Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Pogled na historijsku retrospektivu Bosne i Hercegovine pokazuje da je ona od srednjovjekovne države do danas, bila školski primjer decentralizirane države. U vrijeme bosanskih banova i kraljeva Bosna (kako je tada nazivana država) bila je podijeljena na tzv. Kraljevu zemlju i tzv. Zemlje oblasnih bosanskih plemića.
Amir Baraković
Intenzivan razvoj proizvodnje i potrošnje energije u svijetu, koja se još uvijek podmiruje iz konvencionalnih, uglavnom neobnovljivih izvora energije, u većini zemalja svijeta nameće potrebu dugoročnog planiranja, iznalaženja i korištenja novih izvora energije. Pri tome se vodi računa da su ti izvori obnovljivi i da ne zagađuju životnu okolinu.
Fuad Alić
Opština Gračanica prostire se na 219,5 km2 u sjevero-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno na krajnjem zapadnom dijelu Tuzlansko-podrinjskog kantona. Graniči se sa jugoistoka opštinom Lukavac, sa juga opštinom Maglaj, sa zapada opštinom Doboj, sa sjevera opštinom Gradačac i sa istoka opštinom Srebrenik. Zahvata, dakle, dolinu Spreče i dijelove planine Trebava kao veće geografske cjeline u takozvanom peripanonskom priposavskom pojasu. Na tom prostoru danas živi 56.040 stanovnika u 14.011 domaćinstava. Gradsko područje Gračanice sa prigradskom mjesnom zajednicom Pribavom, koju pokriva gračanički vodovodni sistem, broji preko 19.000 stanovnika.
Rusmir Djedović
Područje općine Gračanica, pa samim tim i teritorija grada Gračanica, zbog prirodno-geografskih uvjeta (geoloških, geomorfoloških, hidrografskih i klimatskih), ne odlikuje se većim prirodnim potencijalima za vodosnabdijevanje. U prošlosti se stanovništvo snabdijevalo vodom iz prirodnih izvora (izvori, bunarevi, rijeke i potoci). Gotovo je redovno svaka mahala, kako na selu, tako i u gradu, imala po jedan ili više prirodnih izvora ili javnu česmu. Gračanica je još u doba osmanske uprave imala svoj gradski vodovod. Do prije pedesetak godina, pored brojnih izvora i bunareva, korito rijeke Sokoluše bilo je pregrađeno sa desetak manjih brana (jazova) na području grada iz kojih je voda proticala kroz mahale i kućna dvorišta.
Rusmir Djedović
Uređenje teritorije grada ili nekih njegovih dijelova u smislu planiranja njegove upotrebe i željenog razvoja ima dugu historiju. Organizovanu građevinsku akciju, istina vrlo aproksimiranu, u odnosu na suvremene smišljene zahvate u teritorijima gradova, imamo u Gračanici još krajem XVII stoljeća. Na tadašnjem neizgrađenom gradskom zemljištu, koje je obuhvatalo riječnu terasu dna doline rijeke Sokoluše, Ahmed-paša Budimlija je izgradio osnovne urbane sadržaje i time utemeljio gračaničku čaršiju.1 Lokacijom svojih građevina, on je odredio mjesto i usmjerio pravac razvoja čaršije kao i smjer glavne čaršijske ulice, koji je zadržan i danas. Time je praktično sve do danas određena i namjena navedenog dijela grada, za poslovne i javne funkcije. Možemo slobodno reći da gračanička čaršija, kao historijsko-urbano jezgro grada, ostaje kao jedan od osnovnih elemenata za trajno očuvanje u svim budućim planovima uređenja teritorije grada.
Fikret Hasanbašić
Najomiljenija čobanska igra bila je nekada igra piriza, možda i zato što je u njoj sudjelovalo više učesnika. Rekviziti u igri su: piriz – komad drveta, dužine od 5 – 7 centimetara i debljine 4 – 5 centimetara i drvena palica (pala) dužine do 60 centimetara.
Ibrahim Hasanbegović
(Odlomci iz rukopisa “Osmo Muhtarov”)
Iz neobjavljenog rukopisa pod naslovom “Osmo Muhtarov”, u kojem je autor na svoj način, sa dosta autobiografskih elemenata, opisao sudbinu jedne seoske porodice – od početka austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, pa do početka Titove epohe – donosimo kraće inserte o nekim našim zaboravljenim običajima i prizorima, iz seoskog ambijenta u kojem se kreće Osmo Muhtarov, njegov glavni junak.
Edhem Mulabdić
(Dva zapisa iz “Narodne uzdanice” književnika Edhema Mulabdića: nekrolog kadiji Hadži hafiz Hasan ef. Hadžefendiću iz Gračanice i muhtaru Ibrahimu Šaki iz Malešića)
Muslimansko kulturno-prosvjetno društvo “Narodna uzdanica” u toku svog postojanja i kulturnog djelovanja izdavalo je redovne godišnjake-kalendare, u kojima su svoje radove s područja islamskih znanosti, nacionalne i kulturne historije, književnosti i drugih oblasti objavljivali najpoznatiji bošnjački alimi i znanstvenici. “Narodna uzdanica”, kao društvo sa načelno prohrvatskim opredjeljenjem (za razliku od društva “Gajret”, oko kojeg su se pred Drugi svjetski rat okupljali prosrpski orijentirani Bošnjaci-muslimani) nastavilo je svoje postojanje i djelovanje i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Iz kalendara “Narodne uzdanice” za 1945. godinu, koji je štampan u Sarajevu krajem 1944., prenosimo dva nekrologa našeg poznatog književnika Edhema Mulabdića o dvije interesantne ličnosti s područja Gračanice, koje su živjele i djelovale u periodu između dva svjetska rata: H. hfz. Hasan-ef. Hadžiefendiću, vrhovnom šerijatskom sucu, rodom iz Gračanice i Ibrahimu Šaki, muhtaru iz sela Malešići kod Gračanice. Radi autentičnosti, zapise objavljujemo u izvornom obliku, dosljedno poštujući osobenosti tadašnjeg pravopisa i Mulabdićevog stila i jezika, uz napomenu da je samo naslov redakcijski. (Edin Šaković)
Sadik Šehić
Neko je pisao da Rimljani udariše temelj Gradačcu. Možda je i to moglo biti. Historičari pišu njegove zgode i nezgode od 1634. godine, jer tad se i prvi put spominje u pisanim dokumentima, a prije toga njegova je prošlost zastrta velom, koji, čini mi se, uskoro neće biti skinut.
Dr. Salih Jalimam
U tekstu koji slijedi putopisni zapisi i opisi ponuđeni su in extenso, a namjera je da se slika gračaničkog kraja u dugom historijskom nizu predstavi na jedan neobičniji način. Želja je da se potaknu nova istraživanja kao i da se historičari upoznaju sa slikom koju su o ovom interesantnom prostoru ostavili brojni putopisci.
Edin Šaković
Tokom osmanske vladavine u Gračanici je, kao i u drugim bosanskim gradovima, osnovan veliki broj vakufa. Pojedinci su svojom inicijativom i vlastitim sredstvima, motivirani različitim interesima, ovdje podizali džamije, medrese, mektebe, hanove, te ostavljali svoju imovinu za izdržavanje tih ustanova. U ovom radu, uz prikupljene podatke o vakufima u Gračanici, od 16. do kraja 19. stoljeća, učinjen je pokušaj da se ukaže na ulogu i utjecaj njihovih zadužbina na razvitak kasabe Gračanice u jedno značajno i razvijeno urbano, privredno, ali i kulturno središte.
Mina Kujović
Skoro čitavo 19. stoljeće u Bosni i Hercegovini je, kao uostalom i u cijeloj Evropi, obilježeno kao period nacionalnog razvitka i formiranja nacionalne svijesti kod pripadnika pojedinih dijelova njenog stanovništva. Vjerska podjela i vjerska pripadnost vremenom je determinirala i nacionalnu pripadnost bosanskohercegovačkog stanovništva koje je bilo istog etničkog porijekla i govorilo istim jezikom. U tome se i ogleda posebna specifičnost nacionalnog razvitka u Bosni i Hercegovini.
Omer Hamzić
Period od 1945. do 1952. godine obilježen je kao vrijeme obnove i izgradnje, i obično se označava kao administrativni period socijalizma. U tom periodu potpuno je izmijenjen društveno-politički sistem, ukinuto privatno vlasništvo, izvršena nacionalizacija, centralizovana državna uprava. Veliki društveni napori usmjereni su na obnovu ratom opustošene zemlje i uspostavljanje novog socijalističkog sistema, sa dominantnom ulogom državnih organa i centralističkim direktivnim planiranjem u privredi. Do kraja 1946. godine privatno vlasništvo potpuno je ukinuto u industriji saveznog i republičkog značaja, u bankarstvu, saobraćaju i trgovini na veliko. Podržavljeno je i oko 70% preduzeća lokalne privrede. Uvedeno je racionirano snabdijevanje stanovništva, prisilni otkupi poljoprivrednih proizvoda, organizovane seljačke radne zadruge itd. Tako su se stvarale pretpostavke za razvoj državnog, odnosno društvenog sektora takozvane narodne privrede i osnova za izgradnju socijalističkih društvenih odnosa u zemlji.
Omer Hamzić
U ovoj rubrici donosimo mali izbor pjesama iz pjesničkog opusa troje gračaničkih pjesnika: Nisvete Kantardžić Emine, Safeta Begovića i Muhameda Dautovića. Riječ je o pjesničkim individualnostima koje se po nekim specifičnim motivima izdvajaju od ostalih članova književne radionice gračaničkog “Preporoda”. Možda je to specifična aroma gračaničke čaršije, posebni osjećaj vjere, prolaznosti života itd.
U bogatoj historiji historiografije Bosne i Hercegovine, kroz brojne knjige, rasprave, studije i članke vidljivo je da su istraženi, proučeni i interpretirani brojni problemi i pitanja iz njene prošlosti, prema naučnim i stručnim standardima vremena u kojima su nastajali.
Podjela historijske materije po sadržini, to jest prema pojedinim stranama ili aspektima ljudskog života i djelovanja danas je veoma razuđena. Govori se o postojanju nekih “posebnih historija”, kao na primjer: prava, privrede, umjetnosti, književnosti, trgovine, medicine, farmacije itd. Te posebne “stručne” historije u Njemačkoj se nazivaju fachwissenschaften. Posebno je pitanje koliko se historija kao jedinstvena nauka “gubi” u mnoštvu “stručnih” historija i koji se odnosi uspostavljaju između njih, sa stanovišta općeg pristupa, metodologije istraživanja, definisanja istraživačkog problema itd.
Prema rječniku Abdulaha Škaljića, hadis je arapska riječ, u značenju govor, izreka Muhameda a.s. U širem smislu, u islamskoj terminologiji hadis je isto što i sunet, dakle sve ono što je Muhamed a.s. govorio, radio, preporučio ili odobrio da se radi.
Nisveta Emina Kantardžić, bistro i životno, pjesmom prati svoj hod. Baš, kao što pjesma prati svaki Život – opstajući mu osnovom i potkom u cijelome njegovome tijeku. To je mudrost s kojom se čovjek mora roditi. Mudrost koju sopstvenim življenjem mora produbiti, učiniti sopstvenom Vjerom, stvarnom i neprijepornom.
