Broj 57/29
Riječ urednika (uz 57. broj “Gračaničkog glasnika”)
Nakon objavljenih rezultata istraživanja počinjenih ratnih zločina po Gračanici – šutnja i ravnodušnost odzvanjaju na sve strane
Prof. dr. Omer Hamzić
Premda nismo imali namjeru da se više “zavraćamo”, inače, teškoj temi prošlog broja našeg časopisa u okviru koje smo pokrenuli pitanje “Ko je ubijao civile po Gračanici” – i općenito temi procesuiranja i nekažnjivosti ratnih zločina (1992. – 1995), ne možemo, a da se, ipak, kratko ne osvrnemo na odjeke tog našeg istraživanja u javnosti i pojedinim institucijama, lokalnim prvenstveno, nama najbližim. Podsjećamo da smo odmah nakon promocije broja, 22. 1. 2024., neke naše inicijative i zahtjeve, kako smo i najavili u časopisu, a i na samoj njegovoj promociji, pismenim putem proslijedili na najvažnije adrese u lokalnoj vlasti u Gračanici i Tužilaštvu Tuzlanskog kantona s ciljem da se, napokon, pokuša nešto konkretno uraditi na prijavljivanju i procesuiranju ratnih zločina na lokalnom i širem području. Barem ono što se, realno, može. Kako do zaključenja ovog broja sa tih adresa nije stigao nikakav odgovor niti neka pozitivna reakcija, odlučili smo da tu činjenicu, kakva god je, podijelimo sa javnošću, pa faksimile poslatih dopisa spomenutim institucijama objavljujemo u prilogu ovog osvrta, s nadom da će se tu, ipak, nešto promijeniti nabolje. Jer, teško je prihvatiti istinu do koje smo došli u našim istraživanjima–da za ratne zločine, počinjene po Gračanici do sada niko nije odgovarao, a još je teže pomiriti se s tim (kako je krenulo) da će tako i ostati. Da se to ne bi dogodilo, mi smo, ovdje u ovom časopisu uradili ono što smo mogli. Istražili smo i popisali sve ratne zločine, počinjene na području Gračanice. Rezultate istraživanja, sa prijedlozima kako i šta dalje proslijedili smo našim zvaničnicima i institucijama “na dalji postupak”, pisali im sa optimizmom i uvjerenjem da kucamo na prava vrata. Iste materijale proslijedili smo i lokalnim rukovodstvima boračkih udruženja. Sa svih tih adresa, nažalost, dobili smo odgovor šutnjom koja bolno odzvanja. Umjesto podrške, potpisnik ovih redova već trpi posljedice što je uzeo sebi za pravo da istražuje, predlaže i piše na “nenadležne”, po svemu sudeći nedodirljive adrese. Šutnja sa tih adresa, poruka je, ustvari, da takvi pisci mogu i dalje “pisati kukom po ledu”. Ionako to nikog ne zanima, što je u najmanju ruku za žaljenje–ako ne i za plakanje.
Ključne riječi: Gračanica, ratni zločini, procesuiranje, istraživanje ratnih zločina
Društveno-politički kontekst, uzroci i posljedice svebošnjačkih okupljanja tokom XX. vijeka – je li vrijeme za prvi sabor Bošnjaka u XXI. vijeku?
