Muhamed Ibrahimović
(izlaganje na Okruglom stolu “Tehnološki parkovi i inkubacioni centri u funkciji razvoja Bosne i Hervcegovine”, koje je održano u Gračanici 16.4.1999. godine)
Tokom posljednjih decenija u najrazvijenijim zemljama u svijetu (Japan, SAD) i u više zemalja Evropske unije formirana je i uspješno djeluje mreža tehnoloških parkova i inkubacionih centara, kojim se optimalno brzo i organizacijski efikasno ostvaruje razvoj, prenos i ovladavanje savremenim tehnologijama, prikladnim za razvojne potrebe i mogućnosti gravitacionih područja.
Prof. dr. Sead Avdić
Pred rat, struktura industrije na ovom području, u kojoj bazno, sirovinsko-energetske grane angažuju 73,4% vrijednosti osnovnih sredstava, zapošljavaju 49,8% radnika i daju 57,7% društvenog proizvoda industrije, predstavljala je tipičan primjer bazne, kapitalno-intenzivne i neefikasne industrijske strukture svojstvene privredno nerazvijenim područjima.
Omer Hamzić
Pojačano zanimanje šire javnosti za historijsku poziciju Bosne i Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu primjećuje se nakon velikih društvenih promjena i izvršene agresije na BIH u kojoj su Bošnjaci doživjeli daleko veća stradanja, genocid i istrebljenje nego u Drugom svjetskom ratu. Povlače se historijske paralele između minulog rata za BiH i naših saznanja o događajima u Drugom svjetskom ratu, otkrivaju se bolne istine i zablude, ruše se poluvjekovni mitovi, veličine i legende…
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Da bismo odgovorili na pitanje postavljeno u naslovu, odnosno da bi se uopće govorilo o Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, moramo se vratiti 100 godina unazad, u vrijeme autonomnog pokreta Husein-kapetana Gradaščevića 1831. i 1832. godine u kojem su se bosanski plemići prepoznali kao autentični Bošnjaci. Riječ je o vremenu poslije francuske buržoaske revolucije iz 1789. godine u kojem nastaje proces nacionaliziranja teritorija i stvaranja nacionalnih država u Evropi. Pokret Husein-bega Gradaščevića može se u potpunosti razumjeti samo ako se posmatra u tom vremenu i u tom kontekstu, a ne onako kako mu se često podmetalo i podmeće: da je rušio Halifat i islamsku državu. Ne razumijevajući ovaj autentični pokret Bošnjaka i ne pristajući da se iz tog pokreta jasnije izrazi državna ideja Bosne koja je bila “zamrznuta” dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. godine, Turska nije razumjela novo doba koje u Evropi nastaje poslije francuske buržoaske revolucije. To će joj se 100 godina kasnije obiti o glavu, i dvadesetih godina 20. stoljeća dovesti u opasnost da skoro nestane kao država.
Mr. Azem Kožar
U arhivističkoj znanosti se pod arhivskom građom podrazumijevaju dokumenti nastali u poslovnoj djelatnosti ustanova, dokumenti u državnopravnim, privatnopravnim, sudskim, upravnim, političkim i ostalim pravnim poslovima, to jest dokumenti koji se ne koriste u tekućem poslovanju, ali koji zaslužuju trajno čuvanje zbog svoje historijske, dokazne i kulturne vrijednosti. Dakle, arhivsku građu čine originalni (autentični) dokumenti koji su za znanstvene radnike primarni historijski izvori, bez kojih se ne može zamisliti objektivna rekonstrukcija događaja i procesa iz bliže i dalje prošlosti.
Hifzija Suljkić
U kompetenciju šerijatskih sudova spadali su predmeti za koje su, i nakon provedenih društvenih reformi i krupnih historijskih promjena, vrijedili šerijatski propisi. Svaka kaza , kasnije kotar ili srez (u vrijeme Kraljevine Jugoslavije) imao je po jednog kadiju koji je u svojoj kompetenciji, kao inokosni sudija, sudio po propisima šerijata. Na njegove presude nije bilo apelacije. U kompetenciju kadija spadali su predmeti bračnog, porodičnog i nasljednog prava muslimana, zatim bračni i nasljedni sporovi muslimana – kada stranke zatraže intervenciju kadije ili kada je dolazio u pitanje javni interes – zatim vakufske stvari i razni predmeti izvanparbenog postupka. Djelokrug ovih sudova propisan je posebnim zakonskim aktima 26. februara 1860. godine.
Sulejman Devedžić, Mr. Hasan Berberović
Drvno-industrijsko preduzeće “Jadrina” u Gračanici formirano je polovinom 1964. godine integracijom pilane Bosansko Petrovo Selo, pilane Karanovac i stolarsko-tapetarskog pogona tadašnjeg zanatskog preduzeća “Partizan” u Gračanici. Stoga ćemo se ovdje osvrnuti na njihov razvoj prije udruživanja i osnivanja “Jadrine”.
Prerada drveta u ovom kraju, inače, ima dosta dugu tradiciju. Eksploatacija šuma i prerada drveta vršila se još u vrijeme otomanske carevine, ali industrijska prerada počinje tek poslije dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.
(Uvodno izlaganje koje je autor u funkciji predsjednika Vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona podnio na Vijeću Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 5.9.1998. godine)
Hazim Vikalo, dipl. ing.
U želji da se u što sažetijem obliku predstavim TPK kao prvi konstituisani Kanton u F BiH i u isto vrijeme da se izlože pozitivna iskustva u dosadašnjem funkcionisanju Kantona kao dijela F BiH i države BiH, prvo se otvara dilema oko samog pristupa i težišta izlaganja, ove teme, prije svega zbog ukupnog položaja u ovog Kantona okviru Federacije i svih specifičnosti koje ima, počevši od samog njegovog nastajanja, pa do razvojnih koncepcija i budućnosti. Baš zbog tih specifičnosti i mnogih originalnih rješenja u pogledu nastanka, pravno-političke konstitucije i društveno-ekonomskog razvoja TPK, ova tema, može biti zanimljiva za širu javnost i ukupnu našu pravno- političku praksu.
Omer Hamzić
Ima više razloga što se izgradnja gradske fiskulturne dvorane u Gračanici godinama i decenijama odgađala za “neka bolja i sretnija vremena”, koja, naravno nikad ne dođoše. Naprotiv. Bilo je više razloga da taj objekt u ovom gradu i dalje bude “na čekanju”, ali je bilo još više razloga da se više ne čeka. Tražeći preče od prečeg, uvijek je sve preče. U tom traženju pokazalo se, ipak da je gradska fiskulturna dvorana ovoga puta ne samo poželjna kao prioritet, već i moguća – kao realnost. Zaključak: Kad je “stani-pani” Gračanica će dobiti i ovu utakmicu – kao čaršija sporta i mladosti: Kako?