Nakon nedavne pojave knjige “Durakovići iz Malešića – rodoslov”, Himze Durakovića, ova knjiga je druga po redu “porodična knjiga”, koja se bavi, generalno rečeno, rodoslovljem.
(zabilješka jednog od tri autora)
Pjesme obuhvaćene ovom knjigom, trojica autora ispisivali su u dugom nizu godina svoga pjesničkog rada. I objavljivali su te pjesme u različitim povodima, listovima, časopisima i knjigama.
listovi
Omer Hamzić
29. 10. 2003.
Nastavlja se regulacija Sokoluše
U prisustvu predstavnika investitora JP za “Vodno područje slivovi rijeke Save” i Direkcije voda Tuzla, korisnika Općine Gračanica i izvođača radova, Rudnik željezne rude Vareš predao je dio završenih radova na regulaciji korita rijeke Sokoluše – dionice most “Skver” – most “Rampa”, u dužini od 217 metara. Ukupna vrijednost izvršenih radova iznosi 315.738,69 KM. Dogovoreno da se angažuje isti izvođač na preostalom dijelu navedene dionice, u dužini od 40 metara.
Ovo je referat koji je rahm. Salih Osmanbegović podnio na Okruglom stolu “ZAVNOBiH – Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine”, 1. 7. 1999. godine u Sanskom Mostu. Organizatori Okruglog stola bili su: Glavni odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Bosne i Hercegovine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Skupština opštine Sanski Most. Autor referata bio je predsjednik Organizacionog odbora Okruglog stola. Referat smo preuzeli iz Zbornika radova sa tog skupa, koji je objavljen 2000. godine, str. 75.–95. Prenosimo ga povodom obilježavanja 60. godišnjice ZAVNOBiH- a i u znak sjećanja na rahm. Saliha Osmanbegovića.
Omer Delić
Mjesne zajednice gračaničke općine, osnovane među prvima u Bosni i Hercegovini, dugo vremena bile su i najbolje organizovane na prostorima bivše Jugoslavije. Zahvaljujući uspješnoj organizaciji i višedecenijskom iskustvu u radu mjesnih zajednica, na ovom prostoru ostvareni su zapaženi rezultati u rješavanju osnovnih životnih pitanja građana, kao što su elektrifikacija, saobraćaj, vodosnabdijevanje, obrazovanje, zdravstvo… Svako selo dobilo je struju, izgrađeni su moderni asfaltni putevi, vodovodi, školski i zdravstveni objekti. Glavni i osnovni podsticaj ovakvom razvoju bila su sredstva koja su izdvajali sami građani putem institucije samodoprinosa.
Fikret Konjić
Takmičarsku sezonu 2002./2003. godina po svom “negativnom saldu” obilježili su rukometaši RK “Gračanice”, koji su morali napustiti Premijer ligu Bosne i Hercegovine. S druge strane, pozitivan bilans ostvarile su odbojkašice OK “Gračanica”, koje su svome gradu podarile dvije nove titule – državnih prvaka u pionirskoj i kadetskoj konkurenciji.
Omer Hamzić
Otišao je još jedan, među posljednjim, iz stroja Prve proleterske brigade, one koja je formirana, kako su nas učili, “u malom bosanskom gradiću Rudom, 22. decembra, 1941. godine.” To smo slavili kao Dan armije, kojoj je pjesnik nekada ushićeno nazdravljao: “Stupaj, slavne zastave razvij, ponosna čelična zbita…” Tada smo slavili i tu vojsku i njenog vrhovnog komandanta Tita. Danas je sve manje njegovih saboraca među živima i sve manje sjećanja na njih. Odlaze tiho, zaboravljeni i ostavljeni od historije, koja se tako grubo poigrala sa idealima za koje su se borili i ginuli.
Nedim Zahirović
Uz mjesnu džamiju u Gornjem Srebreniku, naselju u blizini poznate srebreničke tvrđave, nalazi se turbe šejha Sinana. Za razliku od tvrđave, čiji pomen nalazimo u istorijskim izvorima i prije osmanskog osvajanja, a naročito u osmanskim nakon njenog definitivnog pada pod tursku vlast 1520. godine, o ličnosti šejha Sinana nismo imali nikakvih podataka, izuzev onih koje je sačuvalo narodno predanje. Ovo predanje zabilježio je još 1965. godine Milenko S. Filipović.1 Prema tome predanju, šejh Sinan je došao u Srebrenik iz Budima nakon 1690. godine, odnosno nakon što su Osmanlije izgubile Ugarsku. M. Filipović dalje navodi kazivanje o njegovom “Pobri”, tj. pobratimu, hrišćaninu porijeklom iz Žabara koji je prešao na islam i nakon smrti ukopan pored Sinanovog groba, zatim kazivanje o nastanku šejh Sinanovog vakufa i o njegovim kerametima. U prilici smo da navedemo neke pouzdane podatke o ovom derviškom šejhu, i to na osnovu njegove biografije, koju je u djelu Silsiletü l-muqarribîn ve menâqibu l-mütteqîn dao šejh Sinanov savremenik, beogradski muftija i muderis Muniri Belgradi.
Ramiza Smajić
Sidžil (lat. sigillum) je službeni registar osmanske sudske kancelarije, u kojem su zavođeni svi na sudu rješavani problemi. U sadržaju sidžila mogu se naći predmeti iz oblasti građanskog i porodičnog prava (kupoprodaja, dužnički odnosi, vjenčanja, razvodi, ostavinske rasprave…), kao i prijepisi službenih akata viših organa (fermani, berati, bujruldije…). Kako vidimo, osim izrazito sudske djelatnosti, kadije su bili zaduženi i za određivanje cijena na tržištu, određivanje radnika za opravke putova, mostova, tvrđava, popise stanovništva i dr. Predmetna problematika u sidžilima očituje i promjene u nadležnostima određenog kadije. Tako je, naprimjer, očito da su u sidžilima, koji se odnose na bosanske prostore u drugoj polovini XIX stoljeća, zastupljeni samo razvodi, vjenčanja, ostavinske rasprave i djelimično procesi iz agrarnih odnosa, što je rezultat promjene domena nadležnosti šerijatskih sudova reformama pravnog zakonodavstva. Ukratko, već nakon Hatt-i šerifa od Gulhane, kadija gubi na ulozi u poslovima izvan nadležnosti suda.
Mina Kujović
Osnivanje i rad Djevojačke narodne osnovne škole u Gračanici, krajem austrougarske vladavine, samo je jedna etapa u sazrijevanju svijesti o potrebi školovanja ženske djece, muslimanske posebno, i zanimljiva pojava u historijatu školstva na ovom području. Poznato je, naime, da su se muslimanske familije u Bosni i Hercegovini nerado odlučivale da šalju svoju žensku djecu u svjetovne, građanske škole, smatrajući ih tuđinskim i nepodobnim. Otpori su se na različite načine ispoljavali u jednom dugom vremenskom periodu – od prvih građanskih škola koje je otvarala austrougarska vlast, pa do najnovijeg doba, kada su se u pojedinim slučajevima ti problemi morali rješavati čak putem redovnih sudova. Ni Gračanica u tome nije bila izuzetak.
Dr. Muhamed Nuhić
Sjećanje na Gračanicu s jeseni 1950. godine (memoarski zapis)
Pozna jesen 1950. godine. Vrijeme prohladno, tmurno, vlažno. Čini se da snijeg visi iznad grada i da će se svakog časa sručiti na njega. Pozvan sam u Pokrajinski komitet Komunističke partije za BiH. Nisam znao radi čega. Bio sam tada instruktor Centralnog komiteta Narodne omladine BiH. Prije toga još samo jednom sam ovako iznenada pozvan u Pokrajinski komitet Komunističke parije. Bilo je to 5. maja te – 1950., kada je izbio ustanak u Cazinskoj krajini. Ali, to je priča za drugu priliku.
Atif Kujundžić
Palanački milje koji tvore naše naravi kao petrificirani duhovni obrasci koji su nas i oblikovali, teatar je po sebi, a to znači i mimo Brechtove dijalektike u teatru, tj. kao teatar koji oduvijek/zauvijek ima sopstvenu dijalektiku. Teatar je upravo u tom miljeu incidentna pojava već i zato što se javlja kao mogućnost in miror – u ogledalu, ali i kao naličje miljea. I, kako da ne, cijela ova priča priča se upravo zbog stvarne i strašne bliskosti između teatra i života, do mogućnosti njihovog međusobnog izjednačenja.
Tomas Butler
Početkom ljeta 2003. godine, boravećiu jednomjesečnoj posjeti Bosni i Gračanici sa grupom američkih studenata, susreo sam se sabogatom historijom ovih prostora. Tu sam upoznao zaista zanimljivu kulturu i duh Bosne na gračanički način. Na povratku u Ameriku, pored saznanja i utisaka, ponio sam i više knjiga o Gračanici i Bosni i Hercegovini. Između ostalih, i knjigu u kojoj se govori o “tarihima”, Gračanlije Muhameda Seida Mašića.
Atif Kujundžić
Centar za kulturu i obrazovanje Tešanj, 26. 09. 2003.
U svijetu koji nas okružuje bogohulno je progovoriti na način koji ću prakticirati danas i ovdje a u vezi s pojavom pisca Zlatka Dukića i njegovoga spisateljskog djela. Bogohulno, ne zato što ću neuzubillah i talla huliti Stvoritelja svega, već zato što se neću priklanjati mišljenju onih koji koji su se obogotvorili i učinili toliko dalekim pa i ne mogu čuti moju riječ. Oni su autoritarnošću svoga mišljenja etablirali i uspostavili savršenu hijerarhiju vrijednosti, koja bi trebala potrajati barem do Smaka Svijeta u književnosti, ali i u svemu drugom…
Zlatko Dukić
Postaće mi to jasno tek punih dvadeset sedam godina kasnije, u junu hiljadu devetsto devedeset druge.
A tada, u maju, bezbrižne, naivne, djetinje neiskvarene hiljadu devetsto šezdeset pete, to mi je moglo izgledati – i izgledalo je baš tako – kao nestašna, doduše malo grublja, mada u principu bezopasna dječja igra, u kojoj je, umjesto legendarne kame ili provjerenog i istorijski dokazanog koljačkog noža, u Perinim rukama bila usput, i to u huji, u školskom dvorištu pronađena oštra trijeska, koja će završiti u mom vratu, otpozadi…
Hasan Puškar
SVITANJE
Bio sam svjedok…
Nebo je dolazilo u valovima,
trenutak za vječnost.
Oblak sunca na licu noći,
sjene marširaju kao vojnici,
još malo i proći će…
Gradačac od 1945. do 1991. je luksuzno opremljeno djelo sa 360 stranica i preko 150 fotografija i grafika koje ilustruju ovo štivo kroz historijski razvoj ekonomskog, privrednog, kulturnog, komunalnog i društvenog standarda stanovnika općine Gradačac u razdoblju od 46 godina. Ovo djelo, ustvari, ima pretenziju, u prvom redu, da pruži retrospektivu obnove, izgradnje i razvoja ovog kraja u razdoblju iza Drugog svjetskog rata. Naime, autor je na plastičan i argumentiran način pružio čitaocu obilje podataka i informacija koje su, prije svega, polazište iz bogatog i burnog vremena općine Gradačac, vremena koje se ničim ne može zaboraviti i izbrisati.
