Broj 20/10
povodom
Povodom dvadesetog broja “Gračaničkog glasnika” – osvrt urednika
Omer Hamzić
Deset godina u životu jednog naroda, jednog grada, jedne čaršije, u historijskom smislu zehra je božja. Toliko je opet veliko da se ne bi moglo smjestiti ni u kakvu knjigu. U slučaju “Gračaničkog glasnika”, to se makar pokušalo: za deset minulih godina iz štampe je izašlo 20 svezaka i 2.500 stranica teksta o Gračanici. To je mnogo više nego što je zapisano o ovoj čaršiji od njenog postanka – do pojave ovog časopisa.
Deset godina institucije Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”, pokušaj recepcije
Atif Kujundžić
Gračanica je Grad sa Dušom. Ta činjenica o Gračanici poznata je odranije. Tu činjenicu u novije vrijeme, dobrim dijelom, učinio je općepoznatom, jasnom i bjelodanom – upravo, povod ovome tekstu: Časopis za kulturnu historiju “Gračanički glasnik”. Dajući priliku ljudima, objelodanjujući povijesne fakte, istraživanja i dokumente, sjećanja na događaje i ljude, istraživanja, ali i bilježeći stvarnost zbivanja – “Gračanički glasnik”, osvijetlio je duhovnost Grada i okruženja, njegovih ljudi i njihovih života i sudbina, međusobnih odnosa i rezultante koje su isti producirali u prostoru i vremenu. Tako je gračanička duša od metafore i ezoterične, metafizičke kategorije – definitivno – postala očiglednom i stvarnom, došla šira i dublja, snažnija i – gospodstvenija, što ne reći.
teme
Toplifikacija Gračanice – sve bliže realnosti
Omer Hamzić, Hasan Mostarlić
Puno vode proteklo je Sokolušom od kad Gračanicu proglasiše gradom. A da bi je proglasili gradom, morala je steći glavna obilježja grada. Desilo se to, izgleda, prije 1548. godine. Tri mahale i pazar sedmično, muslimanski džemat i džamija – bilo je dovoljno za to. Vrijeme Ahmed-paše Budumlije, koje pada poslije 1686. godine, neki zovu zlatno doba stare Gračanice. Taj moćni valija, ko zna zašto, dođe ovdje da gradi haire. On podiže sahat-kulu, hamam i bijelu džamiju, a oko njih – dućane i novu čaršiju… Vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini – veliki preokret ne samo u društveno-ekonomskom životu, već i urbanom razvoju Gračanice. Poslije katastrofalnog požara, 1895. godine, nova čaršija podiže se iz pepela. Gradnjom keja s lijeve strane, željezničke pruge i stanice s desne strane Sokoluše, dobila je dvije nove ulice, sa centralnim trgom usred čaršije, te urbane konture koje su se u osnovi zadržale do danas. Uskotračnom prugom do Karanovca izašla je na željeznicu moćne imperije, 1898. godine. Elektrifikacija gradskog jezgra, 1930. godine, prvo iz vlastite male centrale, a 8 godina kasnije sa elektro-dalekovoda Doboj – Tuzla, bio je sljedeći veliki komunalno-civilizacijski poduhvat u modernoj historiji Gračanice.
Dovođenje pitke vode iz Sokola i izgradnja gradskog vodovoda, te početak asfaltiranja gradskih ulica, 1963. godine, a nekoliko godina iza toga, “preseljenje” većih privrednih kapaciteta iz centra grada u sadašnju industrijsku zonu, posljednja je ključna etapa u komunalno-urbanom i civilizacijskom razvoju Gračanice. A projekat toplifikacije, bit će najveći urbanističko-komunalni poduhvat u Gračanici od Ahmed-paše Budimlije do današnjih dana. I veliki izazov za ovu generaciju Gračanlija…
O ljekovitim svojstvima gračaničkih “Termi”
Abdulkadir Šišić
Na osnovu arheoloških istraživanja i pisanih dokumenata saznajemo da su brojna prirodna lječilišta na području BiH korištena u svrhu liječenja još u doba Rimskog carstva. Poseban procvat i afirmaciju doživljavaju u doba Austro-Ugarske monarhije. Prvi pisani tragovi o postojanju izvorišta termomineralnih voda na području opštine Gračanica potiču iz davne 1824., ali njihova eksploatacija u većoj mjeri počinje tek poslije 1985. godine.