Omer Hamzić
Rezultati ovogodišnjih trećih poslijeratnih, a drugih predsjedničko-parlamentarnih izbora (12. i 13. 9. 1998) na području opštine Gračanica bitno se ne razlikuju od prosječnih rezultata izbora na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Tuzlansko-podrinjskog kantona. Vladajući koncept vlasti nacionalnih partija ostaje i dalje na snazi, ali se promijenio odnos političkih snaga kako na nivou Federacije i TPK, tako i na nivou opštine Gračanica. Prema ostvarenim rezultatima, pobjeda nacionalnih stranaka podsjeća na izbore 1990. godine, ali o njihovom političkom partnerstvu iz tog perioda, naravno, nema više govora. U Republici Srpskoj došlo je do oporavka i “povratka već otpisane Srpske demokratske stranke”, te dolazak socijaliste “umjerenog Srbina” Živka Radišića u Predsjedništvo BiH i odlazak dvoje ljutih protivnika – Momčila Krajišnika, dežurnog kočničara u Predsjedništvu BiH i predsjednice Biljane Plavišić, iznevjerene demokratske nade Zapada.
Fikret Ahmedbašić
U nedostatku pisanih tragova kao primarnih historijskih izvora, vjerodostojnost nekih kazivanja o porijeklu tog naziva danas je teško provjeriti. U knjizi “Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji” (Gračanica, 1988, str. 33) autori Esad Tihić i Omer Hamzić o tome su zapisali sljedeće: “Godine 1716. predala se Austrijancima posada utvrđenog grada Dobora kod Modriče (od oko 200 ljudi). Njima je dozvoljeno da se povuku u Gračanicu, odakle se više nisu ni vraćali u Dobor, koji je od tada pust. Članovi posade i njihove porodice naselili su se u kasabu Gračanica, grad Soko i njegovo podgrađe, a vjerovatno i na područje susjednih Doborovaca, otkuda možda potiče i naziv tog sela. Pretpostavlja se da je iseljeno muslimansko stanovništvo sa izgubljenih turskih posjeda sjeverno od Save naselilo sela: Vranoviće, Babiće, Džakule, Malešiće, Škahovicu, Piskavicu, Doborovce, a možda i Rašljevu.”
Omer Hamzić
Iznenadna smrt otkinula ga je od gračaničke čaršije u ljepšem značenju te riječi, iz onog finog gradskog miljea koji nemaju druge gradske sredine u našoj okolici. Na vijest da je “preselio”, prva misao mi je bila: ode i posljednji pravi čaršilija ove naše Gračanice. Možda nisam u pravu, možda pretjerujem s tim atributima. Tek, ostala je duboka praznina u svima nama koji smo se s njim godinama družili, ostala je duboka praznina u čaršiji.
Omer Hamzić
U organizaciji “Foruma građana Gradačac” i uz finansijsku pomoć Fonda otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, 18. i 19. septembra ove godine, na inicijativu prof. dr. Mustafe Imamovića, obnovljeni su i održani 19. po redu “Kikićevi susreti». Budući da su Hasana Kikića već «posvojili» književni povjesničari susjedne nam prijateljske države, povratak velikog pisca kući, po našoj ocjeni, najvažniji je poslijeratni kulturni događaj za Gradačac, za Gračanicu i okolinu, možda i za Bosnu i Hercegovinu. Pridružujući se dobrodošlici, mi mu otvaramo ove stranice, očekujući da mu i Gračanica ponovo otvori svoja vrata.
Dr. Ismet Smailović
Govoriti o jeziku Hasana Kikića na ovakvom skupu i s ograničenim vremenom izlaganja, a reći sve što treba, nemoguće je, jer je ta materija toliko obimna da jedva staje u gusto štampanu knjigu od 200 stranica. Zato ću se ja u ovome svom izlaganju morati ograničiti samo na onu najvažniju i najkarakterističniju osobinu Kikićeva jezika po kojoj je on najbolji reprezentant govornih osobina Gradačca i njegove okolice, a u mnogo čemu i cjelokupnog bosanskog jezika.
(pripovijetka)
Hasan Kikić
Umro je Haso Mustafić. Smrt se uvukla u Mustafića kuću tako neopaženo da je niko nije ni primijetio. Uvukla se, dotakla se Hase Mustafića, i Haso je umro. Izašla duša iz njega i otišla kroz šljivike, kroz izbeharale šljivove krošnje, kroz oblake mirisa. Otišla duša, a niko nije vidio ni kad je otišla. A kad je prije tri godine, onomlani, umro kadija Šaćiragić, vidjeli su kako je njegova duša otišla. Ali-hodža je lijepo vidio na svoje oči kako se digla od kadije Sadik-efendije Šaćiragića, obišla tri puta po sobi, soba zamirisala dženetskim miruhom, a onda izišla kroz prozor…
Amira Hadžagić
Znatan je broj orijentalnih riječi u svakodnevnome govoru koje su odomaćene, posebno kod bošnjačkoga stanovništva i njihova frekvencija raste, što “je još jedan od dokaza ne samo bosanskohercegovačke jezične korespondencije i sa Istokom i sa Zapadom, nego je pokazatelj stoljetne realne fotografije realnog jezičkog stanja u Bosni i Hercegovini. On je etiketa duhovnog i materijalnog života, a što se svakodnevno realiziralo u bosanskome jeziku.”
U dosta siromašnoj gračaničkoj “književnoj ponudi” pojava ove nevelike stihozbirke predstavlja pravo osvježenje. U knjizi se sa po nekoliko pjesama različite forme, motiva i misli oglasilo 10 mladih pjesnikinja, pretežno prvog razreda (rođene 1982. i 1983.) sa porukama svoje mladosti, željama, strepnjama, strahovima, istančanim treptajima, slutnjma, prvim ljubavima, nadanjima, mješavinom optimizma i pesimizma…
Autora ove knjige pripovijedaka za djecu (koja predstavlja treći po redu njegov samostalni literarni rukopis) ovaj Časopis otkrio je kao vrsnog istraživača i “bilježnika” malih etnoloških fenomena po našim selima (za koje nismo ni znali da postoje ili smo ih bili potpuno zaboravili) i većinu tih zapisa objavio na ovim stranicama. Te su zapise dobro prihvatili i visoko ocijenili kako takozvani obični čitaoci, žedni spoznaja i činjenica o “svojim korijenima”, tako i kompetentni poznavaoci “navedene materije”, među kojima i prof. dr. Salih Kulenović – što se, nažalost, ne bi moglo reći i za literarne tekstove ovog vrijednog istraživača.