Poslije uvodnika posvećenog stotoj godišnjici Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” (bez oznake autora), u ovom brojučasopisa, koji, inače, izlazi povremeno, slijede literarni radovi članova gračaničkog “Preporoda”: poezija, proza, jedan dramski tekst, jedan esej i nekoliko prikaza knjiga. Poetske i prozne tekstove objavili su: Nijaz Omerović i Hasan Puškar, dok je Mevludin Spahić zastupljen i sa jednim esejom i prikazom nekoliko knjiga, a Ismet Suljić, pored pjesama, objavljuje i jedan dramski tekst.
Izlaskom iz štampe ovog časopisa, obogaćena je tradicionalna kulturna manifestacija “Srebrenik – otvoreni grad umjetnosti”, koja se održava svake godine krajem augusta između zidina starog grada Srebrenika, na gradskim ulicama, u Domu kulture, Biblioteci itd.
Sa puno entuzijazma, upornosti i strpljenja, Himzo Duraković, učitelj iz Malešića, “uhvatio se posla”, kojim se rijetko ko na takav način i sa toliko detalja i statistike bavio. Svoju familiju Durakovića “rasvijetlio” je do detalja, takoreći sa svih strana, rekonstruisao porodično stablo i zapisao sve što bi moglo biti zanimljivo u povijesti te familije. Durakovići su, naime, obična, prosječna bošnjačka familija, i po svojoj veličini (brojnosti) i razgranatosti i po svojim karakteristikama i – reklo bi se – ni po čemu se ne razlikuju od mnogih sličnih porodičnih stabala u bošnjačkom narodu.
Zbog svojih unutrašnjih, formalno-tehničkih, sadržajnih i stilskih karakteristika, te specifičnog pristupa autora osjetljivim ratnim temama iz lokalnog kolorita koji se zove i ne zove Gračanica, a kojoj se, valjda autor i obraća, odlazi i vraća, da ne kažem pravda i iznosi nekih dvadesetak i kusur razloga što je bio takav kakav je bio uoči i tokom minulog rata, čiji je najveći dio proveo daleko od Bosne, noseći je duboko u srcu i plačući nad njenom tragičnom sudbinom, dakle zbog tih rečenih karakteristika, uključujući i 32 teksta u njenom drugom dijelu pod naslovom “Razmišljanja u dijaspori”…
Brojni su krajevi i područja naše Bosne koji do sada nisu naučno i kulturološki istraženi pa zato ni poznati u tom smislu široj čitalačkoj publici. Takav je kutak i najzapadniji dio Tuzlanskog kantona, kojeg najčešće zadnjih godina nazivamo Doboj Istok. Radi se, zapravo, o istočnom dijelu nekadašnje općine Doboj, sa sjedištem u istoimenom gradu, a koji je poslije Dejtonskog sporazuma pripao Federaciji Bosne i Hercegovine. U njemu se nalaze naselja: Klokotnica, Velika i Mala Brijesnica, Lukavica Rijeka i Stanić Rijeka.
Omer Hamzić
22. 5. 2003.
Umro Salih Osmanbegović
Rođen je 1925. godine u Gračanici, napredni omladinac, Titov partizan, jedan od posljednjih iz stroja Prve proleterske, pukovnik JNA, nosilac “Partizanske spomenice1941.”, nagrade ZAVNOBiH-a i drugih mnogobrojnih ratnih i mirnodopskih, predsjenik SUBNOAR-a BiH, jedan od posljednjih predsjendika Udruženja Gračanlija u Sarajevu… Ukopan je 23. 5. 2003. godine na groblju Bare u Sarajevu. U ime Gračanice, posljednji se od njega oprostio Alija Gazibegović, predsjednik gračaničkog SUBNOAR-a.
Atif Kujundžić
Imajući u vidu Pregled biobibliografskih podataka o autorima koje njihovim radovima okuplja u petnaest brojeva Časopis za kulturnu historiju GRAČANIČKI GLASNIK, ne možemo se oteti snažnom dojmu kako se događa nešto uistinu značajno i drugačije nego što smo svikli gledati u našem skromnom kulturnom prostoru, iskustvu i optici. Baštineći svekoliko kulturno djelanje, više smo nego li svjesni kako je pojavljivanje i opstajanje ma kako zamišljenih i koncipiranih časopisa, ustvari, kruna ukupnih potencijala i mogućnosti jednoga miljea u vremenu, ono najbolje i najviše što prostor i ljudi uopće mogu.
Zlatko Dukić
Kad su se, s početka ove godine, na (ne)potrebno pompezan način pred zgadom OHR-a u Sarajevu, a uz neizbježno prisustvo novinara i uvijek poželjnih TV-kamera, uredno nacifrani i službeno raspoloženi, pored pravog pravcatog buldožera poredali zvaničnici ove države i prva postava Ureda visokog predstavnika – radi promocije Buldožer-projekta reformi za 100 dana, našlo se i onih koji ovo (doduše, ne baš naglas) nisu podržali. U isto vrijeme, bilo je i takvih koji su s optimizmom gledali na tu, evidentno osvježavajuću novotariju, vehementno to tumačeći kao riješenost međunarodnih predstavnika da s novom vlašću prave odlučan zaokret.
U našoj etnografskoj nauci odavno je primijećeno da selo Malešići (8 kilometara od Gračanice), po svom tradicionalnom grnčarstvu, predstavlja jednu od rijetkih oaza u Evropi, u kojoj se sačuvao starinski način izrade zemljanog posuđa. Zapravo, samo na još nekoliko mjesta u Južnoj Evropi gotovo do današnjih dana sačuvao se način izrade posuđa upotrebom primitivnog kola. Tradicija grnčarstva u Malešićima specifična je, prije svega, po vrsti materijala od kojeg se posuđe izrađuje. “Analizom sastava tog materijala (glina i mljeveni kamen), koji se iskopava u bližoj okolini i analizom načina izrade posuđa, možemo približno saznati kako su se nekada, još u prahistoriji, ljudi u ovim krajevima bavili ovim zanatom”, tvrdi profesor Rusmir Djedović, koji se, inače, dugo bavi proučavanjem tradicije i kulturne baštine Gračanice i okoline.
Borka Tomljenović
Kula se zvala jedna stara turska kuća u Petrovom Selu, u kojoj smo proveli dva nezaboravna ljetna raspusta kad smo bile male djevojčice. Petrovo Selo je bilo malo selo, jedno od brojnih malih stanica na uskotračnoj pruzi između Tuzle i Doboja. U to je vrijeme u Petrovom Selu živjela porodica dr. Miloša Tupanjanina. On je bio vlasnik velike pilane i vrlo lijepe kuće, koje je kupio od nekog bogatog Židova. Kuća je bila sagrađena elegantno, s belvederom, i po svojoj veličini i načinu kako je bila namještena razlikovala se od Kule, koja se nalazila na izvjesnoj udaljenosti od nje, kao i od ostalih mnogo skromnijih zgrada koje su se mogle opaziti kroz prozor malog voza što je redovno prolazio kroz Petrovo Selo na svom putu iz Doboja u Tuzlu i obratno.
Omer Hamzić
Pripadao je generaciji onih naših intelektualaca koji su tokom čitavog života u svojim najčistijim i najplemenitijim stremljenjima nosili ideal ljepšeg i boljeg života svog naroda kojem su posvetili svoje najbolje umne i fizičke sposobnosti. Kao akademik i dugogodišnji profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu ostavio je iza sebe značajne naučne radove iz teorije prava i pravne nauke, kao izvrstan stručnjak iz te oblasti bio je jedan od najvrednijih poslenika u najvišim organima i Starješinstvu Islamske vjerske zajednice u Sarajevu, kao čovjek širokih interesovanja ostavio je duboke tragove i u kulturnoj historiji svoje Gračanice, naročito u svojim mladim danima. Prebogata naučna i životna biografija ovog znamenitog Gračanlije, velikog humaniste, pedagoga i pravnika tek očekuje svoje istraživače, opširnije i dublje studije. U ovom tekstu iz te biografije, nažalost, sa tragičnim završetkom, date su samo neke najvažnije naznake.
Edin Šaković, Rusmir Djedović
Mahala Čiriš smještena je na prisojnim stranama brda Grič, s desne strane rijeke Sokoluše, paralelno sa gračaničkom čaršijom. Radi se o blagim padinama, sa toplim i osunčanim jugoistočnim i južnim ekspozicijama. Mahala zauzima jedan od najpovoljnijih geografskih položaja za razvoj naselja na široj teritoriji Gračanice, a proteže se od 187 do 220 m nadmorske visine. Na padinama Griča su pronađeni mnogobrojni ulomci keramike sive i crne boje iz ranog srednjeg vijeka, što svjedoči da se tu prije nekih 10-12 stoljeća nalazilo naselje. Takođe, i u samoj mahali je bilo dosta nalaza keramike prilikom gradnje kuća. Sve to govori o povoljnom položaju na kome se nalazi ova mahala, pa je sasvim sigurno da je ona postojala još u XVI stoljeću, odnosno da je istovjetna sa jednom od osam mahala iz tog perioda koje su ulazile u okvire kasabe (dio naselja čiji su stanovnici uživali privilegije u pogledu poreskih izdataka), a nosile su službena imena prema svojim osnivačima ili bogomoljama u njima.
Mina Kujović
Kalendari su zvanične periodične publikacije u kojima se, osim kalendarskog dijela, objavljuju i drugi prilozi iz različitih oblasti, najčešće iz historije, književnosti, narodnih običaja, ali i ostale zanimljivosti za širu čitalačku publiku. U mnogim kalendarima objavljivani su shematizmi vlasti, uprave i raznih drugih oblasti kako za cijelu zemlju, tako i za svako mjesto pojedinačno.
Osman Puškar
Jedna od prvih bosanskohercegovačkih brigada koje su formirane u okviru Teritorijalne odbrane kasnije Armije) Republike Bosne i Hercegovine bila je 109. dobojska. Branila je teritoriju istočno od Doboja, koju su činila naselja Velika iMala Brijesnica, Klokotnica, Stanić Rijeka, Svjetliča i Lukavica
Rijeka. Sa te teritorije u početnom periodu se i popunjavala ljudstvom.
Omer Hamzić
Rubriku «Riječ» u ovom broju našeg časopisa «ispisujemo» stihovima dvoje gračaničkih pjesnika: Seade Delić i Mirze Dedića. S razlogom. Prvo, zato što se radi o pjesnicima naglašene individualnosti u bogatom (po obimu) gračaničkom pjesničkom raznoglasju i drugo, zato što u njihovim stihovima prepoznajemo izvjesnu sličnost motiva, životnih pogleda, suptilnosti osjećanja – naravno, sa različitim muško-ženskim tonovima. U stihovima i jednog i drugog dominira ljubav kao univerzalna tema, prolaznost života kao univerzalna tema, neostavreni snovi kao univerzalna tema. Ali sve to iskazano je na poseban način. Nije dovoljno reći pjesnički, već topli ljudski pogled na univerzum, s pomiješanim strahovima, neizvjesnostima, žalom, buntom.
