Baš zbog tih specifičnosti i mnogih originalnih rješenja u pogledu nastanka, pravno-političke konstitucije i društveno-ekonomskog razvoja TPK, ova tema, može biti zanimljiva za širu javnost i ukupnu našu pravno- političku praksu.
Počela izgradnja sporske dvorane u Gračanici
Omer Hamzić
Ima više razloga što se izgradnja gradske fiskulturne dvorane u Gračanici godinama i decenijama odgađala za “neka bolja i sretnija vremena”, koja, naravno nikad ne dođoše. Naprotiv. Bilo je više razloga da taj objekt u ovom gradu i dalje bude “na čekanju”, ali je bilo još više razloga da se više ne čeka. Tražeći preče od prečeg, uvijek je sve preče. U tom traženju pokazalo se, ipak da je gradska fiskulturna dvorana ovoga puta ne samo poželjna kao prioritet, već i moguća – kao realnost. Zaključak: Kad je “stani-pani” Gračanica će dobiti i ovu utakmicu – kao čaršija sporta i mladosti: Kako?
Izbori 1998. – pomak Gračanice ulijevo
Omer Hamzić
Rezultati ovogodišnjih trećih poslijeratnih, a drugih predsjedničko-parlamentarnih izbora (12. i 13. 9. 1998) na području opštine Gračanica bitno se ne razlikuju od prosječnih rezultata izbora na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Tuzlansko-podrinjskog kantona. Vladajući koncept vlasti nacionalnih partija ostaje i dalje na snazi, ali se promijenio odnos političkih snaga kako na nivou Federacije i TPK, tako i na nivou opštine Gračanica. Prema ostvarenim rezultatima, pobjeda nacionalnih stranaka podsjeća na izbore 1990. godine, ali o njihovom političkom partnerstvu iz tog perioda, naravno, nema više govora. U Republici Srpskoj došlo je do oporavka i “povratka već otpisane Srpske demokratske stranke”, te dolazak socijaliste “umjerenog Srbina” Živka Radišića u Predsjedništvo BiH i odlazak dvoje ljutih protivnika – Momčila Krajišnika, dežurnog kočničara u Predsjedništvu BiH i predsjednice Biljane Plavišić, iznevjerene demokratske nade Zapada.
Doborovci – selo ispod Monja (etnološke skice)
Fikret Ahmedbašić
U nedostatku pisanih tragova kao primarnih historijskih izvora, vjerodostojnost nekih kazivanja o porijeklu tog naziva danas je teško provjeriti. U knjizi “Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji” (Gračanica, 1988, str. 33) autori Esad Tihić i Omer Hamzić o tome su zapisali sljedeće: “Godine 1716. predala se Austrijancima posada utvrđenog grada Dobora kod Modriče (od oko 200 ljudi). Njima je dozvoljeno da se povuku u Gračanicu, odakle se više nisu ni vraćali u Dobor, koji je od tada pust. Članovi posade i njihove porodice naselili su se u kasabu Gračanica, grad Soko i njegovo podgrađe, a vjerovatno i na područje susjednih Doborovaca, otkuda možda potiče i naziv tog sela. Pretpostavlja se da je iseljeno muslimansko stanovništvo sa izgubljenih turskih posjeda sjeverno od Save naselilo sela: Vranoviće, Babiće, Džakule, Malešiće, Škahovicu, Piskavicu, Doborovce, a možda i Rašljevu.”
Rahm. Dževadu Sarajliću – umjesto nekrologa
Omer Hamzić
Iznenadna smrt otkinula ga je od gračaničke čaršije u ljepšem značenju te riječi, iz onog finog gradskog miljea koji nemaju druge gradske sredine u našoj okolici. Na vijest da je “preselio”, prva misao mi je bila: ode i posljednji pravi čaršilija ove naše Gračanice. Možda nisam u pravu, možda pretjerujem s tim atributima. Tek, ostala je duboka praznina u svima nama koji smo se s njim godinama družili, ostala je duboka praznina u čaršiji.