Participacija građana u odlučivanju o javnim lokalnim poslovima u općini
Muhamed Ibrahimović
Svaka država je pokrivena mrežom najnižih teritorijalnih jedinica koje su nastale u lokalnim zajednicama prije same države. Još u srednjem vijeku najniže teritorijalne jedinice su imale svoje organe koji su obavljali određene funkcije, primjerene vremenu. Pojavom savremenih država, status ovih teritorijalnih jedinica je regulisan zakonskim propisima. U najvećem broju demokratski opredijeljenih država pitanje lokalne samouprave je regulisano ustavom.
zavičaj
“Dani evropskog naslijeđa” – promocija kulturnog blaga općine Gračanica
Mirsad Omerčić
„Dani evropskog naslijeđa“ je kulturna manifestacija koja je već osam puta do sada bila uspješno organizovana u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ona je dio opšteg kulturnog programa Savjeta Evrope u kome učestvuje i Bosna i Hercegovina kao njegova članica. Ovogodišnja manifestacija odvijala se u okviru kampanje „Kulturna baština kao komunikacija“. Cilj kampanje bio je da afirmiše zaštitu našeg i evropskog kulturnog i prirodnog naslijeđa, ali i da promoviše svijest o njemu. Centralna manifestacija, Devetih po redu, “Dana evropskog naslijeđa” održana je u Tuzli od 19. do 25. septembra 2005. godine. Tokom tih sedam dana postavljeno je više izložbi u Bosanskom kulturnom centru, Međunarodnoj galeriji portreta i Međunarodnom ateljeu „Ismet Mujezinović“. U hotelu „Tuzla“ održan je Okrugli sto sa više prigodnih predavanja na temu bogatog bosanskohercegovačkog kulturno-historijskog naslijeđa. Cjelokupna manifestacija bila je popraćena posjetom velikog broja građana, zatim gostiju iz kulturnog i političkog života, te predstavnika brojnih elektronskih i printanih medija iz cijele Bosne i Hercegovine. U okviru svih tih dešavanja u Tuzli, svoje mjesto našlo je i bogato kulturno-historijsko naslijeđe općine Gračanica.
O nastanku naselja Doborovci i njegovom nazivu
Rusmir Djedović
Naselje Doborovci, sa nešto više od 2000 stanovnika, danas je jedno od dvadesetak, a istovremeno i jedno od većih naselja općine Gračanica. Zbog svog geografskog položaja i činjenice da kroz njega prolazi regionalni put iz doline rijeke Spreče (grada Gračanice) ka Posavini (značajno putno raskršće Srnice – Hrgovi), Doborovci su ukupno središte sjeveroistočnog dijela općine Gračanica. Doborovcima gravitiraju obližnja naselja: Džakule (MZ Džakule, Trnovci i Buk), Prijeko Brdo, Vranovići, a takođe i sjeverni dio naselja Sladna (općina Srebrenik).