Prof. dr. Ajdin Huseinspahić
Tokom XX. vijeka Bošnjaci su, u vrlo teškom i zahtjevnom društveno-političkom kontekstu inicirali i organizovali nekoliko okupljanja koja bi mogli označiti “svebošnjačkim saborovanjima”, jer su tim skupovima prisustvovali najodgovorniji bošnjački predstavnici na svim poljima društveno-političkog djelovanja od akademskog, kulturnog, privrednog i vjerskog do onog stranačko-političkog. Pažljivom analizom tih svebošnjačkih okupljanja tokom XX. vijeka izdvojili smo tri svojevrsna sabora, odnosno kongresa i to: prvi 1928., drugi 1993. i treći 1994. godine. Na tim kongresima/saborima su bošnjački intelektualni, kulturni, politički i vjerski predstavnici razmatrala najvažnija društveno-politička pitanja za opstanak Bosne i Hercegovine i bošnjačkog naroda. Shodno zauzetim stavovima utvrđivane su smjernice temeljem kojih je trebala biti usmjeravana i bošnjačka politika. Svaki od prethodna tri sabora pred bošnjačke intelektualce je postavljao vrlo teške izazove kojima je valjalo odgovoriti na najadekvatniji način shodno vremenu i prostoru u/na kojem su se nalazili Bošnjaci, u skladu sa maksimom secundum loca et tempora. U radu su kontektualizirane društveno-političke okolnosti u kojima su održana sva tri bošnjačka kongresa/sabora, predstavljeni njihovi ciljevi, zaključci i posljedice. Protekle su već dvije decenije u XXI. vijeku, a Bošnjaci još uvijek nisu pokrenuli ozbiljnije akcije na okupljanju kulturno-intelektualnih, privrednih, vjerskih i političkih predstavnika koji bi, uz objedinjavanje i prevazilaženje svih unutrašnjih razlika, stranačkim subjektima na bošnjačkoj političkoj sceni, pomogli da se što efikasnije nose sa izazovima savremenih društveno-političkih procesa, unutrašnjih, regionalnih i globalnih. Umjesto da se pokrenu, Bošnjaci kao da čekaju pokretača izvana, određen spiritus movens. Kao da ne uočavaju da bi pokretač prvog svebošnjačkog sabora u XXI. vijeku trebao dolaziti od njih samih, odnosno od strane članova bošnjačke akademske, kulturne, vjerske, privredne i političke zajednice, uključujući i ostale kvalifikovane i zainteresovane subjekte društva. Ukoliko pak Bošnjaci smatraju da još uvijek nije vrijeme za svebošnjačko saborovanje i definisanje temeljnih principa bošnjačke politike u XXI. vijeku, valjalo bi da barem izvuku pouku iz prošlosti kad su se okupljali na najširoj platformi pod kišom granata i u vremenu kad su bili žrtvom agresorskih i fašističkih politika iz susjedstva, a koje su za posljedicu imale ekonomicid, urbicid i genocid.
Ključne riječi: Bošnjaci, kongres, sabor, principi.
Armija Republike Bosne i Hercegovine nije učestvovala na obilježavanju Dana pobjede u Parizu 9., već 8. maja 1995. – uzroci i posljedice zbrke oko datuma
Admir Čavalić, MA
Svake godine, 9. maja, se u Bosni i Hercegovini podsjeća na učešće Armije Republike Bosne i Hercegovine u okviru vojne parade koja je održana u Parizu povodom 50. godina završetka Drugog svjetskog rata odnosno Dana pobjede nad fašizmom. Riječ je o izuzetnom događaju koji svjedoči međunarodnom priznanju vojske i države Bosne i Hercegovine. Međutim, Armija Republike Bosne i Hercegovine taj dan nije bila na vojnoj paradi iz razloga zato što se vojna parada nije održala u utorak, 9.maja, već dan ranije, u ponedjeljak, 8.maja kada većina europskih zemalja obilježava Dan pobjede (nad fašizmom). Cilj ovog rada je da prikaže ovu grešku u datumu, predstavi uzroke greške, te objasni kompleksnost i značaj dva datuma (8. i 9.maj) u modernom vremenu. Još važnije, cilj je da se prestane sa ponavljanjem ove greške i to pri budućem obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom, bez obzira da li se to dešavalo 8. ili 9. maja. U radu se također otvara pitanje budućnosti obilježavanja 9. maja kao Dana pobjede nad fašizmom u Bosni i Hercegovini, a zbog činjenice da ovaj datum iz godine u godinu, sve više pretvara u ruski nacionalni praznik.