Jablanovi
Instinkt govori jezikom znakova,
veslam alejom beskraja…
Ispružene ruke…
Ljudi… prosjače sreću…
Ne vidim…
Slijepa sam i gluha…
I ne znam više zagrliti život…
Dosegnute zvijezde, jablanovi!
U vašim krošnjama
sagradiću svemir.
Zvjezdane staze
Žitna su polja i kiši pomalo.
Negdje se čuje, ko neko laje.
Pastir tjera svoje i pita
umornog prolaznika.
“Dokle, jarane?”
Djevojka snena
u jaslama traži da nije koja
snijela….
Knjiga autora Nikole Marušića, koju nam je pod naslovom HISTORIJA FOTOGRAFIJE U BOSNI I HERCEGOVINI DO 1918. GODINE priuštio i ponudio FOTO-SAVEZ BOSNE I HERCEGOVINE, kao izdavač – fascinantan je kulturni čin/pojava čija se značenja i smislovi multipliciraju.
Sve čega se mišlju taknem i što mi potom, refleksivno i meditativno ima i može imati smisao Bosne, uspijevam razaznavati i razumijevati tek do izvjesne mjere i to samo kao fenomen. Dakle, kao pojave i sadržaje po sebi, mada me muči obesmišljavajući karakter ove odrednice do časa u kojem ću razumjeti zbog čega je to tako, odnosno, da tako nije. Prostor koji imenujemo Bosna i Hercegovina, bolje rečeno poprište u svijetu neviđenog multikulturalizma, opstajao je dokle nam spomenici svake vrste i misao sežu, tek uz tragično visoku cijenu koju je plaćala živa supstanca koja se po Bosni imentuje. Iliti: živi kontekst, kako voli reći akademik Muhamed Filipović.
Publikacija je svojevrsna smotra odabranih literarnih i likovnih radova najaktivnijih članova gračaničkog “Preporoda”, koji je u prošloj godini imao zapaženu aktivnost, posebno u oblasti književnog stvaralaštva. U Zborniku su predstavljeni sljedeći pjesnici: Mevludin Spahić (5 pjesama), Amir Mašić (2 pjesme), Muhamed Dautović (1 pjesma), Atif Brkičević (2 pjesme), Ramo Softić (1 pjesma), Safet Begović (1 pjesma), Alma Čajić (2 pjesme), Fikret Ahmedbašić (1 pjesma), Seada Delić (3 pjesme), Muhidin Bećirović (3 pjesme), Dinka Silajdžić (3 pjesme) i Fatima Selimović (1 pjesma).
Ova knjiga štampana je u povodu 10. godišnjice formiranja 2. korpusa Armije RBiH i prva je u planiranoj ediciji „Ko pjeva, zlo ne misli”. Donosi patriotske pjesme nastale u zoni odgovornosti 2. korpusa Armije RBiH, kao i pjesme koje su nastale na drugim područjima, a koje su borci ovog korpusa rado pjevali (ili recitirali). Pjesme podsjećaju na jedno teško, ali slavno i dostojanstveno vrijeme, vrijeme odbrambeno-oslobodilačkog rata protiv agresije, u kojem je Armija naroda žrtve, naroda određenog za nestanak, uzvratila borbom za slobodu, pjevajući pjesme koje u sebi ne nose poziv na osvetu, na mržnju, nego – naprotiv, koje imaju jasan poziv na suživot i poštivanje općeljudskih vrijednosti – približavajući se tako najvišem civilizacijskom idealu snošljivog i otvorenog društva. Za većinu objavljenih pjesama poznat je autor i to je u fusnoti naznačeno. Pjesme za koje se nije mogao utvrditi autor, ostale su nepotpisane. To je, svakako, manja greška nego upisivanje neprovjerenih činjenica.
Autor je uložio izuzetan napor, prikupljajući nepotpunu i rasutu građu o Osnovnoj školi u kojoj je, kao učitelj, proveo najveći dio svog radnog vijeka. Dobili smo zanimljivo dokumentarno štivo, koje može poslužiti kao izvor za neka buduća proučavanja i istraživanja društvenih kretanja na području koje je ta škola “pokrivala”. Pola vijeka jedne škole značajan je “komad”vremena u kojem je “imala kad” udariti snažan pečat na selo, na sredinu, na generacije koje su izrastale u njenim klupama.
15. 11. 2002.
Na putu Gračanica – Malešići: još tri kilometra asfalta
Uloženo je 256.000 KM iz Budžeta općine Gračanica i Kantonalne direkcije za puteve. Asfaltiranje ove saobraćajnice nastavlja se sljedeće godine.
Nermina Halilović
Atif Kujundžić
Razmišljanje o kulturi i razvoju, orijentacija na istraživanje u kulturnom prostoru i naziv publikacije svestrano su promišljeni. I naučno zasnovani. Jer, kultura je jedina opća historija čovječanstva i, u principu, svijet je istrošio sve modele međusobnih odnosa, osim onih koji uistinu imaju djelatnu kulturnu, a tako i duboko humanističku sadržinu To suštinski podrazumijeva naslanjanje na kvalitetne odgojno-obrazovne, naučne i umjetničke sadržaje i humanizam koji je kulturi imanentan, tj. uistinu inventivne ljudske pojave, projekte i poduhvate, a tako i okrenut budućnosti.
Omer Hamzić
Ovogodišnje opće izbore, koje prvi puta nakon Dejtona organizuje domaća vlast, karakteriše velika apstinencija birača na svim nivoima glasanja, propast projekta “Alijanse za promjene” na čelu sa SDP i povratak takozvanih nacionalnih stranaka na političku scenu Bosne i Hercegovine. Prilog donosi globalne rezultate izbora na svim nivoima glasanja u Bosni i Hercegovini i detaljne podatke s područja općine Gračanica.
Akademik Julije Hahamović, akademik Aleksandar Trumić
U periodu od 1979. do 1982. godine akademik Josip Bać vršio je opsežna istraživanja termalnih i plinovitih voda na području opštine Gračanica. Bio je to značajan prirodni resurs koji se morao dokazivati. Ali u to vrijeme ovdje nikom nije bilo do termalnih izvorišta, jer je vode za piće bilo sve manje. Redukcije su bile sve duže, žeđ je bukvalno prijetila Gračanici. Tadašnje vlasti nisu znale kako će riješiti taj veliki problem. Vodovod iz Sokola doveden 1963. godine, po svom kapacitetu bio je nedostatan. Bez vode, Gračanica nije imala budućnosti. Čak se razmišljalo i o iseljavanju. Iako su ga nagovarali da pokuša pronaći pitku vodu za Gračanicu, prof. Bać je to s razlogom odbijao. Njega su zanimale termalne i plinovite vode u Sprečkom polju, na čijem je istraživanju i definisanju kapaciteta intenzivno radio. Međutim, kada se u Gračanici pojavila velika epidemija žutice, izazvana nedostatkom vode u Gradskom vodovodu, prof. Bać je prihvatio molbu tadašnjih opštinskih rukovodilaca i otpočeo paralelno raditi i na istraživanju pitke vode za Gračanicu. Mimo svih očekivanja, otkrio je dubinske izvore vode u Kamenolomu Pašalići, koji su kasnije zacijevljeni i uključeni u gradski vodovod. Od tada do danas, u taj vodovod nisu uključene neke nove znatnije količine vode, a takozvani konzum dva puta se povećao. Gračanica očekuje novog Baća, iako je i onaj stari odavno zaboravljen. U znak zahvalnosti i sjećanja na tog velikog naučnika, koji je u jednom trenutku, pronašavši pitku vodu za Gračanicu, zasluženo slavljen kao heroj, a u povodu stote godišnjice njegovog rođenja, prenosimo prigodan tekst o životu i istraživačkom radu prof. Josipa Baća koji je objavljen 1986. godine, neposredno poslije smrti uvaženog profesora, u Zborniku radova Akademije nauka BiH, posvećenih akademiku Josipu Baću.
Fikret Ahmetbašić
U ovom prilogu autor je pribilježio samo neka narodna vjerovanja i narodne običaje sa šireg prostora Sokola, Doborovaca i Džakula koja su se u našem narodu zadržala do današnjeg dana.
Ključne riječi: narodni običaji, vjerovanja, gatke.
Uz ostala kulturno-prosvjetna društva s početka 20. stoljeća, posebno je obrađeno osnivanje Islamske čitaonice (kiraethane), koja je osnovana 1903. godine. Zahtjev za njeno osnivanje potpisalo je 50 uglednih građana, čija su imena navedena u ovom prilogu. Islamska čitaonica je imala značajnu ulogu u kulturnom, društvenom, pa i političkom životu Bošnjaka muslimana u Gračanici
Mina Kujović
Iz ovog, do sada nepoznatog dokumenta doznajemo da su ugledne Gračanlije još 1914. godine zahtijevali od okupacionih vlasti da otvore gimnaziju u Gračanici, uz prigovor da je čitav ovaj kraj u aktuelnim razvojnim programima potpuno zapostavljen. Nažalost, nije poznato da li je vlast u Sarajevu reagovala ne te prigovore. Vjerovatno je Prvi svjetski rat prekinuo sve te aktivnosti.
Damjan Blagojević
Ovo je dosta pregledna rekonstrukcija izgleda Gračanice između dva svjetska rata, odnosno pri kraju tog perioda. Iako je ispisana po sjećanju svog autora, obiluje nizom zanimljivih podataka i detalja koji mogu poslužiti kao osnova za detaljnija proučavanja raznih aspekata razvoja ovog gradskog središta. Autor nam prilaže i spisak vlasnika zanatskih i trgovačkih radnji, te važnijih ličnosti u društvenom i političkom životu tadašnje Gračanice.
Kemal Bašić
Jedan je od najučenijih ljudi koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Rođen je 1. 12. 1902. godine u Gračanici, gdje je proveo samo svoje rano djetinjstvo. Nastavio je školovanje u Sarajevu, zatim u Zagrebu, Parizu… Radio je kao profesor na Prvoj muškoj gimnaziji u Sarajevu, Velikoj medresi u Skoplju, Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Jedno vrijeme tokom Drugog svjetskog rata radio je u Ambasadi Turske u Beogradu. Poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje da živi i radi do kraja života. Imao je veoma široko obrazovanje, govorio je više svjetskih jezika, napisao mnoga značajna djela iz oblasti književnosti, islamskih nauka, historije, filozofije, otkrio nam mnoge učene ljude iz bosansko-hercegovačke književne baštine na orijentalnim jezicima, pisao o hamzevijama i bogumilima u Bosni i Hercegovini. Predavao na mnogim svjetskim učilištima. Umro je 9. 3. 1977. godine u Ankari. Po vlastitoj želji, ukopan je na groblju Bare u Sarajevu.
Mr. Vedad Spahić
Sudbina memoarskog pripovijedanja u bosanskohercegovačkoj književnosti vrlo je znakovita. Kontinuirajući se na bogatu ljetopisnu baštinu, memoari su u počecima formiranja naše novije književnosti bili jedan od dominantnijih žanrova. Modernizam će ih, zajedno sa ostalim nefikcionalnim žanrovima, potisnuti u tzv. rubna područja lite¬rature, da bi, u doba socijalističke Jugoslavije, kao jedno od notornih obilježja diskursa, doživjeli neobičnu, vještačku renesansu. Povjerena im je bremenita društvena zadaća da zvaničnu historiju komunističkog pokreta, narodnooslobodilačke borbe i prijelomnih događanja socijalističke izrgadnje navodno “prizemljuju, očovječuju, svode na ljudski faktor, na ljudsku dimenziju” . Tog ozbiljnog posla mogli su se poduhvatiti, dakako, samo pravovjerni tvorci historije.