Jedan od inicijatora za pokretanje ovog Časopisa i kraće vrijeme jedan od njegovih urednika, nakon nekoliko objavljenih knjiga i više drugih tekstova o “ratnoj Gračanici” u kojoj je igrom slučaja “s puškom i perom ratovao” od prvih dana agresije pa do poslije Dejtona, uspio je konačno ostvariti svoj san i na neki način odužiti se svome rodnom kraju: napisati i objaviti kapitalnu knjigu o jednom od najbitnijih gradova Podrinja – svom rodnom Zvorniku i njegovoj sudbini tokom rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U nizu zapaženih naslova ove izdavačke kuće iz oblasti medicinskih nauka, a posebno historije medicine, ovaj zbornik radova o islamskoj medicinskoj tradiciji sa naučnog skupa na temu “Javno zdravlje i islam” imat će, nesumnjivo, posebno mjesto. Radovi naših najeminentnijih stručnjaka koji su se našli “među koricama ove knjige”, predstavljaju zanimljivo štivo koje svojim izrazom i iskazom izlazi iz okvira “zadate teme” i vodi nas u malo poznate svjetove filozofije, nauke i civilizacije, čije plodove, da tako kažemo, i danas uživamo.. Samo na izgled ovo je “samo stručna knjiga.” Svojim sadržajem, svojim porukama i poukama ona može biti zanimljiva i za takozvanu širu čitalačku publiku kojoj se na neki način i obraća. Iščitavajući radove pojedinih autora u ovom zborniku nalazimo odgovore i na mnoga pitanja naše, bošnjačke, duhovnosti, tradicije i prošlosti, ali i naše sadašnjosti.
Knjiga prof. dr. Omera Ibrahimagića “Bosna i Bošnjaci između agresije i mira” sadrži preko 40 hronološki poredanih tekstova nastalih u periodu 1992-1995. godine, kojima je oslikana suština dramatične epopeje jednog malobrojnog bošnjačkog naroda u borbi za svoj opstanak i očuvanje države BiH kao svog mjesta pod suncem.
Ono što se dogodilo, često predstavlja smisao onoga što će biti.
“…Šume zlatna žita niz dolove tihe,
Hrastove šume mirišu svježinom,
Po briježju divnom drumovi se nižu
I nestaju tamo za stećom planinom…”
Zapisao je u svom stihu 1934. godine Husein Šehić sin Ahmedov, Husein Šehić, otac Sadika.
9.5.1998.
Hoće li zagađivači Spreče ikada pred sud…?
Puštanjem u pogon Fabrike sode i još nekih hemijskih industrijskih kapaciteta po Lukavcu označen je početak ponovnog ekološkog umiranja rijeke Spreče i plodne ravnice oko te rijeke. Uzaludni su bili protesti i vapaji za spas sprečke doline. Gračanica je u tome bila najglasnija zato što su, ne pitajući nikoga, otrovni đeriz pustili kroz njene bašte i livade i drsko ismijali “glas razuma” koji je dolazio od onih “ispod Lukavca”. Veliku medijsku i političku halabuku koja se oko toga bila podigla naglo je stišao Predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji je simboličnim puštanjem u rad Fabrike sode Lukavac i obilaskom ostalih tamošnjih postrojenja, možda I nehotice, ovjerio svu tu rabotu i na neki način blagosiljao zagađivače.
Prof. dr. Husein Kulenović
Ako se čovjek već odluči da donosi i stvara zaključke ili sudove o suštini i svjetonazoru drugog, podjednako i dosljedno mora potisnuti interese egoistične i moralne naravi, kako svoje, tako i njegove. Ne učini li taj esencijalni ustupak, tegoban je i isprazan posao moralisati, uznositi ili razuđivati i unižavati plodove mislenih radnji i njihovog konačnog izražaja, pogotovo nekog predanog potrebi definiranja linije vodilje životnih određenja i vjerovanja.
Omer Hamzić
Ne zna se tačno kada se u Gračanici prvi puta čuo ezan mujezina, kada je i na kojem mjestu je podignuta prva džamija u ovom gradu koji gradom postade nešto prije 1548. godine , a nešto kasnije, od 1572., proču se širom carevine i kao sjedište kadije koji je “sudio” na širokom prostoru između Spreče i Bosne, Majevice i Save – što se gračaničkim kadilukom zvao. Osim Gračanice, odnosno Sokola, u njemu su bile još dvije nahije i dvije veće čaršije – Gradačac i Srebrenik.
Prof. dr. Izet Mašić
Sažetak: Mr. ph. Samuel Elazar, rođeni Gračanlija, doajen je historije zdravstvene kulture Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Čitav svoj životni vijek posvetio je proučavanju historiografske građe o razvoju zdravstvene i farmaceutske službe, te zdravstvene kulture uopće. Iza sebe je ostavio bogat istraživački opus djela iz različitih perioda razvoja ovih struka, od kojih su neka već publicirana, a neka još uvijek čekaju mlađe kolege da to učine. U tim materijalima, između ostalog, nalaze se i historiografski podaci o razvoju zdravstva i farmacije na gračaničkom području, o čemu i pišemo u ovom članku. Ovim putem, ispunjavamo samo mali dio duga prema našem Gračanliji i uvaženom naučniku i istraživaču. Ključne riječi: Gračanica, zdravstvo, farmacija.
Omer Hamzić
Kulturno-prosvjetne organizacije u Gračanici kao i u ostalim dijelovima BiH pojavljuju se krajem XIX i početkom XX stoljeća kao izraz otpora i političke borbe za vjersku i vjersko-mearifsku autonomiju koju su poveli najuticajniji bošnjačko-muslimanski prvaci (zemljoposjednici, dio uleme, trgovci), nezadovoljni položajem svog naroda, a posebno Islamske vjerske zajednice i njenih institucija u okviru okupacionog sistema moćne Austro-Ugarske imperije. Sa istim ciljem i u isto vrijeme organizuje se i pokret za crkveno-školsku autonomiju u okviru pravoslavnog korpusa BiH. Zahtjeve za vjersko-prosvjetnu autonomiju Bošnjaka muslimana austrougarska vlast napokon je priznala 1909. godine poznatim Štatutom za autonomnu upravu vakufskih i mearifskih poslova. Bio je to prvi uspješno okončan politički pokret Bošnjaka Muslimana modernog doba.
Prim. dr. Muamer Mujčinagić
Sažetak: Termomineralna voda iz Gračanice je hidrokarbonatna voda sa alkalnim i zemnoalkalnim kationima kalcija, natrija i magnezija. Sadrži, osim toga, jone željeza, mangana i fluora. Djelovanja Gračaničke termomineralne vode komparirana su sa sarajevskom pijaćom vodom, a ispitivana su na tri modela upale i na model-sistemima izoliranih organa iz probavnog i genitourinarnog trakta. Modeli upale su: model artritisa , model eksudativne akutne upale i model upale sa profileracijom vezivnog tkiva.
Prof. dr. Izet Mašić
Kako to obično biva i kako je to već uobičajena praksa ovih naših turobnih bošnjačkih prostora, svoje velike zna¬menite intelektualce počinjemo vred¬novati, cijeniti i lijepo o njima besjedi¬ti tek onda kad ih izgubimo. I jedna druga, možda istinitija konstatacija ¬kad su u pitanju ljudi iz manjih sredi¬na, iz kasaba poput naše Gračanice, takvi ljudi dožive mnogo veću slavu, reputaciju, afirmaciju i dignitet tamo negdje daleko, a ne u svom rodnom mjestu. Ne znam da li se u ovu priču uklapa rahm. prof. dr. Mustafa Bega¬nović, do sada najveći Gračanlija u Sa¬rajevu – koji iznenada preseli 21.1.1998. godine. Znam samo da je bio istinski gračanički izdanak i da je stil i način na koji je to ispoljavao bio poseban božji dar. O tome su biranim riječima na njegovoj dženazi govorili uvaženi profesori, njegovi prijatelji, drugovi, zvaničnici. Neka ovi redovi budu skro¬man prilog za naučnu biografiju ovog velikog intelektualca.