Likovi zavičaja: Rizo Mehinagić – svjedok historije
Omer Hamzić
Dana 15. 6. 2005. godine otišao je zauvijek još jedan Gračanlija iz takozvane predratne generacije boraca za neki bolji i pravedniji svijet (iz generacije prije onog rata), još jedan od onih koji su vjerovali u ideje socijalizma u nekom drugom i drugačijem smislu te riječi, koji su bili dio revolucije koja (odavno više ne) teče. Otišao je tiho, skoro nečujno – kako je i živio posljednjih dvadesetak godina svoga života, manje više kao i svi oni koji su doživjeli propast ideala svoje mladosti i nestanak države za koju su se borili.
prošlost
Popis doseljenih Vlaha stočara u nahiji Sokol
Adem Handžić
Izvor: Opširni popis vlaha stočara Zvorničkog sandžaka iz 1528. godine – nahija Soko, Istanbul, BBA, TD, No 405. Orijentalni institut Sarajevo, kopije No 91, iz 1528.godine – Naseljavanje novog stanovništva, stočara (vlaha)
Opširni popis nahije Sokol u Zvorničkom sandžaku iz 1548. godine
Adem Handžić
Izvor: Istambul, BBA, TD, No 260; Opširni defter Zvorničkog sandžaka iz 1548. godine, original u Bašbakanlik Aršivi u Istambulu, Tapu Tahrir Defter No 260
Gračanica i Soko u opširnom popisu Zvorničkog sandžaka iz 1604. godine
Aladin Husić
Popisni defteri predstavljaju najznačajnije izvore za izučavanje različitih pitanja iz historije krajeva i naroda koji su bili pod osmanskom vlašću. Njihov nastanak nije nimalo slučajan. Naprotiv, oni su produkt jednog sistemskog praćenja kretanja čiji je osnovni cilj bio utvrđivanje prihoda kojima su finansirane različite državne aktivnosti vojnog ili civilnog karaktera. Iako su nastajali u različitim intervalima i različitim povodima, popisi su najčešće preduzimani neposredno nakon zauzeća i stabilizacije osmanske vlasti u nekom području u cilju utvrđivanja novih posjeda, njihovog privrednog potencijala i uvođenja u timarski sistem, zatim, nakon promjene na prijestolju u cilju revizije prihoda ili rashoda, nakon svake značajnije teritorijalne promjene i, najzad, usljed manjkavosti i nedostataka prethodnog popisa, te drugim sličnim povodima.
Urbane prilike i razvoj naselja u nahiji Sokol (Gračanica) u 16. i početkom 17. stoljeća
Rusmir Djedović
Za istraživanja ukupnih, a posebno detaljnih prilika u Gračanici i okolini na početku turske uprave najvažniji su izvori turske provenijencije. Radi se o katastarsko-poreskim popisima (Tapy defteri) za ovaj dio Osmanskog carstva. Ti nam izvori pružaju obilje konkretnih podataka za Gračanicu i okolinu tokom čitavog 16. pa i početkom 17. stoljeća. Iz njih se može dosta saznati i o prilikama iz prethodnog perioda. Ti su defteri naročito korisni za istraživanja razvoja naselja i stanovništva, jer dosta govore i o konkretnom izgledu naselja – sa teritorijalnog i urbanog stanovišta. Vrlo malo su do sada korišćeni za detaljnije studije teritorijalnog i urbanog razvoja naselja gračaničke općine.
Vjenčanja u sidžilu gračaničkog kadije
Ramiza Smajić
U jednom ranijem radu smo poseban akcent stavili na značaj posljednjeg sačuvanog gračaničkog sidžila te neophodnost njegovog dešifrovanja i objavljivanja in extenso. S obzirom na sporost u realizaciji takvih ciljeva, željeli bismo čitalačkoj javnosti ponuditi segment građe koju sadrži ovaj sidžil, a čiji elementi bi mogli biti korisni za različite naučne oblasti i istraživače. Riječ je o vjenčanjima obavljenim pred kadijom, bračnim ugovorima koji u ovom sidžilu pored svih na sudu rješavanih predmeta zauzimaju značajan dio.