Atif Kujundžić
Književno veče Ešrefa Berbića u okviru programa manifestacija Srebrenik otvoreni grad umjetnosti 2002. Srebrenik, Stari Grad, 26. 08. 2002.
Atif Kujundžić
Akvarel je slikarska tehnika koja funkcionira jedino u okolnostima u kojima se njome bavi darovit i vješt umjetnik. To je jedina tehnika koja ne dopušta popravke, naknadne intervencije i duži rad na slici. To je mogućnost da se istodobno pokažu dar, mjera i vještina. Zato, akvarel je uvijek u istoj mjeri: dar, vještina i događaj. Naravno: događaj je ono što je umjetnik pokušao da predvidi, ali što mimo njegovoga dara i vještine – slikarskog umijeća, slici određuje mjeru u estetskom smislu.
Nakon desetak objavljenih romana, više dramskih tekstova (o kojima se, nažalost, malo zna), te plodnog publicističko-novinarskog rada, ovaj poznati tuzlanski novinar i pisac sa romanom “Tri haška druga” čini novi stvaralački iskorak. Kao i “ostatak” Dukićeve proze, i ovaj rukopis spada u kategoriju takozvane “savremene književnosti”, koja po definiciji “nastaje u istom vremenu u kojem žive oni koji je stvaraju i oni koji je čitaju”.
O Husein-kapetanu Gradaščeviću, njegovom značaju i ulozi u historiji Bosne i Hercegovine, te posebno Pokretu za autonomiju Bosne, pisali su mnogi historičari, orijentalisti i književnici. Njegovim životom i ulogom su bili inspirisani mnogi umjetnici koji su po onome što je govorio i radio stvarali svoja djela. Iako interesovanje za Husein-kapetana Gradaščevića nikada od njegove prerane smrti nije prestajalo, ipak je bilo perioda kada se o ovoj ličnosti i njegovoj ulozi u Pokretu za autonomiju Bosne tokom 1831. i 1832. godine nedovoljno, a nerijetko i nedobronamjerno pisalo.
Svako može da ima svoje gledanje na prošlost i sadašnjost. Međutim, historičari imaju poseban način na koji obrađuju prošle događaje. Takav je slučaj i sa knjigom “Osnovna škola “Klokotnica”, sedamdeset godina rada (1932.-2002.)”, u kojoj autor na stručan način, obogaćen iskustvom i svojim istraživačko-historijskim radom, obogaćuje knjigu i prikazuje rad Osnovne škole “Klokotnica”.
(Bošnjake treba čitati s desna ulijevo, inače, pred nama je samo njihov lik odražen u ogledalu)
Površan čitatelj romana PUT IZ MEKKE Isnama Taljića, neće dobiti puno. Prije će se dogoditi da dobije malo ili ništa. Da osjeti dosadu i donese krive zaključke o štivu. A nerijetko, površni jesmo. I skloni, da odložimo i odbacimo prije, nego li da se unesemo i ljudski uznastojimo razumjeti.
(Ili: jedna od osnovnih bošnjačkih knjiga iz koje su nam mnoge knjige tek izvedene)
Promocije su neke vrste mitski trenuci u kojima sebi, kao pravo, uzimamo nešto od vrhunaravne moći, pa knjizi i njezinom atoru, pjesmama koje su nastale davno prije knjige, u datom času kažemo: eto, postojite i možete ići među ljude, u svijet!
8. 5. 2002.
Završena druga faza regulacije Sokoluše
Tehničkim prijemom završena je druga faza regulacije Sokoluše pored Srednjoškolskog centra do glavnog mosta kod “Žitokombinata” u dužini od 250 metara. Uloženo je oko 3600 hiljada KM koje su obezbijeđene iz Opštinskog budžeta i Fonda za vodoprivredu TK i Fonda Sava. Pored otklanjanja mogućnosti poplava, zahvaljujući prirodnim materijalima, posebno kamenim zidovima, obezbijeđen je ljepši estetski izgled i ukupan ambijent u tom dijelu grada.
(Prije deset godina ovdje je počeo rat)
Omer Hamzić
Deset godina je prošlo od početka i 5,5 godina od završetka rata na ovim prostorima. Svi mi, koji smo proživjeli i preživjeli ratnu dramu BiH, ovu desetogodišnjicu dočekujemo sa pomiješanim osjećanjima. Nakon toliko smrti, krvi, laži, licemjerja, zločina, toliko herojstva, patnje i razočarenja – najviše. Na spisku poginulih lica u ovom ratu s prostora Gračanice, koji objavljujemo u ovom broju našeg časopisa, nalazi se i ime moga sina Edina. Ubijen je granatom, u skloništu. Jedno ime među hiljadama. Imao je samo 18 godina… Pokušavam izbjeći patetiku, potisnuti emocije, promisliti hladne glave, progovoriti o žrtvama za Bosnu, za domovinu, za progres, za demokratiju, za pravdu. Izraziti golemo razočarenje, nakon svega…
Zlatko DUKIĆ
Još kaskamo za vremenom koje, ma kakvo da bilo, bar nije toliko patilo od nesistema u kulturi i od neimanja razloga za ponos stvaralaštvom i rezultatima u književnosti, slikarstvu, kiparstvu, muzici… Bagatelizacija ove društvene sfere, primitivno se «opravdala» i na prizeman način, «alibijem» u vidu tvrdnje «Nema narod šta jesti, kakva još kultura?!» Takvo stanje ćemo imati sve dotle dok kulturne «šnitove» – dakle: politiku, njene tokove, sadržaj i novac – određuju oni koji su nestručni, površni, mediokriteti. Takvo stanje će biti sve dotle dok se to ne počne glasno govoriti, i na način – recimo nekog ozbiljnije pripremljenog foruma i stručnog razgovora kvalifikovanih i kompetentnih učesnika. Tuzlanski kanton možda nije najdrastičniji primjer takvog n e – s t a n j a, ali je poučno iskustvo nepostojanja sistema, plana, programa, koncepcije… Sve se, uglavnom, svodi na improvizaciju i na trud entuzijasta, zaljubljenika i «fanatika», za koje nije sigurno da će dugo izdržati u žilavoj borbi sa paraderima, račundžijama, stranačkim aparatčicima i podobnicima…
Mr. Meho Bajrić
Abstrakt: Krajem 2001. godine završen je proces privatizacije svih 23 državna preduzeća na području gračaničke općine. Zahvaljujući povoljnom ambijentu privatne inicijative, po kojoj se općina Gračanica razlikuje od ostalih na području Tuzlanskog kantona, ovaj složeni proces završen je relativno brzo, efikasno i bez većih socijalnih potresa. U ovom prilogu donosimo osnovne podatke o toku privatizacije pojedinačno za svako privatizirano državno preduzeće, na području Gračanice.
Dvadeset godina «Kokaprodukta»: to je danas potpuno privatizovana firma sa jasnom perspektivom razvoja
Omer Hamzić
Na području gračaničke općine peradarstvo se počelo razvijati 1976. godine u okviru tadašnje mješovite firme «Trgoprodukt», koja je, pored poljoprivrede, u svom sastavu imala i trgovinu, transport i još neke djelatnosti. Nakon izvršenih ulaganja u prve neophodne objekte (inkubatorska stanica, roditeljska farma itd.), 1. 4. 1982. godine, peradarstvo se izdvaja u poseban privredni subjekt i registruje pod firmom «Kokaprodukt». To je danas najveći peradarski repro-centar takozvane «teške linije» u BiH, a proizvodnja pilećeg mesa značajan privredni resurs na području općine Gračanica.
Omer Hamzić
«Eurogalant» je jedno od mlađih i uspješnih privatnih preduzeća u Gračanici. Zvanično je počelo sa radom 2.4.1997. godine kao mala radionica u zakupljenom prostoru jedne birtije na kraju grada, u početku sa svega dvije polovne mašine i 6 zaposlenih radnika. Danas zapošljava stotinjak ljudi i radi u vlastitom pogonu od 1.300 kvadratnih metara kao moderna evropska firma, orijentisana ka zapadnom tržištu. U prilogu se traži odgovor na pitanje, u čemu je tajna uspjeha ovog gračaničkog preduzeća.
Doc. dr. sc. Ivan Balta
Latinska bosanska isprava iz 1429. godine ima sva diplomatička obilježja bosanske srednjovjekovne isprave, od protokola, teksta do ehatokola. U ispravi se prvi put spominje mjesto Sokol ili Soko (latinizirano: Solyomkew alio nomine Zokol) u blizini grada Gračanice. Upitno je datiranje isprave, s obzirom na napis u ispravi: feria quinta post festum Sacratissimi Corporis Christi, jer taj datum je svake godine pomičan i računa se prema Uskrsu (Pascha). Taj datum je 1429. godine bio 27. maja, 1893. godine 2. juna, a 2002. godine 31. maja, te se ne može uvijek uzimati, kako su neki historičari bilježili, 2. juna.
Prof. dr. Salih Jalimam
Ovo je kraća interpretacija i analiza dijelova dokumenta o prvom spomenu srednjovjekovnog grada Sokola kod Gračanice, koji će, vjerovatno, i u budućim vremenima biti istraživan i komentarisan. To je, zasada, najstariji poznati pisani dokument s područja današnje općine Gračanica, čiji su historijat i postojanje usko vezani za taj lokalitet.
Osman Puškar
U odbrani Gračanice i njezine okoline (1992.-1995.) najvažnije mjesto ima 111. gračanička brigada, koja je nastala transformacijom Odreda Teritorijalne odbrane i dijelova teritorijalnih jedinica rejonskih štabova Gračanica, Orahovica, Malešići i Soko. Formirana je 1. 9. 1992. godine i pronijela slavu Gračanice na mnogim bosanskim ratištima: od Gradačca, Brčkog, Ozrena, pa do Olova, Vareša, Vijenca. Od formiranja, pa do 7. 3. 1993. godine komandant Brigade bio je Tarik Nuhanović, a zatim Smajl Mešić (do 31. 1. 1994.) i Džemal Jukan do kraja rata. Glavni zadatak Brigade bio je da zaštiti i očuva slobodnu teritoriju gračaničke opštine. Kao posadna jedinica, držala je liniju dugačku preko 35 kilometara na Spreči i Trebavi.
Iako je prošlo punih 10 godina od početka rata za Bosnu i Hercegovinu, Gračanica još uvijek nije dobila svoju «knjigu mrtvih». Ne ulazeći u uzroke takvog stanja, «Gračanički glasnik», evo, po prvi put objavljuje cjelovite spiskove poginulih branitelja, pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i spiskove ubijenih civila na području općine Gračanica. Bez obzira što smo uložili velike napore da bismo kompletirali ove spiskove, svjesni smo činjenice da oni nisu potpuni, mada su najpotpuniji do sada napravljeni. Stoga vas molimo za razumijevanje zbog eventualnih nedostataka ovog priloga.