(Izvod iz govora na komemorativnom skupu SDP u Gračanici)
Reuf Sokolović
Povod za naš današnji skup je tužan i bolan. Opet je otišao jedan čovjek, velik i dobar, čovjek – Mustafa Beganović. Kad god takvi odlaze, onda to bude iznenada, neočekivano i teško za njegovu porodicu, prijatelje, kolege. U ovim prilikama postavlja se nekoliko pitanja. Prvo je – zašto tako rano i drugo – zašto tako iznenada? To ne znamo, ali na pitanje kakav je bio čovjek rahmetli Mustafa Beganović, odgovor svi dobro znamo. Bio je čovjek sav sazdan od vrlina. Bio je sposoban da osjeća i saosjeća, prijatan, društven, strpljiv i brižan. Živio je u trajnom i pomirljivom sporazumu sa svojom okolinom, služeći prije svega čovjeku. Borio se protiv niskog, mračnog i trivijalnog u ljudskom životu. Nije bolovao od samoljublja, sujete i taštine, oličenje je skromnosti, smionosti, radinosti i nesebičnosti.
(U ime građana Gračanice od dr. Beganovića među posljednjim se oprostio načelnik opštine Muhamed Ibrahimović)
Muhamed Ibrahimović
“Tužno je danas u Gračanici zato što nemamo više u Sarajevu našeg dra¬gog Mustafu kao svog najrođenijeg. Tuguju danas gračaničke mahale od Javora do Hajdarovca, od Hrustine do Tunjevca, tužna je gračanička čaršija, kojom nikada nećeš prošetati, promu¬habetiti sa prijateljima iz djetinjstva, nasjetovati, uputiti…”
Fahrudin Kurtović
Nekad davno neki insan Bošnjo iskonsku istinu reče, drugi zapisa, treći u pjesmu “umetnu”: “Nejma brata dok ne rodi majka”. I uistinu brata Bošnji samo majka rađa, a on takav kakav je, oduvijek, pa zauvijek, širom dušu svoju otvori za svakog insana kojeg dobro vodi – i sagradi mnoga iskrena, čvrsta i dugotrajna prijateljstva širom dunjaluka. U ovom fragmentarnom kazivanju govorimo o ponekom od tih prijateljstava, onako iz duše, po onoj staroj narodnoj “dobra duša dobru dušu ište…” – govorimo o Gračanici, listajući putopisne skice o nekim gradovima njenim prijateljima.
Fikret Ahmedbašić
O najpoznatijim kultnim mjestima na području opštine Gračanica svojevremeno je pisao rahm. prof. Osman Delić. Neke od tih svojih zapisa objavio je u prvom broju “Gračaničkog glasnika” s namjerom da podstakne dalja istraživanja tog zanimljivog fenomena iz naše kulturno-povijesne tradicije. U svojim etnološkim istraživanjima na području opštine Gračanica prof. dr. Salih Kulenović nije se posebno bavio ovim pitanjem. U namjeri da dam svoj skroman prilog rasvjetljavanju ili bolje reći bilježenju kultnih mjesta na ovom području, u svoju teku “evidentirao” sam tri skoro potpuno zaboravljena kultna mjesta u selu Džakule, na koja, ovim prilogom želim da ukažem i skrenem pažnju znatiželjnika.
Omer Hamzić
Dosadašnjoj rubrici «Književnost» dali smo naziv «Riječ» kao adekvatnu odrednicu ispred sadržaja kojeg donosimo u ovom dijelu «Gračaničkog glasnika». U ovom broju kompletnu rubriku «Riječ» («Književnost») posvećujemo Muhamedu Seidu Mašiću iako smo ga i do sada «objavljivali» na našim stranicama. Ovoga puta želimo još jednom skrenuti pažnju na njegovo stvaralaštvo i na neki način obilježiti dvadesetogodišnjicu njegove smrti. I rubriku «Povodom», posvetili smo Muhamedu Mašiću, čija je sudbina inspirirala uvaženog prof.dr. Huseina Kulenovića da napiše nadahnut tekst o sudbini intelektualca na ovim prostorima. Skrećemo pažnju i na zanimljivo predavanje Mehmedalije eff. Hadžića koje objavljujemo u ovoj rubrici kao mali intelektualni portret Muhameda Seida Mašića.
Aziz Kadribegović
Univerzalni bosanski intelektualac
Osmog februara ove godine navršilo se dvadeset godina kako je otišao na ahiret Muhamed Seid Mašić (1913-1978) jedna, najblaže rečeno, rijetka ličnost među Bošnjacima toga doba: imao je nesvakidašnju hrabrost i otvorenost, spremnost da u svakom trenutku kaže ono što misli, bez obzira ko je (ili što je) predmet njegova mišljenja; bio je čovjek nesvakidašnje erudicije i želje za znanjem, nesumnjivo talentiran i u toj talentiranosti nesumnjivo originalan; poliglota kakvog u to vrijeme vjerovatno nismo imali, posebno kad je u pitanju poznavanje arapskog jezika; čovjek nevjerovatnog raspona interesiranja o aktuelnim problemima svijeta, filozof, prevodilac i pjesnik, možda bolji u arapskom nego u bosanskom jeziku, i na kraju, mada je moglo i na početku – vjernik kome je vjera ostala alfa i omega cjelokupnog života i smisla, u čijem okrilju je radio sve što je radio, i čijim je smislom impregnirao čitavo svoje djelo.
(Saopštenje na Simpozijumu “Život i djelo Gračanlije Muhameda Seida Mašića”, održanom 23.5.1997. godine u organizaciji Redakcije “Gračaničkog glasnika”)
Mehmedalija ef. Hadžić
Mi Bošnjaci tek sada počinjemo sebe otkrivati. Ova nas je tragedija vjerovatno uputila, dala nam do znanja da smo išli u pogrešnom smjeru. Međutim, mi nikako da napravimo nekakav dobar zaokret u nekom drugom ispravnom smjeru, da se manimo tog pogrešnog smjera. Zapravo, sami sebi nismo dovoljno poznati ili, bolje kazano, sebi smo nepoznati kao Bošnjaci i tek sada otkrivamo svoje velike ljude. Muhamed Seid Mašić jedan je od tih naših ljudi, čije veliko djelo otkrivamo tek danas, dvije decenije poslije njegovog preseljenja.