riječ
Opet Kikićevi susreti u Gradačcu
Omer Hamzić
U organizaciji “Foruma građana Gradačac” i uz finansijsku pomoć Fonda otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, 18. i 19. septembra ove godine, na inicijativu prof. dr. Mustafe Imamovića, obnovljeni su i održani 19. po redu “Kikićevi susreti». Budući da su Hasana Kikića već «posvojili» književni povjesničari susjedne nam prijateljske države, povratak velikog pisca kući, po našoj ocjeni, najvažniji je poslijeratni kulturni događaj za Gradačac, za Gračanicu i okolinu, možda i za Bosnu i Hercegovinu. Pridružujući se dobrodošlici, mi mu otvaramo ove stranice, očekujući da mu i Gračanica ponovo otvori svoja vrata.
O jeziku Hasana Kikića
Dr. Ismet Smailović
Govoriti o jeziku Hasana Kikića na ovakvom skupu i s ograničenim vremenom izlaganja, a reći sve što treba, nemoguće je, jer je ta materija toliko obimna da jedva staje u gusto štampanu knjigu od 200 stranica. Zato ću se ja u ovome svom izlaganju morati ograničiti samo na onu najvažniju i najkarakterističniju osobinu Kikićeva jezika po kojoj je on najbolji reprezentant govornih osobina Gradačca i njegove okolice, a u mnogo čemu i cjelokupnog bosanskog jezika.
Duša
(pripovijetka)
Hasan Kikić
Umro je Haso Mustafić. Smrt se uvukla u Mustafića kuću tako neopaženo da je niko nije ni primijetio. Uvukla se, dotakla se Hase Mustafića, i Haso je umro. Izašla duša iz njega i otišla kroz šljivike, kroz izbeharale šljivove krošnje, kroz oblake mirisa. Otišla duša, a niko nije vidio ni kad je otišla. A kad je prije tri godine, onomlani, umro kadija Šaćiragić, vidjeli su kako je njegova duša otišla. Ali-hodža je lijepo vidio na svoje oči kako se digla od kadije Sadik-efendije Šaćiragića, obišla tri puta po sobi, soba zamirisala dženetskim miruhom, a onda izišla kroz prozor…
Najfrekventniji orijentalizmi u okolini Gračanice i Gradačca
Amira Hadžagić
Znatan je broj orijentalnih riječi u svakodnevnome govoru koje su odomaćene, posebno kod bošnjačkoga stanovništva i njihova frekvencija raste, što “je još jedan od dokaza ne samo bosanskohercegovačke jezične korespondencije i sa Istokom i sa Zapadom, nego je pokazatelj stoljetne realne fotografije realnog jezičkog stanja u Bosni i Hercegovini. On je etiketa duhovnog i materijalnog života, a što se svakodnevno realiziralo u bosanskome jeziku.”
Nove knjige
Grupa autora, Ruža stablo ili nešto treće, poezija gračaničkih gimnazijalaca, priredio Mehmed Nurikić, On Time, Sarajevo, 1998.
U dosta siromašnoj gračaničkoj “književnoj ponudi” pojava ove nevelike stihozbirke predstavlja pravo osvježenje. U knjizi se sa po nekoliko pjesama različite forme, motiva i misli oglasilo 10 mladih pjesnikinja, pretežno prvog razreda (rođene 1982. i 1983.) sa porukama svoje mladosti, željama, strepnjama, strahovima, istančanim treptajima, slutnjma, prvim ljubavima, nadanjima, mješavinom optimizma i pesimizma…
Fikret Ahmetbašić, Tragom bosih tabančića, On time, Sarajevo, 1998.
Autora ove knjige pripovijedaka za djecu (koja predstavlja treći po redu njegov samostalni literarni rukopis) ovaj Časopis otkrio je kao vrsnog istraživača i “bilježnika” malih etnoloških fenomena po našim selima (za koje nismo ni znali da postoje ili smo ih bili potpuno zaboravili) i većinu tih zapisa objavio na ovim stranicama. Te su zapise dobro prihvatili i visoko ocijenili kako takozvani obični čitaoci, žedni spoznaja i činjenica o “svojim korijenima”, tako i kompetentni poznavaoci “navedene materije”, među kojima i prof. dr. Salih Kulenović – što se, nažalost, ne bi moglo reći i za literarne tekstove ovog vrijednog istraživača.