Zlatko Dukić
Nad događajem i povodom događaja za pamćenje: najzad je, 4. aprila 2002. godine, Narodna i univerzitetska biblioteka u Tuzli dobila ime koje odavno čeka – ime Derviša Sušića. Ništa prirodnije, ništa logičnije i, naročito, ništa ljepše (ljudskije), od toga se nije moglo dogoditi: na dan kad se Tuzla s ponosom – a o okrugloj, desetoj godišnjici – sjetila 4. aprila 1992. godine i s u d b o n o s n e odluke tadašnje Skupštine opštine o dizanju ustanka protiv dolazeće fašističke agresije i na ovaj dio Bosne i Hercegovine (u prevodu: odlučeno je da se policiji na raspolaganje, sve s oružjem, stave svi Tuzlaci od petlje!), ovdašnjoj Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci dato je ime Derviša Sušića. Partizana, revolucionara, pisca, umjetnika, velikog čovjeka, stvaraoca koji je u Tuzli zaorao mnogu brazdu…
Atif Kujundžić
Ratno raspoloženje na prostoru ex-YU, početkom devedesetih godina, eskaliralo je prvo u medijima. Udarni val agresorskog nasrtaja kretao se od sjevera prema jugu. Srpsko opstruiranje federalnih funkcija SFRJ objelodanjeno je u saveznim organima vlasti, a Jugoslavenska armija, pod komandom brižljivo kadrovski srbiziranog vrha, pokazala je svoje lice tokom petnaestodnevnih oružanih sukoba u Sloveniji, 1991. godine. Može se reći da su Slovenci, prije svega medijskim sredstvima, najurili Jugoslavensku armiju iz svoje zemlje, oštro razobličavajući njezinu upotrebu radi postizanja velikosrpskih ciljeva. U nastavku medijskih i brižljivo režiranih oružanih sukoba u Hrvatskoj, Jugoslavenska armija je uvijek bila samo na strani srpskog življa kojeg je prethodno naoružala, a sa kojim se zajedno utvrđivala za borbu protiv jedinica Zbora narodne garde i dr. i potom povlačila, isti evakuirajući u Bosnu i Srbiju.
Uz kontinuitet velikosrpske medijske harange, Jugoslavenska armija je naoružavala bosanske Srbe i navlačila svoje potencijale i efektive na teritorij Bosne i Hercegovine. Kada je dovršila taj posao, medijska agresija nastavljena je ukupnom snagom združenih oružanih moći: Jugoslavenska armija, plus naoružani i od Srpske demokratske stranke organizirani srpski živalj protiv Bosne i Hercegovine i svih koji nisu Srbi. Suprotstavljanje oružanoj agresiji, podrazumijevalo je i suprotstavljanje medijskom pogromu i medijsko pokrivanje sopstvenog prostora. Tako su se pojavili i BILTEN i BILJEG vremena, kao otjelotvorenje pisanih medija – tiska – štampe u malom bosanskom gradu Gračanica. U ovom tekstu o njima je riječ.
Autor ovog djela, profesor Opće historije novog vijeka i savremenog doba na Filozofskom fakultetu u Tuzli, poznati je naš historičar, koji se već dugo vremena bavi proučavanjem historije Bosne i Hercegovine u 19. stoljeću. Do 1976. godine radio je kao gimnazijski profesor u Orašju. Nastavničku karijeru nastavlja na Višoj pedagoškoj školi u Banja Luci. Za profesora Opće historije novog vijeka i savremenog doba i Metodike nastave historije u zvanju redovnog profesora univerziteta izabran je 1991. godine. Bio je osnivač i direktor Instituta za istoriju u Banja Luci u periodu od 1979. do 1992. godine, kada mu je zbog novonastalih političkih okolnosti spriječen svaki rad.
Prof. dr. Galib Šljivo, naš poznati historičar, univerzitetski profesor, uvaženi pedagog do sada je objavio 10 knjiga i preko 50 obimnih naučnih radova, pretežno iz historije BiH u 19. stoljeću, što je na neki način uže područje njegovog naučnog angažmana i rada. Iz tog obimnog naučnog opusa izdvajamo sljedeće historijske monografije: «Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850.-1852.», «Klek i Sutorina u međunarodnim odnosima», «Bosna i Hercegovina 1788.-1812.», Bosna i Hercegovina 1813.-1826.», «Bosna i Hercegovina 1813.-1826.» (drugo izdanje), «Bosna i Hercegovina 1827.-1849.», «Bosna i Hercegovina 1849.-1853», «Bosna i Hercegovina 1854.-1860.», «Izlaz Bosne i Hercegovine na Jadransko more».
Gotovo nevjerovatno odzvanja činjenica da se u ovaj karavakat tranzicije duha neki ljudi, u tišini provincije, kolektivno plemene umjetnošću. Kao u ona stara, nedopričana, pastoralna vremena, u kojima se umijeće življenja mjerilo voljom ljudovanja, u svakodnevlju i u umjetnosti. Dok se naše društvo rasipa po šavovima materijalističkih interesa, u kojima duhovnosti sve manje traga ima, neki su se ljudi otisnuli na putovanje u posve drugom pravcu. Ti ljudi nalikuju na magelane naše duhovnosti, koji po bespuću tragaju za novim kontinentom, na kome će bosanski duh imati zraka da svije svoje gnijezdo. Društvo ne može opstati na premisama materijalnog interesa, jer se društvo imanentno tvori od kulture i duhovnog naslijeđa. Ljudi često zalutaju u vrtlog materijalizma, ali ih spašavaju oni koji vide i osjećaju i dublje i dulje.
Autor ove knjige je rođen 10. aprila 1936. godine u Bosanskoj Krupi, po struci je ekonomista, živi i radi kao penzioner u Gradačcu. Prve svoje književne radove objavio je u časopisu «Razvitak», koji je izlazio u Sisku, još daleke 1954. godine. Od tada, pa do danas, bavi se pisanjem proze, poezije, književnom historijom, izučavanjem prošlosti gradačačkog kraja itd. Riječ je, dakle, o književniku, publicisti i historiografu, velikom entuzijasti, koji je više od tri decenije vrlo aktivan na takozvanoj kulturnoj sceni, prije svega svog grada Gradačca, ali i šire.
Zbirka sadrži 43 pjesme nejednake dužine, slobodnog stiha i slobodnog pogleda u najskrovitije predjele ljudske duše koju ispunjava jedan jedini osjećaj: ljubav. Ovo je prva knjiga pjesama kojom Seada Delić pokušava da nam dočara, da nam «naslika» i s nama «odsanja» svoj plavi san. Daruje nam svoje tople, iskrene, pomalo melanholične stihove, svoje slike i crteže, koji nam upotpunjuju štimung dok čitamo ovu dopadljivu poeziju. Ima u tim njenim stihovima prepoznatljive ženske nježnosti (ljubavna pjesma koju ispjeva žena uvijek je nešto drugo, nešto posebno), ali i upečatljivih, lirski obojenih slika iz kojih naslućujemo još jednu sklonost ove pjesnikinje, još jednu ljubav i – talenat slikara…
Omer Hamzić
29. 11. 2001.
Sedamnaesta sjednica Općinskog vijeća: ponuda kulturnih sadržaja dobila pozitivnu ocjenu
Pored nekoliko zakonskih projekata s kantonalnog nivoa (o RTV TK, o lokalnoj samoupravi) i nekoliko odluka od značaja za općinu (iz oblasti urbanizma, o statusu «Gradske apoteke» i dr.), vijećnici su raspravljali i «o stepenu razvoja kulturnog stvaralaštva i realizaciji programa kulturnih manifestacija na području općine Gračanica u 2001. godini». U okviru pet kulturnih manifestacija: «Dani BKC» (mart, april i maj), «Kulturno ljeto», «Festival humora i satire» i «Revije filmova sa Sarajevskog filmskog festivala» (do kraja godine slijedi i manifestacija «Gračanička zima»), izvedeno je nekoliko pozorišnih predstava, više kulturno-umjetničkih programa ovdašnjih škola i kulturno-umjetničkih društava, zatim likovne izložbe, promocije knjiga i nastupi domaćih pisaca, filmske predstave itd. U njihovoj realizaciji učestvovali su: Bosanski kulturni centar, KUD «Adem Alić», Bošnjačka zajednica kulture «Preporod» kao i drugi stvaraoci iz oblasti kulture na području općine Gračanica. U narednom periodu gračanička publika očekuje još kvalitetnije kulturne sadržaje, uz primjedbu vijećnika da ih valja «dislocirati» i na teren.
(koju je usvojila Skupština Tuzlanskog kantona 5.9.2001. godine)
Omer Hamzić
Kulturno-istorijsko naslijeđe predstavlja ogledalo historije ovog podneblja u kojem se mogu vidjeti tragovi postojanja i načini opstanka povijesne duhovnosti koje je ovaj narod u različitim historijskim vremenskim intervalima ostavio za sobom i u nasljedstvo za dalju brigu obavezao sve buduće generacije, od kojih smo i mi jedna generacija koja treba da odigra svoju ulogu u očuvanju naslijeđa koje nam je povjereno. Dejtonskim mirovnim sporazumom, između ostalog, ustanovljena je i Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Prema našim saznanjima, ta je Komisija uz podršku UNESCO-a, pristupila izradi Nacrta zakona o zaštiti kulturnog naslijeđa u Bosni i Hercegovini. Međutim, zbog poznatih političkih blokada i raznih opstrukcija, još uvijek se ne zna kada će uslijediti njegovo donošenje. Bez okvirnog zakona na nivou države i entiteta to pitanje nije moguće kvalitetno rješavati ni na nivou Kantona. Zato i dalje ostaje nedefinisan status određenih institucija kulture, a ne znaju se ni trajni izvori finansiranja njihove djelatnosti. Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa kao jedina ustanova iz te oblasti na području Tuzlanskog kantona održava se u životu više zahvaljujući entuzijazmu njegovih 5 uposlenika, nego ozbiljnoj društvenoj potpori koju u svakom slučaju zaslužuje. Sudbina Zavoda samo je ilustracija teškog stanja u čitavoj toj oblasti.
(Povodom izgradnje i puštanja u rad prve sportske dvorane u Gračanici)
Omer Hamzić
Prva utakmica u novoizgrađenoj sportskoj dvorani u naselju Luke u neposrednoj blizini Druge osnovne škole odigrana je 28. oktobra 2001. godine. Svečanost puštanja u upotrebu tog objekta, uz brojne zvanice i visoke goste, obavljena je 9. novembra 2001. godine. Gračanica je dobila fiskulturnu salu standardnih dimenzija: 60×31 metra sa svim pratećim sadržajima (četiri svlačionice, ofis, kafeterija, mokri čvorovi, ostava za rekvizite, vlastita kotlovnica). Može primiti više od 1000 posjetilaca…
Edin Šaković
Svjedoci čovjekovog življenja na ovome području u srednjem vijeku su skoro isključivo ostaci materijalne kulture, jer oskudni pisani izvori ne daju o tome gotovo nikakve podatke. Najizrazitiji primjer materijalnih spomenika srednjovjekovne Bosne su stećci. Lokaliteti sa stećcima u okolini Gračanice slabo su istraženi. U najpoznatijem kataloškom pregledu stećaka kojeg je sastavio Šefik Bešlagić nije evidentirana niti jedna nekropola sa ovog područja. Gračanici najbliža evidentirana je ona u Donjim Srnicama . Također, ni u Arheološkom leksikonu Bosne i Hercegovine (izd. Zemaljski muzej, Sarajevo 1988.) se ne spominje ni jedan lokalitet sa stećcima na području općine Gračanica.