Muhamed Seid Mašić
(Odlomak iz neobjavljenog rukopisa s područja islamske filozofije)
…Uočljive ili primjetne čovjekove blagodati su čovjekovi organi, materijalna dobra, kao što su prirodna blaga, ratarsko-voćarski plodovi, životinje za ishranu i rad, prerada i razmjena rečenih dobara, te rada na njima. Prikrivene ili … blagodati su: pamet, volja, vjera, uzdanje, ljubav, karakter, zdravlje, bereket i slično – koje vrijednosti ne uočavamo dok ih imamo, a kad ih izgubimo lako zapažamo nedostatak istih, jer su one stimulans za život i rad.
Omiljeni pjesnički izraz -tarih, pjesnička vrsta u islamskoj književnosti, ima svoj vijek trajanja na našim prostorima koliko traje i islam. U formi tariha (stihovani epitafi, epigrafi, spomen-obilježja…) pisali su znani i neznani pjesnici ovih prostora ostavljajući u naslijeđe Bošnjaka riznicu kulturnog blaga. Nažalost, politička previranja u Bosni, kroz vjekove, uglavnom su štetila ovoj pjesničkoj vrsti izražavanja, potiskujući tarih gotovo u zaborav. Na sreću, mnogo toga je i sačuvano, zamislite, uklesano u kamenu! Helem, hronogram u kamenu je nadživio papir. Ono što nije sačuvano u mastilu, jeste u pamćenju. Ova knjiga prof. dr. Izeta Mašića otud ima i ovakvu vrijednost: najozbiljnije vraćanje tariha na mjesto koje mu pripada. U knjigu koja će se (morati) čitati!
Ovaj, vjerovatno, najplodniji gračanički pisac knjigom “Sumračno stanje” (desetom po redu) ovoga puta, nema sumnje, majstorski je odabrao motiv svoje pripovijesti kao i ambijent u koji je smjestio radnju i sve svoje poremećene i normalne likove. Odabrao je, dakle, dosta “tešku temu”i krenuo u pisanje s ambicijom da “napravi” pravu knjigu, solidan psihološki roman.
Pjesnički svijet u prepletu sa slikarskim svijetom – to je najjednostavniji i najprecizniji opis rukopisa “Put i krug”. Pjesnik Atif Kujundžić, nad slikama Nijaza Omerovića krenuo je u avanturu: opisati “taj put” koji se polahko savija u krug. Otkrivši pred slikama Omerovićevim, kao što se auto-stoper otkriva tajni putovanja, pjesnik će krenuti u avanturu verističkog opisa svijeta koji se sada, da li zbog slikara, da li zbog puta koji se savija u krug,ukazuje novim, svježim, prvi put viđenim.
Nedavno je u izdavačkoj kući “On time” iz Sarajeva izašla prva stihozbirka gračaničkog pjesnika Hasana Puškara (rođen 1972.) pod naslovom “Ugašena jutra”, kojom ovaj pjesnik pokušava zauzeti stratnu poziciju u… “utrci bez vremenskog kraja.” Objavljivanjem ove zbirke on se našao na uzburkanim talasima poezije, u nestabilnoj igri vratolomnog s u r f a sa mnoštvom drugih – koje je zahvatila želja za objavljivanjem, kao odgovor na našu neveselu poratnu svakodnevnicu.
listovi
Omer Hamzić
5.12.1997.
Otvoren interni stacionar u gračaničkom domu zdravlja
Riječ je o još jednom uspjehu ove zdravstvene ustanove u kojoj se, nakon otvaranja hirurškog odjeljenja, odjeljenja mikrobiologije i još nekih službi, te sanacije i uređenja ratom oštećenih objekata (centralno grijanje, krov, fasade i dr.) stvaraju ozbiljni uslovi za njeno prerastanje u opću bolnicu, koja bi pružala viši nivo zdravstvene zaštite ne samo za stanovništvo gračaničke već i susjednih opština. Kada će se to i ostvariti, ne zavisi samo od Doma zdravlja.
Dr. Mustafa eff. Cerić
U okviru svečanosti povodom završetka radova na izgradnji munare i opravci Bijele Ahmed-pašine džamije u Gračanici – koja je srušena posljednjom granatom ispaljenom sa Ozrena 9. oktobra 1995. godine, neposredno pred zaključenje primirja i mira – brojnim musafirima Gračanice, okupljenim na toj svečanosti 11. oktobra 1997. godine obratio se i Reis ul-ulema dr. Mustafa eff. Cerić. Cijeneći da poruke iznesene u tom govoru prevazilaze okvire jednog uobičajenog protokolarnog obraćanja i da imaju mnogo šire i dublje značenje za bošnjački narod i njegov opstanak na ovim prostorima, odlučili smo da ga, s dopuštenjem dr. Cerića, objavimo u cjelini kao uvodnik ovom broju našeg Časopisa.
Prof. dr. Jusuf ŽIGA
Saopštenje na simpozijumu “Život i djelo Gračanlije Muhameda Seida Mašića”, održanom 23.5.1997. godine u organizaciji “Gračaničkog glasnika”, a u okviru promocije njegovog trećeg broja
O životnome djelu rahmetli Muhameda Mašića će, u aksiološkome smislu, konkretnije govoriti moje kolege. A doista se i ima o čemu kazivati: njegovome vrhunskom poznavanju arapskoga jezika i njime ispisanoj poeziji kao da mu je to bio maternji, o tarihu, u koga je tako moćno ugradio sebe, o kaligrafskom daru ispisivanja arapskoga teksta kao da mu je to bila životna profesija, o veoma zrelim promišljanjima stanja islamskoga duha u svijetu prije pedesetak godina i kasnije, o suptilnim analizama ponašanja ondašnjih i, dakako, današnjih velikih sila spram muslimanskog svijeta i da dalje ne navodim.
Mr. Azem Kožar
Krupni historijski događaji, koji čine historijska raskršća, gotovo po pravilu aktueliziraju bitna historijska pitanja konkretnih naroda i država. To nepisano pravilo se potvrdilo i u minulom bosanskohercegovačkom ratu (agresiji na BiH 1992-1995). I sada su se sasvim prirodno na neki način nametnula pitanja države Bosne i Hercegovine: od kada postoji, kako se razvijala i izgrađivala, na kom teritoriju, kojom dinamikom itd. – to jest sve ono što se podrazumijeva pod kontinuitetom njenog državnog razvoja, te pitanja o narodima koji je tvore, a ovdje posebno o bošnjačkom narodu kao kičmenom stubu ove države u jednom dužem vremenskom periodu: o njegovoj autohtonosti, državnosti, stradanjima, nacionalnom oblikovanju itd.
Prof. dr. Adem Handžić
Kad je riječ o vjerskoj pripadnosti stanovništva, činjenica je da se u Bosni od 12. do 19. stoljeća smjenjivalo ili uporedo egzistiralo nekoliko različitih učenja. O najranijem, tzv. Crkvi bosanskoj, pored brojne literature, naša znanja nisu potpuna. Iako osuđeno kao heretičko, prema stanovištu nekih naučnika, njeno učenje, i pored odstupanja, nije izlazilo iz okvira ortodoksije, nego je predstavljalo posebno kršćansko učenje na bosanskom jeziku, za razliku od franjevačke latinštine. Predstavljalo je, prema njima, više reakciju na socijalne nepravde, nego li posebnu vjeru i nosilo sobom jednu kulturnu komponentu kojom se suprotstavljalo kako bizantiniziranju, tako i latiniziranju bosanskog prostora.