Nekoliko dokumenata i rukopisa iz biblioteke hfz. Ibrahima ef. Mehinagića iz Gračanice
Nedim Zahirović
Hafiz Ibrahim ef. Mehinagić rođen je 11. 3. 1894. godine u Prnjavoru. Školovanje je započeo u Osman-kapetanovoj medresi u Gračanici, nastavio u Istanbulu, a dovršio u Sarajevu, gdje je 1918/19. godine diplomirao na Šerijatskoj sudačkoj školi. Službovao je u Zvorniku, Tuzli i Gračanici. Umro je 30. 7. 1976. godine u Gračanici. Biblioteku Ibrahim-efendije počeo je stvarati još ranije njegov otac Arif Hikmet ef. Jedan dio rukopisa i dokumenata iz te biblioteke danas se nalazi u raznim institucijama, kao što je Orijentalni institut (Sarajevo), Narodna i univerzitetska biblioteka (Sarajevo), Filozofski fakultet (Sarajevo), Arhiv grada Sarajeva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb). Periodiku, štampana djela, rukopise i dokumente, koji su preostali u biblioteci, preuzeo je nakon smrti Ibrahim ef. njegov sin Halid (1922. − 2004.). Nešto prije svoje smrti, on je tu biblioteku poklonio Tajibu Nurikiću, profesoru matematike u Gimnaziji “Dr. Mustafa Kamarić” u Gračanici i ona se danas nalazi kod njega.
Učenici i nastavnici Narodne osnovne škole u Gračanici u akciji prikupljanja dobrovoljnih priloga za vojsku, stradalnike rata i sirotinju tokom ratne 1915. i 1916. godine
Mina Kujović
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, 1914. godine, austrougarske vlasti su se na cjelokupnom svom teritoriju suočile sa velikim problemom snabdijevanja životnim potrepštinama, kako vojske tako i civilnog stanovništva. Ovi problemi naročito su bili izraženi u Bosni i Hercegovini. Zbog opće mobilizacije, nestašica radne snage na žitnim poljima osjetila se već prve ratne godine. Zemlja je privredno propadala usljed masovne mobilizacije pripadnika svih konfesija i kategorija stanovništva, te odlaskom hiljada mladih ljudi na frontove. Njive su ostale neobrađene, a prispjela ljetina je propadala. Desetine hiljada Bosanaca i Hercegovaca izginulo je i ranjeno već tokom prve ratne godine, trebalo je zbrinuti i nahraniti brojne ratne invalide, udovice i ratnu siročad.
Djelatnost Narodne biblioteke i uloga njenog osnivača Mustafe Kamarića u društvenom i kulturnom životu Gračanice između dva svjetska rata
Omer Hamzić
U periodu između dva svjetska rata, kulturno-zabavni i društveni život u Gračanici, kao i u mnogim drugim manjim mjestima, odvijao se u okviru kulturno-prosvjetnih i sportskih društava, koja su se, uglavnom, organizovala na nacionalnoj ili konfesionalnoj osnovi. U kulturno-prosvjetna društva “Gajret” i “Narodnu uzdanicu” uključivali su se u najvećem broju muslimani (Bošnjaci), dok su se Srbi okupljali u Srpskom kulturno-prosvjetnom društvu “Prosvjeta”, a Hrvati u Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu “Napredak”. Pored učešća u društvenom i kulturnom životu grada, ta su društva često manifestovala svoju privrženost aktuelnim vlastima, izražavajući im razne vidove zahvalnosti i naklonosti. U pozadini takvih manifestacija bile su političke ambicije onih koji su vodili ili finansirali rad tih društava.
riječ
Saga o bijenalu – bajka o ljepoti (Bijenale umjetnosti minijature, spiritus movens konstituiranja likovno-estetskog bića bosanskohercegovčkog znaka)
Atif Kujundžić
Odavno bijaše, pa su ljudi u nordijskim zemljama borbom, vojničkom vještinom, krvlju i djelom ispisivali sage o svome amanetu, o svojoj plemenitoj ostavštini pokoljenjima. Forma sage, činila im se jedino primjerenom za opis borbe, osvajanja slobode i odbrane, ali i osobnog imenovanja svijeta za buduća pokoljenja.