Fikret Ahmedbašić
U periodu između 1930. i 2000. godine u selu Džakulama izumrlo je ili se trajno iselilo 17 familija. To su familije Jašarevića, Okića, Huskanovića, Bešića, Biberkića, Spahića, Husića, Faćića, Piskića, Softića, Dželilovića, Hamzića, Drndića, Džambića, Begovića, Okanovića i Turnadžića. U istom vremenskom razdoblju zabilježeni su i slučajevi useljavanaj u ovo selo. Od 1930. Do 2000. Odine u Džakule su usečlile skljedeće familija: Suljkanovići, Kaltići, Alići, Bećirovići, Osmići, Hasići (dvije familije), Okanovići, Hodžići, Mrkonjići, Omerovići, Halilovići, Emini i Mašići.
Omer Hamzić
Uzvišeni Allah samo znade o čemu je razmišljao u trenutku posljednje svoje odluke, 23. jula 2001. godine, svodeći «bilans stanja» i «bilans uspjeha» vlastitog života, tražeći izlaz u bezizlazu, nesreća, slom? Nema definicije, samo pitanja – bez odgovora, čuđenje. Sudbina, kažu, golema nevolja sa sobom, posljednji obračun – prije ništavila – i opet pitanje s kime?
Dr Jusuf Mulić
Ovaj rad posvećujem Velikom Gračanliji mome dragom prijatelju, rano preminulom prof. dr Mustafi Beganoviću.
Još prije početka velike ofanzive na Bosansko Kraljevstvo, u proljeće l463. godine, Osmanlije su zaposjeli župe sa lijeve bosanske strane Drine (Zvornik, Srebrenica, Šubin i Kušlat), preimenovali ih u nahije i priključili Smederevskom sandžaku u sastavu Rumelijskog beglerbegluka. Ove četiri bosanske nahije prvi put su popisane u okviru popisa Smederevskog sandžaka, koji je obavljen neposredno nakon njegovog osnivanja l459. godine, ali taj popis ni do danas nije pronađen. Drugi popis Smederevskog sandžaka obavljen je l476/l477. godine.
(Odlomak iz knjige «Tuzla i njena okolina u 16. vijeku», «Svjetlost», Sarajevo 1975. str. 157-158, naslov redakcijski)
Dr. Adem Handžić
Paralelno sa opisanim gradskim naseljima razvijala se i Gračanica. Međutim, dok su ta druga naselja (Zvornik, Srebrenica, Gornja i D. Tuzla) nastavila svoj razvitak na već stečenoj varoškoj osnovi, Gračanica nije imala tu tradiciju, ona se razvila u kasabu iz jednog rudarskog sela. Dotle je predstavljala samo veće selo gdje se kopala željezna ruda i talilo željezo i kao takvo spadalo je u carski has. Status kasabe dobila je nešto prije 1548, kada se ona u popisu iz te godine izričito navodi kao kasaba. Muslimanski džemat – tj. gradsko povlašteno stanovništvo (čaršija) koje se sastojalo od tri mahale, nazvane po njihovim još živim osnivačima – iznosio je ukupno 97 kuća . Karakteristično je da se iz naziva ni jedne te mahale ne razabire i postojanje džamije, a niti su bili zabilježeni među stanovništvom vjerski službenici.
Prof. dr. Galib Šljivo
Burna je historija Bosne i Hercegovine u prvoj polovini XIX stoljeća. Bilo je to vrijeme kad su stanovnici Bosne otvoreno izražavali svoje nezadovoljstvo položajem u Osmanskom carstvu. U prvom redu bili su nezadovoljni odnosom osmanske vlade prema Bosni, a posebno valijama koje je sultan postavljao da upravljaju njihovom domovinom. Bili su nezadovoljni čestim pozivima da učestvuju u ratovima izvan granica Bosanskog ejaleta i na kraju, ništa manje, bili su ogorčeni sve češćim sakupljanjem zahire za osmansku vojsku. Zbog učestalog uzimanja prehrambenih proizvoda stanovnici Bosne su sve više siromašili, a zbog odvođenja Bošnjaka na daleka ratišta sa kojih se mnogi više nikad nisu vratili u Bosnu, smanjivao se natalitet, kakav je bio u redovnim godinama, jer su mladi Bošnjaci ginuli na dalekim ratištima, a tako je opadao broj onih koji su zasnivali porodicu. Sultan nije bio dovoljno obaviješten o takvom raspoloženju Bošnjaka. Iz učestalih nastupa austrijskog internuncija na Visokoj Porti više se znalo o sporovima na austrijsko-osmanskoj granici, za koje su okrivljivani Bošnjaci, nego o unutrašnjim prilikama iz izvještaja valija. Mnoge valije, štaviše, nisu poznavali ni bošnjački jezik, ni običaje, niti su mogli razumjeti ljubav Bošnjaka za domovinu, za Bosnu.
Mina Kujović
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1918. godine, Bosna i Hercegovina je imala preko 88% seoskog stanovništva koje je isključivo zavisilo od poljoprivredne i stočarske proizvodnje. Zemljišni odnosi , odnosno neriješeno agrarno pitanje bilo je za novostvorenu državu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), u čiji je sastav Bosna i Hercegovina ušla kao autonomna pokrajina, postalo pitanje broj jedan. Bosanskohercegovačko seosko stanovništvo, većinom pravoslavno, nadalo se da će nova država konačno riješiti njihov problem, te da će postati i faktički vlasnici zemlje koju generacijama obrađuju.
Omer Hamzić
Krajem 1993. godine u jeku najtežih borbi, opšte neimaštine i iscrpljenosti ratom, mnogih razočarenja i osjećaja bezizlaza – u Komandi Operativne grupe 2 Gračanica (OG-2) počinje se razmišljati o reorganizaciji postojećih vojničkih sastava i stvaranju pretpostavki za preduzimanje ofanzivnih dejstava na mnogo širim prostorima u odnosu na «zadatu» zonu odgovornosti. Radilo se o potrebi promjene dotadašnje «domobranske» filozofije ratovanja, koja u nastavku rata za Bosnu i Hercegovinu nije mogla dati očekivane rezultate. Razmišljalo se o pokretnoj, dobro obučenoj i opremljenoj jedinici koja će biti sposobna da vodi borbu u svakom kutku Bosne i Hercegovine, odnosno tamo gdje bude najpotrebnija. Razmišljalo se o nekoj novoj proleterskoj, oslobodilačkoj… Vrijeme je brzo pokazalo ne samo operativno-taktički već i strateški značaj formiranja takve jedne jedinice – i to za mnogo širi prostor od zone odgovornosti gračaničke operativne grupe.
Jedna malo poznata novela
Sadik Šehić
Ahmed Muradbegović, liričar, novelista, romansijer, dramski pisac, reditelj i publicista, kontroverzni i osporavani dramaturg, majstor pisane riječi, daljnji potomak legendarnoga Huseinbega Gradaščevića – Zmaja od Bosne, o kojem je napisao i jednu dramu, rođen je 3. marta 1898. u Gradačcu, umro 15. marta 1972. godine u Dubrovniku. Ušao je u književnost odmah poslije Prvog svjetskog rata zbirkom “Haremska lirika” (1921.), pjesmama koje i pored motivskih osobitosti i neke orijentalne slatkoće ne mogu ipak zatajiti da su nastale u sjeni Kranjčevićeve, Dučićeve i Nazorove poezije, te pripovijetkama i dramama, kojima je unio, u ono vrijeme neke nove, moderne elemente u književni izraz svoje književne sredine.
Ahmed Muradbegović
1.
-Ručak, sonorni glas sredovječne žene zagrmio je iz kuhinje.
Grobna tišina u stanu direktora Poljoprivrednog instituta za agrotehniku i napredno stočarstvo napukla je na jednome kraju, kao žica na gitari, da na drugome odjekne, kao zvuk kontrabasa, kad ga vjetar dodirne:
-Odmah, dušice! Sad ću ja…
-Ne odmah, nego smjesta, jer ja znam to tvoje »odmah«. Već treći put pogrijavam juhu zbog toga.
Atif Kujundžić
Svein Monnesland, profesor slavistike u Institutu za istočnoevropske i orijentalne studije Univerziteta u Oslu, voli Bosnu i Hercegovinu na najproduktivniji način. To što zna o Bosni i Hercegovini vrijedi mnogo više od mnogih naših bosanskih ljubavi prema Bosni. Vrijedi, jer to što zna, profesor Svein Monnesland, zajedno sa Matjažom Vipotnikom ugradio je u prelijepu i jedinstvenu knjigu o Bosni i Hercegovini koju je naslovio:”1001 DAN/DAYS”.
General u penziji Ekrem Durić, jedan je od trojice Gračanlija, koji su kao đaci Šerijatske gimnazije i pripadnici ilegalnog antifašističkog pokreta u Sarajevu, početkom 1942. godine stupili u NOB-u i to u redove Prve proleterske brigade na području Foče. U svojoj vojnoj i diplomatskoj karijeri, između ostalih odgovornih dužnosti, u periodu od februara 1976. do decembra 1978. godine, bio je jugoslavenski ambasador u Vijetnamu. Tokom te svoje diplomatske misije iz dana u dan je pedantno bilježio sve što se dešavalo u toj zanimljivoj zemlji, davao svoje kratke ocjene i analize mnogih događaja i pojava da bi dvadesetak godina kasnije sve to pretočio u knjigu koja se sastoji iz četiri dijela. Prvi dio čine uvodne napomene u kojima se razmatra osnovni motiv autora zbog kojeg se odlučio na pisanje, drugi dio se odnosi na sam Vijetnam, treći dio je diplomatski dnevnik, a četvrti analiza vojne vještine, strategije i taktike, te organizacije oružanih snaga Vijetnama.
Annemarie Schimel je, kako napisa prof.dr. Enes Karić u pogovoru ove knjige, spisateljica bez premca na području islamskih studija danas u Njemačkoj i na evropskom Zapadu. Ona pripada onom dobroćudnom dijelu orijentalizma, orijentalizmu koji nije teorija gospodarenja, podvrgavanja i podjarmljivanja islamskog Istoka od strane Zapada. Do sada je napisala 80 knjiga, koje su uglavnom rezultat njezinog širokog interesovanja za islam, počevši od studija jezika (napisala je nekoliko udžbenika za arapski jezik), do proučavanja imena, naziva, pojmova (dva velika zbornika muslimanskih arapskih i muslimanskih turskih osobnih imena i prezimena). Kao dobar poznavalac svjetskih religija i civilizacija, ova Njemica bavila se teologijom islama «da bi preko teologije stigla do filozofije islama, a iz ove dospjela do samoga sufizma. U sufizmu je Annemarie Schimel pronašla najljepšu poeziju – vječnu pjesan islama», piše dr. Karić.