Mirzet Hamzić, Zvornik od izbora do Dejtona, Glas Drine, Zvornik-Sapna, 1988.
Jedan od inicijatora za pokretanje ovog Časopisa i kraće vrijeme jedan od njegovih urednika, nakon nekoliko objavljenih knjiga i više drugih tekstova o “ratnoj Gračanici” u kojoj je igrom slučaja “s puškom i perom ratovao” od prvih dana agresije pa do poslije Dejtona, uspio je konačno ostvariti svoj san i na neki način odužiti se svome rodnom kraju: napisati i objaviti kapitalnu knjigu o jednom od najbitnijih gradova Podrinja – svom rodnom Zvorniku i njegovoj sudbini tokom rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Izet Mašić i saradnici, Doprinos islamske tradicije razvitku medicinskih znanosti, Avicena, Sarajevo, 1998.
U nizu zapaženih naslova ove izdavačke kuće iz oblasti medicinskih nauka, a posebno historije medicine, ovaj zbornik radova o islamskoj medicinskoj tradiciji sa naučnog skupa na temu “Javno zdravlje i islam” imat će, nesumnjivo, posebno mjesto. Radovi naših najeminentnijih stručnjaka koji su se našli “među koricama ove knjige”, predstavljaju zanimljivo štivo koje svojim izrazom i iskazom izlazi iz okvira “zadate teme” i vodi nas u malo poznate svjetove filozofije, nauke i civilizacije, čije plodove, da tako kažemo, i danas uživamo.. Samo na izgled ovo je “samo stručna knjiga.” Svojim sadržajem, svojim porukama i poukama ona može biti zanimljiva i za takozvanu širu čitalačku publiku kojoj se na neki način i obraća. Iščitavajući radove pojedinih autora u ovom zborniku nalazimo odgovore i na mnoga pitanja naše, bošnjačke, duhovnosti, tradicije i prošlosti, ali i naše sadašnjosti.
Omer Ibrahimagić, Bosna i Bošnjaci između agresije i mira, “Kalem”, Sarajevo 1998.
Knjiga prof. dr. Omera Ibrahimagića “Bosna i Bošnjaci između agresije i mira” sadrži preko 40 hronološki poredanih tekstova nastalih u periodu 1992-1995. godine, kojima je oslikana suština dramatične epopeje jednog malobrojnog bošnjačkog naroda u borbi za svoj opstanak i očuvanje države BiH kao svog mjesta pod suncem.
Sadik Šehić, Sumbuluški zapisi Mula Vrcanije, Radio-kameleon, Tuzla, 1998.
Ono što se dogodilo, često predstavlja smisao onoga što će biti.
“…Šume zlatna žita niz dolove tihe,
Hrastove šume mirišu svježinom,
Po briježju divnom drumovi se nižu
I nestaju tamo za stećom planinom…”
Zapisao je u svom stihu 1934. godine Husein Šehić sin Ahmedov, Husein Šehić, otac Sadika.
listovi…
Listovi gračaničkog kalendara od 10.5.1998. do 16.11.1998.
9.5.1998.
Hoće li zagađivači Spreče ikada pred sud…?
Puštanjem u pogon Fabrike sode i još nekih hemijskih industrijskih kapaciteta po Lukavcu označen je početak ponovnog ekološkog umiranja rijeke Spreče i plodne ravnice oko te rijeke. Uzaludni su bili protesti i vapaji za spas sprečke doline. Gračanica je u tome bila najglasnija zato što su, ne pitajući nikoga, otrovni đeriz pustili kroz njene bašte i livade i drsko ismijali “glas razuma” koji je dolazio od onih “ispod Lukavca”. Veliku medijsku i političku halabuku koja se oko toga bila podigla naglo je stišao Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji je simboličnim puštanjem u rad Fabrike sode Lukavac i obilaskom ostalih tamošnjih postrojenja, možda I nehotice, ovjerio svu tu rabotu i na neki način blagosiljao zagađivače.