Ključne riječi: Dan pobjede nad fašizmom, Armija Bosne i Hercegovine, vojna parada u Parizu
Od socijalističkog do privatizovanog preduzeća–primjer gračaničke Štamparije (iz neobjavljene knjige “Gračanica od posla čaršija”)
Prof. dr. Omer Hamzić
Ovo je priča o preduzeću koje je osnovano i razvijalo se u socijalizmu, koje je svoje vrhunce doživjelo na vrhuncu samoupravnog socijalizma, u vremenu radničkih savjeta, zborova radnika, delegata i delegacija, komitetskih direktora, sindikalnih zimnica i radničkih odmarališta… Besplatnog liječenja i školovanja. Besplatnog? Ovo je preduzeće, uspjelo preživjeti rat… Stavilo se u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine, proizvodilo onako i onoliko koliko se moglo. Gračanička štamparija je preživjela i rat i privatizaciju. I uspjela ostati na nogama do danas. Nastavila je proizvodnju u svojoj djelatnosti, dok su sve ostale bivše državne štamparije u Bosni i Hercegovini, i one veće i manje od nje – nestale… Po zakonu džungle. Ovo je (i)storija o nastanku i razvoju jednog uspješnog socijalističkog (društvenog i državnog) preduzeća, jednog od rijetkih, koje se transformisalo u uspješnu “kapitalističku” privatnu kompaniju… Želja je autora bila da ponudi javnosti jednu historijsku sliku (a ne ekonomsku studiju) o privrednom razvoju Bosne i Hercegovine u drugoj polovini 20. i s početka 21. stoljeća kroz slučaj jedne relativno male kompanije kakva je gračanička štamparija. I da sve to uklopi u lokalnoj javnosti već posvojeni svoj slogan “Gračanica od posla čaršija”.
Ključne riječi: Štamparija Gračanica, “Grin”, socijalizam, proizvodnja, radnički savjet, grafička djelatnost, papirna ambalaža
Dvije bilješke iz arhiva Franjevačkog samostana u Tolisi o starim topovima iz Gračanice
Marko Matolić
Arhiv Franjevačkog samostana Tolisa posjeduje dva dokumenta koji govore o sudbini dvaju topova koje je austrougarska okupaciona vlast zatekla u Gračanici. Autor prvog dokumenta je fra Martin Nedić (1810-1895), koji je bilješku o gračaničkim topovima ostavio u svojoj obimnoj rukopisnoj svaštari nazvanoj Prolokol. Druga bilješka potiče od fra Pave Kneževića (1843-1896), koji je bio na službi župnika u Špionici od 1876. do 1885. godine. Njegov zapis kompilirao je 1935. godine špionjački župnik fra Petar Ević (1890-1985) u tekstu pod nazivom Kratke povjesne crtice o župi Špionici. Kako iz ovih zapisa i pomoćne literature doznajemo, nakon što je austrougarska vojska zauzela Gračanicu, u njoj je zatekla dva topa koja su obećana župniku u Špionicu kako bi od njih izlio zvona. Fra Pavo Knežević opisuje svoje pokušaje i konačni uspjeh u nabavci topova koje je potom fra Martin Nedić poslao u Pečuh i tamo su od njih izlivena tri zvona za Špionicu: veliko, težine 278 kilograma, koje je bilo posvećeno sv. Josipu, zaštitniku župe; srednje, posvećeno Blaženoj Djevici Mariji, težine 170 kilograma i malo, težine 83 kilograma, posvećeno svetim apostolima Petru i Pavlu. Od preostalog materijala saliveno je i jedno malo zvono za župu u Semeljcima koje je bilo teško 58 kilograma. U vrijeme Prvog svjetskog rata, 1916. godine, veliko i malo zvono oduzeti su iz špionjačke župe kako bi od njih bili izliveni – topovi.
Ključne riječi: Gračanica, topovi, katolička župa Špionica, zvona, austrougarska okupacija, fra Martin Nedić, fra Pavo Knežević.