Dževad F. Sarajlić
(Prilog proučavanju gračaničkog obućarstva)
Mnogi posjetioci kahvane u Osman-kapetanovoj medresi, zdanju koje Gračanlije napraviše doprinosom i dobrovoljnim radom 1889. godine, a u kojem se sve do izgradnje novog, nalazio takozvani stari Dom kulture i biblioteka, zastajali su pred likom jednog metuzalema , ovjekovječenog na umjetničkoj fotografiji, koju između dva svjetska rata napravi tadašnji gračanički učitelj Stanoje Bojović. Fotograf je majstorski “uhvatio” pogled starca, zaronjen duboko u utrobu pohabane cipele i “govor” njegove ruke sa šilom i iglom kako vješto krpi mjesto koje je vlažilo nogu ko zna kojeg tadašnjeg žitelja Gračanice. Pored nogu kundur-opanci, namazani i ucakljeni – i mame. Zovu mušteriju na Suljin ćepenak. I Suljo i njegov ćepenak živjeli su još dugo u sjećanjima starih Gračanlija.
Ćamil Naimkadić
Dom kulture u Gračanici, izgrađen ravno prije 20 godina s neviđenim entuzijazmom, ali i odricanjem, prevashodno Gračanlija, svojevremeno je bio, a vjerovatno je i danas, jedan od najljepših i najfunkcionalnijih objekata te vrste u Bosni i Hercegovini. Kamen temeljac za ovaj objekat položen je 7. aprila 1977. godine. Njegova prva faza puštena je u funkciju 7. aprila 1978. godine. Uskoro bi, dakle, ova gračanička ljepotica mogla proslaviti svoj dvadeseti rođendan. Tim smo povodom zamolili gospodina Ćamila Naimkadića, glavnog protagonistu i organizatora izgradnje Doma kulture da, na osnovu svog sjećanja i na osnovu dokumentacije koju posjeduje, pokuša odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu ovog teksta. Gospodin Naimkadić rado se odazvao našoj molbi i za ovaj broj “Gračaničkog glasnika” napisao zanimljiv tekst koji, uz neophodno skraćivanje, doradu i redakcijsku opremu, donosimo u cjelini. Objavljujemo ga u rubrici “Prošlost”, ne samo radi podsjećanja i “prigode” već zbog toga što smatramo da bi iskustva koja nose obilježja jednog “bivšeg vremena” mogla biti zanimljiva i danas. U novom vremenu, naravno, ovoj gračaničkoj “kući kulture” moraju se udahnuti neki novi sadržaji Neka ovo podsjećanje bude mali podsticaj i ohrabrenje u traženju takvih sadržaja.
Omer Hamzić
Prve slobodne, demokratske i višestranačke izbore poslije II svjetskog rata u novembru 1990. godine i na području Opštine Gračanica narod je dočekao u euforiji velikih obećanja, nade i strepnje. Demokratija je najavljivana kao bujica koja će sama od sebe odnijeti “sve svjetske pesinluke” i nakon opšteg očišćenja obezbijediti prospertet i blagostanje. Stvorene su nove političke stranke, na brzinu reorganizovane stare društveno-političke organizacije. Veliki odjek imala je osnivačka skupština SDA u Gračanici, još veći osnivački skupovi SDS na Ozrenu. Stranke lijevog bloka – Savez komunista-Socijaldemokratska partija (SK-SDP) i Demokratski socijalistički savez (DSS) nastupali su samouvjereno i ležerno ne primjećujući kako im članovi oblače “druge dresove”, bivši omladinci – Savez socijalističke omladine (SSO) postaju liberali (Liberalna stranka), ubrzo se pojavljuju i Markovićevi reformisti – Savez reformskih snaga (SRS), obećavajući ekonomsko čudo, a uoči samih izbora i prvi disidenti SDA koji osnivaju Muslimansko-bošnjačku organizaciju (MBO). Tokom ljeta 1990. godine održavani su veliki stranački promotivni skupovi, uglavnom natopljeni nacionom i nacionalnom euforijom, starom slavom i starim nepravdama koje valja ispravljati. Već u jesen 1990. godine mnogima je bilo jasno da tzv. “građanska opcija” nema nikakvih šansi na izborima. Nacionalno prebrojavanje i političko organizovanje na nacionalnoj osnovi i na gračaničkoj opštini postaje činjenica.
Rudarsko-geološki fakultet Tuzla i DOO “Terme” Gračanica, uz pomoć opštine Gračanica i visoko pokroviteljstvo vlade Tuzlansko-podrinjskog kantona 5.6.1997. godine okupili su u Gračanici veći broj eminentnih stručnjaka, te više privrednika i predstavnika zainteresovanih institucija iz Tuzle i Sarajeva koji su za “Okruglim stolom” iznijeli svoje mišljenje o budućnosti termomineralnih voda kao značajnog prirodnog resursa na području opštine Gračanica.
Dipl.ing.geol Neven Miošić
DOO “Terme” Gračanica i drugi zainteresirani subjekti namjeravaju nastaviti s istraživanjema i korištenjem termomineralnih ugljekiselih voda u širem području Gračanice, koja je rat 1992. godine prekinuo. Sadašnje stanje je takvo da su bušotine, bunari i svi objekti korištenja voda na lijevoj strani rijeke Spreče u Republici Srpskoj i DOO “Terme” ih ne može koristiti. Rezultati dosadašnjih geoloških, geofizičkih, hidrogeoloških i geotermalnih istraživanja voda ukazuju na mogućnost i opravdanost daljeg istraživanja u cilju zahvatanja i korištenja predmetnih resursa i na desnoj strani rijeke Spreče. U tu svrhu postoji inicijativa korisnika i Zavoda za geologiju Sarajevo, koji je kao projektant vodio od 1980. do 1992. godine istraživanja i zahvatanja ovih resursa, da se što brže dođe do ovih sirovina izradom adekvatne dokumentacije.
Dr. Salih Kulenović
Pribava
Jugoistočno od Gračanice na udaljenosti od oko tri kilometra nalazi se selo Pribava. Naselje počinje odmah s desne strane puta Tuzla-Doboj i odatle se širi na sjever odnosno sjeveroistok. U geomorfološkom pogledu ovo područje je uglavnom ravničarsko, jer je to šire područje Sprečkog polja. Idući ka sjeveru odnosno sjeveroistoku zemljište je nešto uzdignutije i tu je naselje uglavnom i smješteno. Nadmorska visina je 251 metar.