Pjesnički krug “Gračaničkog glasnika”
Nove knjige
Esad Tihić, Bosanski Šamac kroz historiju: Od postanka naselja do završetka Drugog svetskog rata, izd. S. Tihić, Sarajevo 2005, str. 264.
Bosanski Šamac je grad veoma zanimljive prošlosti koja se, primjenom tematskog i hronološkog principa, jasno odslikava na stranicama knjige Esada Tihića (1925), autora sa bogatim istraživačkim iskustvom i spisateljskim opusom. “Neobičan” nastanak i razvoj grada prezentirani su detaljno i argumentirano, posebno one reljefne dionice historije koje iziskuju pažnju i komentar historičara vezanih za proučavanje muhadžirskih pokreta.
Denis Bećirović, Informbiro i Sjeveroistočna Bosna, odjeci i posljedice sukoba KPJ – Informbiro (1948. – 1953.), “Feri” Tuzla 2005.
Historijska studija “Informbiro i Sjeveroistočna Bosna, odjeci i posljedice sukoba KPJ – Informbiro (1948. – 1953.), Denisa Bećirovića potvrda je da se velike historijske teme, s protokom vremena uvijek iznova mogu promišljati, promatrati, upoređivati i da se iz njih uvijek mogu izvlačiti historijske pouke i poruke.
Hazim Hodžić, More do koljena (priče i komedija u tri čina “Haj’mo na janjetinu”), “Denfas”, Tuzla, 2005.
Nakon nekoliko objavljenih knjiga iz oblasti publicistike i historiografije (ratna hronika “Opet vidim Bosnu”, “Sinovi Bosne”, “Srebreničko srednje obrazovanje 1975. – 2000. godine) i romana “Korak od zaborava”, Hazim Hodžić je prošle godine “svratio na sebe pažnju” nevelikom knjižicom “Druga strana čaršije – šaljive priče”, koja je u nekim glasilima ocijenjena kao “pravo osvježenje u našoj, po kvantitetu obimnoj, a po kvalitetu često upitnoj izdavačkoj produkciji”.U toj knjizi Hodžić je uspio “da od obične male narodne šege ili anegdote… napravi umjetničku prozu vrijednu pažnje”.
Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954. – 2004.), Monografija, Arhiv Tuzlanskog kantona, Tuzla 2005.
U povodu obilježavanja pedeset godina postojanja i rada Arhiva Tuzla, izašla je monografija, koja predstavlja sintezu razvojnog puta Arhiva u proteklih pola vijeka njegovog postojanja i rada. U njenoj pripremi i publikovanju učestvovali su članovi kolektiva kao i saradnici Arhiva. Monografija sadrži pet poglavlja koja su dalje podijeljena na manje cjeline ili podpoglavlja.
Mevludin Spahić, Pečat ulice (priče), Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Gračanica 2005.
Nevelika zbirka, uglavnom kratkih priča, Mevludina Spahića, ovdašnjoj i široj publici poznatog kao pisca pripovjedaka, pjesama i drama, tematski je vrlo raznovrsna i teško ih je sa tog aspekta jednostrano i precizno odrediti. Prevladava socijalna tematika, ali je skoro u svakoj priči prisutna i neka druga tematska dimenzija. Spomenut ću sljedeće: ljubavne, političke, filozofske, mistične, otuđenosti i ljudske izgubljenosti, nepredvidljivosti ljudske sudbine i nemogućnosti ljudske spoznaje svijeta oko sebe. Tako se priče tematski ne ponavljaju i zato imaju draž raznovrsnog i interesantnog, ponekad čudesnog i snoviđenskog. Kratko rečeno: savremena tematika.
Prof. dr. Muharem Zildžić, mr. Ervin Alibegović, mr. Ajša Tulumović, Ishrana, savjeti & zdravlje, “Penn”, Tuzla, 2005.