Jedan elaborat o privrednim kretanjima u Sjevernoj Bosni u prvoj deceniji habsburške vladavine
Muhamed Nametak
Nakon pada Bosne i Hercegovine pod Austro-Ugarsku, nova vlast je pristupila formiranju administrativnog aparata. Bosni i Hercegovini je falilo kadra neophodnog za napredak u sferi poljoprivrede i poduzetništva. Jedan od temeljnih preduslova za ta napredak, kapital, nije bio institucionalno i u praksi razvijen. Pokušavajući da ostvari napredak, austrougarska administracija dovela je stručnjake iz Monarhije poput Karla Stefanowskog. Veći dio svog radnog vijeka, koji je okončan 1910. godine on je proveo u Bosni i Hercegovini. Tokom 1886. bio je zadužen od strane zajedničkog ministra finansija Benjamina Kallaya da izradi studiju, koja će analizirati stanje kredita u zemlji i predložiti mjere za njegovo ozdravljenje. U ovom radu donosi se u njemačkom originalu čitav tekst tog elaborata, koji je značajan ne samo iz aspekta razvoja finansija, već i kao svjedočenje jednog savremenika o tome šta je sputavalo razvoj bosanskohercegovačkog agrara i koji problemi su mučili, uglavnom ruralno stanovništvo. Stefanowski se u ovom elaboratu bavi prilikama u Sjevernoj Bosni.
Ključne riječi: kmetovi, selo, Bosanska Gradiška, Gračanica, zelenaši, pijanstvo, kredit, poljoprivreda
O uslovima rada u kamenolomu u Gračanici početkom XX. vijeka (u povodu pisanja lista “Srpska riječ” iz juna 1907. godine)
Mina Kujović
U sarajevskim novinama Srpska riječ od 27. juna 1907. godine objavljena je kratka informacija kako u kamenolomu u blizini Gračanice (kamenom majdanu) vlasnika Ignac a Rozenšpica radnici, a naročito oni srpske nacionalnosti, težaci iz Gračanice rade i do 15 sati dnevno i da im je radno vrijeme trajalo od jutra do uvečer. Anonimni pisac članka se pita da li u Gračanici ima neko ko to može spriječiti. U vezi sa ovom javnom kritikom, nadležni organi su po nalogu Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu sproveli istragu u Kotarskom uredu u Gračanici. Prilog se odnosi na tok i rezultate istrage u vezi sa tim člankom.
Ključne riječi: Gračanica, kamenolom, Ignac Rozenšpic, istraga
Iza maske “Bratstva i jedinstva”: slučaj Ibrahima Avdića, partizana i komuniste iz Gračanice, u prvim poratnim godinama
Edin Šaković
Ibrahim Avdić iz Gračanice, odlikovani partizanski borac i ratni vojni invalid, član Komunističke partije Jugoslavije, poslije završetka rata upućen je na izučavanje zanata i školovanje u vojni Invalidski dom u Novom Sadu. Tu je doživio incidente u kojima je diskriminiran zbog nacionalne pripadnosti, pretrpjevši čak i fizički napad. Tamošnje partijsko rukovodstvo, umjesto da ga zaštiti i suzbije pojave nacionalizma i šovinizma u vlastitim redovima – stalo je u zaštitu izgrednika, naprasno isključivši Avdića iz Komunističke partije, u koju je primljen još 1944. godine, kao borac partizanske 2. krajiške brigade. Žalba koju je Ibrahim naknadno podnio, uz izjavu njegovog suborca, Huse Halilovića, svjedoči da “bratstvo i jedinstvo” u tom vremenu nije zaživjelo čak ni među članovima vladajuće – i jedine političke organizacije, Komunističke partije Jugoslavije. Ovaj članak napisan je na osnovu nekoliko dokumenata sačuvanih među arhivskom građom nekadašnjeg Sreskog komiteta Komunističke partije Gračanica, koja se danas čuva u Arhivu Tuzlanskog kantona.
Ključne riječi: Ibrahim Avdić; Gračanica; Komunistička partija; Jugoslavija; Srbija; Bosna i Hercegovina; Invalidski dom Novi Sad; Srbi; Bošnjaci; Muslimani; međunacionalni odnosi; bratstvo i jedinstvo; međunacionalne suprotnosti; nacionalizam; šovinizam.