(Etnološke skice)
Fikret Ahmetbašić
Buđenje postača bubnjem
U Džakulama kao i drugim bošnjačkim selima do šezdesetih godina ovog stoljeća zadržao se običaj da se za vrijeme Ramazana postači na ručak bude “bubanjem u bubanj”, obično napravljen od pole (okrugle drvene posude u kojoj se obično držalo žito) koja je bila obložena kozjom kožom sa obadvije strane, pritegnutom oputom ili kanapom. Na krajevima pole bile su pričvršćene metalne halke za koje se vizavao remen bubnja. Bubnjar je remen stavljao oko vrata, a bubanj mu je stajao “na stomaku”. Po zategnutoj koži bubnja “bubao” je udarajući jednom tankom šibom i jednom drvenom palicom u obliku malja. Bubnjar je imao zadatak tokom Ramazana, prije ručka proći kroz selo i bubnjem probuditi postače. Po završetku Ramazana, prvog dana Bajrama, odmah poslije Bajram-namaza, bubnjar bi prošetao od kuće do kuće i svaku malo “pribubao”. Iz kuće bi izlazo domaćin i bubnjara darivao novcem, ali najčešće pšenicom, kukuruzom ili nečim drugim.
Rusmir Djedović
U oktobru 1997. godine, na godišnjicu usvajanja Odluke o novim nazivima ulica, izdavačka kuća “Monos” je u sklopu publikacije “Poslovna karta Gračanice 1997/98.” Štampala i plan grada Gračanice koji je uradio profesor Rusmir Djedović, a sponzorirala firma “Modena – Kamber”. Radi značaja ovog projekta, kao i činjenice da je ovo prvi projekat te vrste, kartu donosimo na sljedećoj strani ovog časopisa.
Dr. Asim Halilović
Ljupka i ubava šeher Gračanica odvazda je vjekovala s vjekovima, kako na privrednom i ekonomskom, tako i na duhovnom planu. Tokom njena razvoja nicali su značajni spomenici materijalne kulture, osnivane su mnoge institucije – vjerske (džamije, mektebi, medrese, kutubhane, dershane) i svjetovne (Sahat-kula, općinsko, nekad sresko-kotarsko načelstvo, Narodna biblioteka i druge javne i privatne zgrade).
Muhamed Seid Mašić
(Uz dozvolu i odobrenje sina rahm. Muhameda eff. Mašića, prof. dr. Izeta Mašića, inače vlasnika i odgovornog urednika Izdavačke kuće “Avicena” DD Sarajevo, objavljujemo samo mali dio originalnih rukopisa rahm. eff. Mašića iz područja islamske filozofije. Rukopis je u pripremi za štampu u pomenutoj izdavačkoj kući )
Začuđujuće je i neshvatljivo koliko je, od pojave Islama do danas, proteklo vremena, krcatog sukobima religija, politika, ideja i sistema koji su redom, kao po pravilu, upravljali svoju glavnu oštrinu i bijes na Allahovu doktrinu i samog Allaha, a da teolozi, ideolozi i drugi učenjaci Is¬lama, cijelo to vrijeme, nisu ni svojim is¬tovjernicima, niti razuzdanim protiv¬nicima, pokušavali predočiti ličnost, veličinu i moć Allaha, nekim temeljitijim i – pod trenutnim okolnostima mogućim ¬prikazom Njegove moći i veličine.
Slijedeći koncept «Poslovnog informatora Gračanice za 1995/96. godinu», jedan od prvih pokušaja probijanja informativne blokade u kojoj se nalazila «ratna Gračanica», posebno na takozvanom poslovnom planu (kad se moralo i hraniti i braniti) – Izdavačka kuća «Monos» iz Gračanice otvorila je novu «poslovnu knjigu» ovoga grada, prilagođenu novom vremenu, uslovima i potrebama privrednika i svih onih koji imaju nekog posla u Gračanici ili sa Gračanicom. Za ovu publikaciju može se reći da dolazi u pravo vrijeme, kada gračanička privreda «hvata» svoj prvi jači poslijeratni zamah i ulazi u odlučujuću fazu svog oporavka i revitalizacije.
Pjesnička zbirka «Galebov let u svemir» Edvina Mijinovića (rođen 1964. godine u Bušletiću kod Doboja, živi kao prognanik u Gračanici) sadrži 51 pjesmu koje su raspoređene u pet ciklusa («U katakombi», «Tajna svemira», «Boemski drumovi», «Putanje ruža» i «Galebov let u svemir») ujednačenih estetskih i književnih vrijednosti. Rukopis, inače, izmiče određenim stilskim formulacijama na koje smo navikli i knjigama štampanim u zadnje vrijeme. Najzad, dobili smo knjigu koja ima svoj kvantitet i kvalitet.
Omer Hamzić
5. maj 1997.
Počela registracija birača
U okviru priprema za septembarske lokalne izbore koji se, kao i prošlogodišnji državni, održavaju pod nadzorom međunarodne zajednice, odnosno OSCE-a, na području opštine Gračanica počeli su sa radom centri za registraciju birača. To je jedna od najvažnijih operacija u pripremnoj fazi ovih izbora, budući da jedino oni koji se uredno “registruju” mogu izaći na te izbore. Prema odluci OSCE-a, na gračaničkoj opštini uspostavljeno je ukupne pet takvih centara – dva stalna i tri mobilna. Stalni centri su u Gračanici i Donjoj Orahovici, a mobilni u Doborovcima za Doborovce i Džakule, drugi mobilni centar je za Malešiće, Lukavicu i Stjepan Polje i treći za Miričinu, Pribavu, Soko, Vranoviće i Babiće.
Atif Kujundžić
I.
Socijalistička samoupravna, podruštvljena kultura, sagorjela je i usahla u jalovim raspravama na nivou samoupravnih interesnih zajednica kulture i u galopirajućoj stopi inflacije, prije nego je osvanulo sivilo medijskog rata i zavladalo carstvo kiča i šunda, novokomponovane muzike, novog primitivizma – kao instrumentaliziranih oblika subverzivne agresije i najšireg fronta svakovrsnog medijskog nasilja i pripreme za rat; odnosno – oružane agresije.
Neman rata, primicala se nezadrživo. Refleks kulturnog i stvaralačkog – uzmicao je i ostajao zatrpan najezdom lažnih vrijednosti i skrivenih namjera, gubeći se u nesuvislostima opšte psihoze straha pred prijetećom ratnom kataklizmom. Medijska promocija i upotreba ratnih događanja u Sloveniji, Hrvatskoj i na obodima Bosne i Hercegovine – obesmišljavala je svaki racionalan korak.
Rusmir Djedović
Pokret Husein-kapetana Gradaščevića, početkom XIX stoljeća, ostavio je vidan trag u čitavoj Bosni (računajući i Novopazarski sandžak), a pogotovo u sjevernoj Bosni, rodnom kraju Gradaščevića, na području gradačačke kapetanije, koje je u vojnom pogledu “pokrivala” funkcija kapetana sa sjedištem u tvrđavi Gradačac. Malo je, međutim, poznato da je prostor koji se proteže južno od rijeke Save, istočno od Bosne, sjeverno od Spreče i zapadno od Tinje, obronaka planine Majevice i manje planine Ratiš, u administrativno-upravnom pogledu, pripadao kadiluku Gračanica sa sjedištem u gradu Gračanici.