Publikacija pod nazivom “Ishrana, savjeti i zdravlje” autora prof. dr. med. sci. Muharema Zildžića, mr. med. sci. Ervina Alibegovića, mr. med. sci. Ajše Tulumović i saradnika, satkana u četiri poglavlja, predstavlja moderno koncipirano štivo, namijenjeno širem krugu čitalaca, ali po svom vrlo edukativnom sadržaju i štivo koje može služiti i u edukaciji zdravstvenih radnika.
Nijaz Omerović, Knjiga od praha i snova (pripovijetke), Bosanska riječ, Tuzla, 2005.
Pojava akademskog slikara Nijaza Omerovića u književnoj i kulturnoj periodici nije novijeg datuma. On se javljao sa pričama, esejima, feljtonima, pa i političkim tekstovima. Rukopis priča pod naslovom “Knjiga od praha i snova” čini se kao očekivano ishodište Omerovićevih spisateljskih nastojanja. I ne samo to… Ovaj rukopis na jedan novi način prečitava borhesovsku poetiku, šireći bibliotečki labirint na Istok, a posebno prema sufijskom misticizmu.
Ahmed Hanić, Pobjeda je uvijek slatka (memoarski zapisi), Bosanska riječ, Tuzla, 2005.
Memoarska literatura nije uvijek pouzdan “saputnik” historije, učiteljice života. Ocjene, stavove i činjenice u tim knjigama ne prate faksimili, dokumenata, historijski izvori. Svu odgovornost i sav rizik na sebe preuzima autor.
Kemal Ljevaković, Rat-rane moje duše, dnevničko-dokumentarne bilješke, “Planjax”, Tešanj 2005.
U ovih deset postdejtonskih godina, ispisana je poduga i pobogata niska knjiga o onome što nam se dešavalo, šta smo radili, šta su nam sve činili i kako smo doživjeli i proživjeli agresiju na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Lejla Kadić, Što ja nemam čarobna krila (pjesme za djecu), Bosanska riječ, Tuzla – Wuppertal, 2005.
Lejla Kadić, dama je u najboljim godinama. Najbolje godine za jednu damu jesu: kad ima dvoje djece koju odgaja i voli, pa zato voli svu djecu na svijetu, a djeca imaju sjajnu mamu. To je i događaj u najboljim damskim godinama, koji damu, tj. gospođu mamu pokrene, pa počne pisati za djecu.
Kadema Skelić, Ima gore (pjesme), BZK “Preporod”, Gračanica
Uzeti si pravo i pisati o djeci doista se mora priznati da je riječ o velikoj hrabrosti, jer mali se broj pisaca usudio pisati, poistovjećivati ili bolje reći analizirati svijet djece, ako i jeste rijetko je kome pošlo za rukom da samu ideju i riječi usklade, tako da sama ideja i riječi budu ideja i riječi djece (…)
Nizama Salihefendić, Muharem Zildžić, Zoran Ličanin, Kasim Muminhodžić, Enver Zerem i Izet Mašić, Akutna abdominalna bol, monografija, “Avicena”, Sarajevo 2005.
Ova monografija, odnosno dijagnostički vodič autorice Nizame Salihefendić iz Gračanice i koautora, obima je 176 strana, ilustrovana sa 118 slika (UZ, CT, MRI, radiografije, sheme, tabele) sadrži 6 poglavlja u kojima je građa izložena kroz prikladan hronološki slijed..
listovi
Listovi gračaničkog kalendara od 13.5. do 29.10.2005. godine
Omer Hamzić
3. 5. 2005.
Asfaltom na Drafniće i u Riječku
Pošto su prošle jeseni “postavili podlogu”, Drafnićani su, uz pomoć Općine, asfaltirali i preostalih 600 metara svoje glavne saobraćajnice. Sada se asfaltom dolazi “na Motku” iznad Drafnića. Vrijednost investicije 120.000 KM. Sredstva obezbijedili građani općina – pola – pola.