Pregled sadržaja šest brojeva “Dobojskog lista” iz 1946. godine – prilog proučavanju lokalne i regionalne štampe
Adnan Hadžiabdić
Bez pretenzija na dublju analizu i konačnu ocjenu, ovim člankom skreće se pažnja na postojanje “Dobojskog lista” koji se kao regionalno glasilo pojavio 25. 9. 1946. godine u susret izbora za Ustavotvornu skupštinu Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Pokrivao je 12 srezova tadašnje dobojskog regije i imao sva obilježja strogo kontrolisane novine, koja je, kao i ostala štampa, bila u funkciji Narodnog fronta i partije u fazi političke mobilizacije naroda za izbore. Nakon šestog broja, list je ugašen. U međuvremenu uspješno su provedeni izbori. Uz sve slabosti koje su karakteristične za tadašnja sredstva informisana koja su bila pod strogom kontrolom komunističkog režima i to njegove početne faze, tekstovi objavljeni u “Dobojskom listu” mogu poslužiti kao izvor za stvaranje historijske slike jednog vremena na širem dobojskom području.
Ključne riječi: Dobojski list, Doboj, Gračanica, novine, štampa
Ahmulje – naselje kojeg više nema (etnografski zapis)
Fikret Ahmedbašić
U ovom kraćem zapisu, autor je skrenuo pažnju na jedno već zaboravljeno naselje koje je odavno ostalo bez svojih stalnih žitelja. Podsjetio je i na široki predio Ćetovilje, na kojem je bilo to malo naselje. Prije dvadesetak godina taj čitav predio prepoznat je kao potencijalno zanimljiv turistički resurs (rekreacija, lov, zimski turizam). U opštini Gračanica ozbiljno se razmišljalo o korišćenju tih resursa, izgradnji vještačkog jezera na rijeci Ćetovilji itd. Urađene su i neke prethodne studije, ali je sve brzo palo u zaborav. Uz ovu etnološku skicu i podsjećanje na jedno malo naselje kojeg više nema, neka ovo bude podsjećanje i na već zaboravljene ideje o mogućnostima korišćenja tih potencijala.
Ključne riječi: Ćetovilja, Ćetoviljska dolina Ahmulje, Soko, Prijeko Brdo, Gračanica,
Likovi zavičaja: Hajrudin Junuzović – sve prolazi, slike ostaju…
Prof. dr. Omer Hamzić
U svom životu ovaj “lik zavičaja” radio je više različitih poslova, gradeći uspješnu karijeru jednog tipičnog, kako se u vremenu socijalizma imenovalo, društveno-političkog radnika. Po pozivu i zvanju učitelj, radio je uglavnom u prosvjeti, uz povremene izlete na poneku čelnu političku funkciju u opštini (Sindikat, Socijalistički savez). Svojim držanjem, umjerenim stavovima i izraženim smislom i talentom za likovnu umjetnost, spadao je među ugledne ljude ove čaršije, završivši radnu karijeru na dužnosti posljednjeg socijalističkog predsjednika izvršnog odbora opštine, koji je predao vlast pobjednicima prvih višestranačkih izbora, u novembru 1990. godine. Premda je slikao za svoju dušu, tražeći u likovnoj umjetnosti oazu za vlastiti predah i odmor, uspio je naslikati mnoge portrete i pejsaže koji govore o jednom talentu, koji sticajem okolnosti nije mogao doći do punog izražaja. Njegov život bi zasigurno bio puniji da je manje radio poslove koje je manje volio, a više slikao i stvarao. Ali nije bilo sve do njega.