Mr. Azem Kožar
Uvodne napomene
U zadnjem kvartalu XIX stoljeća desili su se na svjetskoj političkoj sceni krupni događaji. Novonastale evropske nacionalne države (Njemačka i Italija, kao i Austro-Ugarska) tražile su mogućnost promjene političke karte Evrope i svijeta, kroz ustupanje tj. podjelu kolonija sa velikim silama (Engleska, Francuska i Rusija), koje su taj posao ranije obavile. Njihovi apetiti posebno su bili usmjereni na prostore Turske Carevine (tog “bolesnika sa Bosfora”), koja je zapadala u sve veću krizu.
Omer Hamzić
Stvaranjem zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca) i proglašenjem ujedinjenja, 1. decembra 1918. godine Bosna i Hercegovina je ušla u sastav jedinstvene države južnoslavenskih naroda kao njen centralni dio. Na ruševinama propale Habsburške imperije osnovana je nova država koja je od samog početka bila opterećena raznim nacionalnim i socijalnim protivrječnostima. Na samom kraju prvog svjetskog rata, u periodu koji je u narodu ostao upamćeni kao prevrat, na ovim prostorima bile su teške ekonomske i društvene prilike, svakovrsna oskudica i glad. Mnogi su umirali od posljedica tek završenog rata, a hara¬la je i epidemija španske groznice koja je odnosila mnoge živote. Kao posljedica neriješenog agrarnog pitanja i teških socijalnih prilika, na selu je vladala opšta nesigurnost a na momente i anarhija.
Nijaz Omerović
Zahvaljujući geografskom i strateškom položaju Gračanice – ovaj gradić u dolini rijeke Spreče, na putu Doboj – Tuzla, u neposrednoj bliz¬ini planine Ozren, odskora je postao “zona visokog rizika”, a u planovima suludih kartografa našao se u srpskom kantonu, iako u samom gradu ima 87% Muslimana, 10% Srba, i 3% Jugoslovena. Na samoj opštini procenat je nešto drugačiji, 75% u korist Muslimana. Stoga nije ni čudo što je na najnovijoj karti (prijedlogu) Evropske zajednice Gračanica “glatko ucrtana” u “Muslimaniju”. Međutim, prema vojnom planu “Drina” i onome što je procurilo u javnost, generali JNA imaju nešto drugačiju viziju podjele. Računajući, uglavnom, na vojnu silu, cilj im je da zaposjednu i osvoje što više teritorija za srpsku BiH.
(u povodu četrdesete godišnjice postojanja i rada Rukometnog kluba “Gračanica”)
Omer Hamzić
U razvoju sporta i fizičke kulture Gračanica je skoro pola stoljeća među vodećim gradovima u Bosni i Hercegovini. Uz ostale sportske ekipe, gračanički rukometaši tome su davali svoj poseban doprinos – od daleke 1956.godine do danas. Četrdeset godina u povijesnom smislu možda predstavlja tren, ali u životu jednog sportskog kolektiva koji je za čitavo vrijeme svog postojanja nosio i branio boje svoga grada, njegova četrdeseta godišnjica znači punoljetstvo i zrelost.
Dr. Salih Kulenović
Položaj i tip naselja
Gornja Orahovica se nalazi sjeverno od Donje Orahovice na udaljenosti od oko 3 – 4 kilometra. Po površini, ovo je dosta veliko naselje. Nastalo je na nekadašnjim krčevinama, a prema Cvijićevoj tipologiji može se svrstati u starovlaški tip naselja.
Porijeklo stanovništva
Današnje stanovništvo Gornje Orahovice živi u 11 zaselaka koji su smješteni uglavnom po kosama, odnosno grebenima tog terena. Ovom prilikom iznijećemo podatke o porodicama koje žive po zaseocima, zatim ćemo dati podatke o broju kuća u austrougarskom periodu (prva cifra u zagradi), periodu izmedu dva svjetska rata (druga cifra u zagradi) i danas (treća cifra u zagradi), kao i podatke o porijeklu stanovništva tih zaselaka, a na osnovu onoga što smo zabilježili od kazivača.
(Etnološke skice)
Fikret Ahmetbašić
Prijeko Brdo zahvata površinu od deset kvadratnih kilometara u sjevernom dijelu opštine Gračanica na nadmorskoj visini od 250 – 500 metara. Prema popisu stanovništva iz 1991. Godine imalo je 670 stanovnika isključivo bošnjačke nacionalnosti. Udaljeno je od Gračanice 21 kilometar. U Prijeko Brdo dolazi se putem od Doborovaca, preko Džakila i Trnovaca, dolinom Ćetoviljske rijeke. Od Doborovaca do Džakula vodi asfaltni put, a odatle dobar makadam u dužini od pet kilometara. Mahale su razbacane i odvojene jedne od drugih, ali su povezane dobrim makad-amskim putevima. Kuće po mahalama grade se “ugustu”, ali čitavo selo ima karakteristike naselja razabacanog tipa.
Jasmin Mulabdić, Fuad Alić
Snabdijevanje stanovništva i privrede Gračanice vodom za piće datira još iz turskog vremena. U 16. stoljeću cjevovodi su pravljeni od borovih čunkova, a voda se zahvatala iz obližnjih izvora i dovodila pred kulturne i vjerske objekte. U 19. stoljeću Osman-kapetan Gradaščević za potrebe medrese dovodi vodu sa jaza vodenice Kapetanuše. Za “transport” vode korištene su cijevi pravljene od glinenih čunkova. Prvi počeci organizvoanog i sistemskog snabdijevanja grada vodom bili su 1936. godine, kada je izgrađen prvi javni vodovod. Voda je zahvaćena na izvorištu Hadžijina voda i pomoću crpki na električni pogon “transportovala se” liveno-željeznim cjevovodom f 80 do rezervoara u Varoši. Snabdijevala je sedam javnih česmi i nekoliko privatnih kuća uglednih Gračanlija. Kapacitet izvorišta bio je 1 1/s ili 86,4 m’/ dan.
Fuad Alić
Općina Gračanica obiluje nizom prirodnih ljepota, ali nema razvijenu turističku privredu. Osnovu za razvoj turističke privrede na ovom području čine već istraženi resursi termomineralnih, mineralnih i ljekovitih voda, lijepi proplanci planine Trebave i znatno prostranstvo Sprečke ravnice. U Gračanici su još daleke 1826. zapažene pojave termomineralnih voda, čije je prisustvo zabilježio poznati francuski istraživač Ami Bue. Do današnjih dana na području Gračanice izvršeni su obimni istražni radovi u organizaciji poznatih naučnih ustanova kao što su Rudarsko-¬geološki fakultet Tuzla, Geoinstitut Sarajevo, Geotehnika Zagreb, Geološki zavod iz Ljubljane i mnoge druge.
POVODOM
PROŠLOST
ZAVIČAJ
KNJIŽEVNOST
POVODOM
PROŠLOST
KNJIŽEVNOST
( “Listao” Hasan ČALIĆ)