Asfaltirana je i Riječka.
dodatak
“Gračanički glasnik” – svjedok nama i svjedok svemu…
Atif Kujundžić
Inserti iz “progovora” na pjesničkoj večeri “Zvuci gitare i pjesnici iz “Gračaničkog glasnika”, održanoj 12. 8. 2005. godine u okviru Kulturne manifestacije “Ljetne večeri pod lipama Gračanice” – kafe “Film” Gračanica
Kapu dole “Gračaničkom glasniku”
Zlatko Dukić
Nad 12 brojeva“Gračaničkog glasnika”, riječ na promociji 12. broja Časopisa, održanoj 22. 12. 2001. godine u Gračanici – inserti
Gračanica mora obezbijediti sigurnu budućnost i trajni opstanak svog Časopisa…
Omer Ibrahimagić
Odlomak iz intervjua Radio Gračanici, 16. 9. 2004.)
…Mislim da je “Gračanički glasnik” jedna rijetka kulturna pojava u Bosni i Hercegovini. Ako izuzmemo Časopis “Most” u Mostaru, ja ne vidim neki drugi sličan projekat na ovim našim prostorima. Tuzlaci su, čini mi se, pokušavali u dva-tri navrata da pokrenu svoj časopis, ali ne znam dokle su s tim stigli. Budući da je “Gračanički glasnik” koncepcijski već jako dobro profiliran, mislim da bi ga trebalo ne samo podržati, već mu obezbijediti trajnost, da to ne bude, da kažem, nešto što je bilo pa prošlo…
Biografija i bibliografija Omera Hamzića
Priredio: Rusmir Djedović
Omer Hamzić (sin Omera i Fatime), profesor jugoslavenskih književnosti, magistar društvenih nauka iz područja historije, esejist, novinar, rođen 7. 10. 1950. godine u Malešićima, općina Gračanica, osnovnu školu i gimnaziju završio u Gračanici, Pedagošku akademiju u Tuzli, Filološki fakultet u Beogradu, postdiplomski studij iz historije na Filozofskom fakultetu u Tuzli, oženjen je i ima jedno dijete.
Biografija i bibliografija Rusmira Djedovića
Priredio: Omer Hamzić
Rusmir Djedović, sin Mehmedalije (sina Ragiba) i Rukije r. Junuzović, je rođen u Gračanici (mahala Čiriš, gdje i danas živi), 11. 3. 1959. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Gračanici, Prirodno-matematički fakultet (PMF) u Beogradu. Diplomski rad na temu “Geografski osnovi opštine Gračanica” odbranio je 1986. godine. Na Univerzitetu u Beogradu je odslušao postiplomski studij iz geografije. Nakon posljednjeg rata ponovio je postiplomski studij i na Univerzitetu u Sarajevu, položio 11 ispita, dobio i uradio magistarsku temu “Geografski aspekti teritorijalnog razvoja grada Gračanice”
Biografija i bibliografija Mirzeta Hamzića
Priredio: Omer Hamzić
Mirzet Hamzić, profesor historije jugoslovenske književnosti, rođen 20. 10. 1963. u Klisi, kod Zvornika, gimanaziju završio u Zvorniku, Filotofski fakultet u Novom Sadu. Na istom faklutetu u periodu 1988. – 1990. odslušao i ispolagao ispite postdiplomskog studija. U školskoj 1987/88. bio urednik lista studenata Filozofskog fakulteta “To jest”. Od 1992. godine živi u BiH, gdje je u periodu 1993. – 1996. bio zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista “Biljega vremena”, koji je izlazio u Gračanici. Bio je urednik u izdavačkim kućama “Monos” Gračanica, “On time” i “Sedam” Sarajevo, a trenutno je urednik u izdavačke kuće BosniaARS Tuzla.
Glosar novih autora