Ključne riječi: Hajrudin Junuzović, Gračanica, Malešići, Narodni univerzitet, Sinaj
Tajni život romana
Jusuf Trbić
Književnost je fascinantno područje koje nas vodi u različite svjetove i omogućava nam da doživimo različite sudbine i iskustva. Autor članka naglašava ne samo važnost riječi i knjiga, koje obogaćuju našu stvarnost, već posebno ističe važnost i odlike onog književnog postupka, koji kombinira stvarne i lažne elemente, fragmentarnost i mistifikaciju. Za primjer navodi Danila Kiša, koji je vješto koristio takve tehnike u svojim djelima. Njegov roman “Grobnica za Borisa Davidoviča” je izvanredan primjer književne mistifikacije, gdje se na zanimljiv način prepliću stvarnost i fikcija U književnim djelima u kojima pisci primjenjuju takav postupak, oni se pojavljuju ne više kao “božanski” stvaraoci, već kao bilježnici koji iznose činjenice i njihove izvore. Ali ni ti izvori nisu stvarni jer je u književnom djelu Izvor svega bukvalno sam stvaralac: i imena i događaja i “čitavog tog fiktivnog svijeta”. U pravu je autor kad tvrdi da su izvori “samo dio ukupne mistifikacije koju tekst proizvodi.”. U ovom članku pruža čitaocu retrospektivu nastanka i zanimljivog “putešestvija”svog romana “Legenda o Bijeloj džamiji”- od stvarnosti do fikcije i nazad. Upravo u tom romanu vješto se prepliće ta “pomalo neobična mješavina dokumentarnog i književnog, fiktivnog i stvarnog, sna i stvarnosti”: Radi se o 30 vješto poredanih tekstova, zapravo fiktivnih pisama i dokumenata koji nisu nikad postojali u stvarnosti. Arhaičnim stilom i jezikom kojim su ispisani ti tekstovi postiže se njihova autentičnost dok lebde između stvarnosti i sna. Tako i počinje “tajni život romana”.
Ključne riječi: Legenda o Bijeloj džamiji, Bijeljina, Jusuf Trbić, književnost, roman
Znanstveni opus Muhameda Seida Mašića
Prof. dr. acc. Izet M. Mašić
U Gračanici je 14. 12. 2023. godine Medžlis Islamske zajednice Gračanica, u okviru svojih programskih aktivnosti, organizovao Kolokvij (Okrugli sto) na temu “Muhamed Seid Mašić–alim, publicista, prevodilac i pisac tariha – 110 godina od rođenja (1913. – 1978).” Na skupu su govorili: akademik Izet Mašić (sin Muhameda Mašića) o temi “Život i djelo Muhameda Mašića”, prof. Mehmedalija Hadžić “Kur’anski i hadiski sadržaj i značenja u pjesmi Muhameda Mašića “Istiniti snovi”, svoje izlaganje “Tarihi i poezija Muhameda Seida Mašića na arapskom jeziku” priložio je Naval Hadžiavdić. Ovaj skup tematski je zaokružio prof. dr. Omer Hamzić, sa svojom temom pod naslovom “Muhamed Sejid Mašić na stranicama “Gračaničkog glasnika”, putem kojih se Mašić praktično “vratio” iz zaborava. Širi izvještaj sa tog skupa već je objavljen u prošlom 56. broju ovog časopisa u rubrici “Listovi gračaničkog kalendara” na str.338 – 339. U tom izvještaju, najavljeno je da će se neka izlaganja sa tog skupa (ili njihovi dijelovi) objaviti u narednim brojevima “Gračaničkog glasnika”. Shodno toj najavi, u ovom broju objavljujemo dio izlaganja prof. dr. acc. Izeta Mašića u kojem, na jedan pristupačan način, široj publici predstavlja znanstveni opus Muhameda Mašića. Odlučili smo se za ovaj dio njegovog izlaganja kako bi pružili osnovne informacije o intelektualnoj zaostavštini tog znamenitoga Gračanlije svima onima koji budu zainteresovani ne samo za upoznavanje, već i proučavanje tog djela.
Ključne riječi: Muhamed Seid Mašić, bio-bibliografski podaci, znanstveni opus.
Trilogija Mehmedalije Hadžića: Budućnost pripada osviješćenima
Prof. dr. Enes Durmišević
Kemal Nurkić, Husein Galijašević, “Stanovništvo Tešnja sredinom XIX stoljeća”
Amir Džinić
Abdulah Husić, Izučavanje tefsira u Bosni i Hercegovini u XX. stoljeću
Dr. sc. Šefko Sulejmanović
Glosar novih autora