Roman “Zna li ovo Maršal” je deseta knjiga proze, kojom Zlatko Dukić, trenutno najplodniji tuzlanski pisac, prozaist, novinar i publicista, ulazi u zrelo doba svog književnog stvaralaštva. Iza njega je, dakle, značajan stvaralački opus, ali još uvijek nedovoljno valoriziran, jednim dijelom čak ignorisan, ponekad namjerno prećutkivan. Još uvijek nemamo ozbiljnije kritičke analize toga opusa, u kojem je, ako ništa upisano jedno vrijeme, jedan vremenski insert Tuzle i njezine okoline na prelazu 20. u 21. stoljeće. Pitanje glasi: zašto?
Svoju duhovnu poziciju Atif Kujundžić eksplicira u prvoj pjesmi ove knjige. Ona je nedvosmislena: Kujundžić ne pripada recentnom Zeitgeistu.
Ispred čiste Vjere u Jedinog Boga,
Filozofski pravci, škole i pogledi
lepršaju kao smeće u vjetru koji je
pokrenuo Njegov svemoćni Dah.
Omer Hamzić
22.5.2001.
Otvoren novi most na Spreči kod Karanovca
Pošto je zbog tehničkih nedostataka ili nečega drugog prvi postdejtonski most na Spreči kod Karanovca morao biti demontiran, izgrađen je novi i pred mnoštvom zvaničnika i gostiju pušten u saobraćaj. Sa sličnim ceremonijalom puštana su i njegova dva prethodnika. Valjda ovaj neće doživjeti njihovu sudbinu.
Atif Kujundžić
Osim imena i živog konteksta koji više o njemu svjedoči nego što to ime pronosi, Bosni su dovedeni u pitanje svi oblici kontinuiteta opstojnosti. Pokušaji svojatanja Bosne, posežu i za prisvajanjem živog konteksta odrednicama o hrvatskom cvieću i srbima muhamedanske vere. Fašistoidno velikodržavlje bosanskih susjeda nije se ustezalo od genocida prema živoj supstanci koja se po Bosni imentuje. Čak, genocidi nad bošnjačkim narodom imaju kontinuitet i predstavljaju konstantnu odliku i oblik njihovoga fašističkog posezanja za Bosnom.
Dr. Omer Ibrahimagić
Za državu Bosnu i Hercegovinu, koja je nakon punih 480 godina obnovila svoju državnost, a nakon 529 godina i međunarodno-pravno priznata, pitanje obilježavanja narodnog i državnog identiteta možda je sada u drugom planu zato što imamo mnogo prečih poslova oko reintegracije Bosne i Hercegovine, uspostavljanje institucija na nivou države, reforma ekonomije itd. Odgovor na ovo pitanje mora imati jedno filozofsko obrazloženje utemeljeno u historiji Bosne, njenom političkom i kulturnom životu, tradiciji, koja je puno drugačija u odnosu na naše susjede i uopće na ostale zemlje Balkana. Za razliku od tih zemalja, Bosna je oduvijek bila multikulturna i multikonfesionalna zajednica, u kojoj se vjekovima izgrađivala specifična duhovnost, jedno slojevito i sedimentirano bosansko društvo. Kada se bilo koji od tih sedimenata zapostavljao i negirao, dolazilo je po pravilu do potresa koji su ugrožavali izvorni identitet bosanskog društva, pa i same temelje Bosne i Hercegovine.
(Ovo je dokument Odbora za obilježavanje značajnih događaja i ličnosti Općinskog vijeća Gračanica, koji je poslužio kao podloga za javnu raspravu i obrazloženje Odluke o utvrđivanju značajnih datuma na nivou općine Gračanica. Općinsko vijeće Gračanica tu je odluku donijelo 5.4.2001. godine, ali u nešto izmijenjenom obliku. Nije prihvaćen prijedlog da se nekadašnji Dan opštine, odnosno Dan oslobođenja 7. april obilježava kao Dan antifašizma, već kao Dan oslobođenja Gračanice u Drugom svjetskom ratu. Ostali datumi prihvaćeni su kako su dati u tom prijedlogu. n.p.)
Sadik Šehić
U okviru programskih sadržaja iz projekta «Ljudska prava i pravo na informaciju», Centar za promociju civilnih inicijativa i Foruma građana Gradačac bili su organizatori Okruglog stola na temu «Ugroženost kulturno-historijskih spomenika općine Gradačac». Uz finansijsku podršku Olaf Palme centra i uz tehničku i organizacionu podršku d.o.o. «Ammar» Gradačac, skup je održan 28.4.2001. godine u Gradačcu. Imajući u vidu tematiku i učesnike ovog skupa, predmet interesovanja i inicijative koje su pokrenute u raspravi proširile su se i na općine Srebrenik i Gračanica, koje tekođe imaju značajne kulturno-historijske spomenike, prepuštene zubu vremena i propadanju.
Omer Hamzić
Zaštita kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa jedna je od obaveza koja je zapisana i u Dejtonskim papirima. Sprovodi se onako kako se sprovode i mnoge druge odredbe tog temeljnog dokumenta ove države. Nije potrebno ponavljati činjenice o genocidu, kulturocidu, urbicidu i užasnoj devastaciji kulturno-historijskog naslijeđa u minulim vremenima, a posebno u posljednjem ratu za BiH. Bar sada je jasno i ko je to i zašto je to činio. Kako popraviti što se popraviti može, kako zaustaviti dalje propadanje i devastaciju kulturno-historijske baštine ovog naroda u uslovima opšte materijalne bijede koja pritišće najšire slojeve ovog društva? To je isuviše teško i ozbiljno pitanje, da ne kažemo, u našim uslovima nerješivo.
Muzej istočne Bosne Tuzla
Lokalitet “Stara džamija” se nalazi u okviru aktivnog seoskog muslimanskog groblja, lociranog u samom centru sela Soko, u neposrednoj blizini srednjovjekovnog grada Soko. Džamija se vodi u zemljišnim knjigama kao vlasništvo vakufa džamije u Sokolu. U periodu od 11. do 21. juna 1984. godine ekipa Muzeja istočne Bosne Tuzla, u sastavu: Veljko Milić, kustos arheolog kao rukovodilac radova, Branko Belić, kustos arheolog Muzeja u Doboju, Aleksandra Popović, student arheologije i Savo Vujić, tehničar, je obavila arheološka istraživanja na lokalitetu “Stara džamija”.
Salih Kulenović
Ovaj rad napisan je na osnovu prikupljene terenske građe u selu Sokolu i široj okolini Gračanice u periodu od 1972. do 1974. godine. U navedenom periodu prikupljena je, sistematizovana i arhivisana građa o porijeklu stanovništva, cjelokupnoj narodnoj privredi, narodnoj arhitekturi i nošnji; a iz duhovne kulture obuhvaćeni su karakterističniji narodni običaji i vjerovanja. Pošto se u ovome području osjećaju savremeni uticaji u narodnom životu i kulturi stanovništva, prikupljena građa je značajan dokumenat o kulturnom nas-Ijeđu naroda okoline Gračanice.
Faruk Delić
(Uključujući se u Asocijaciju «Soko», ovim svojim o očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa na području sela Soko, želim dati skroman doprinos ukupnim nastojanjima da taj korisni projekt uspije)
Narodne svadbene i druge običaje bošnjačkog stanovništva ovog kraja obrađivao je dr. Salih Kulenović u svom posebnom istraživanju o etnografskim karakteristikama Sokola (koje objavljujemo u ovom broju «Glasnika») i u svojoj doktorskoj disertaciji «Gračanica i okolina – antropogeografske i etnološke odlike». Međutim, ja sam se zanimao za neke detalje koji nisu u dovoljnoj mjeri obrađeni u našoj etnološkoj literaturi, pa ni u spomenutim istraživanjima našeg eminentnog etnografa. Čini se da ima i nekih sitnijih razlika u odnosu na slične običaje Bošnjaka muslimana u drugim bošnjačkim naseljima gračaničke opštine i šire.
Osman Čajić
U brdskom, trebavskom dijelu opštine Gračanica veliki je broj prirodnih izvora. Zbog složene geološke građe terena, tektonike, topografskih uslova i specifične «geološke prošlosti» ovog područja na mnogim mjestima stvorili su se uvjeti da podzemna voda na svom složenom putu «kroz podzemlje» nađe izlaz na površini. Zanimljivo je da od deset najjačih izvora na području općine Gračanica (Vrela Soko, Ilidža, Bjelivoda, Banja, Birkovac, Vrela u Stjepan Polju ispod Golaća, Višnjevača, Zmajevac, Škahovica, izvor u Delićima), čak je pet locirano na liniji poluprečnika manjoj od 1,5 kilometra (Vrela, Ilidža, Škahovica, Zmajevac i izvor u Delićima), a na samo dva kilometra od Vrela je takođe jak izvor Jake vode u Vranovićima.
Omer Hamzić
Na svojoj bogatoj životnoj stazi promijenio više država i sistema, prodeverao dva rata, putovao svuda po svijetu i opet ostao na svom mjestu. Ugledni Sokoljanin, uvažen komšija, vjernik, svjetski putnik, proputovao 26 zemalja svijeta, dugogodišnji predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Gračanica, mladi musliman u mladosti, mladi musliman danas – u zrelom dobu. Napredni poljoprivredni proizvođač nekad – i sad. Rođen je 1926. godine u Sokolu, u uglednoj porodici Ahmedbegovića, koja po porodičnom predanju vuče porijeklo iz Anadolije. Završio je nižu Behrambegovu medresu u Tuzli i višu Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, kasnije pohađao orijentalistiku, ali državnu službu nikada nije mogao dobiti – iz političkih razloga.
Dr. Salih Jalimam
Srednjovjekovni grad Sokol se javlja u historiji tridesetih godina 15. vijeka, pred kraj srednjeg vijeka, desetak godina prije no što će biti ugušen samostalni društveni i politički razvoj Bosne i Hercegovine. Njegova bliža i dalja okolina, može se, međutim, pratiti tokom dužeg vremena, čak i iz prethistorije, što samo pojačava pretpostavku da su ovdje znaci života bili stariji i trajniji. Ovo je pokušaj da se, prema literaturi i malom broju historijskih izvora, identifikuje, koliko se može, srednjovjekovni period historije grada Sokola.
Adem Handžić
(Izvod iz materijala za istraživački projekt «Gračanički kraj u tursko doba», koji je rahm. dr. Adem Handžić vodio prije dvadesetak godina po narudžbi Opštine Gračanica. Materijal se nalazi u Zavičajnoj zbirci Gračanica. n. p.). Gospodar grada Sokola bio je knez Radivoj 1429. godine (kada se prvi put i spominje u historijskim izvorima n.p.). Spominje se i 2. 6. 1449. prilikom vjenčanja Radivoja sa Katarinom, kćerkom Nikole od Velike u Požeškoj županiji.
Edin Šaković
Selo Soko smješteno je na padinama koje se spuštaju prema izvorišnom dijelu rječice Sokoluše, na nadmorskoj visini od oko 400 metara. U sredini naselja, odnosno te zavale, uzdiže se kameniti brežuljak na kome je smješten grad, od podnožja do vrha visok nekih 40 metara. Južna i jugoistočna strana tog brežuljka su kamenite i vrlo strme, mjestimično čak i okomite. Na jugozapadnoj strani brežuljak se spušta umjereno strmo do jedne manje zaravni, a potom vrlo strmo do podnožja, tako da ni sa te strane pristup gradu gotovo nije moguć. Sjeverozapadna i sjeverna strana nisu tako strme i obrasle su drvećem i grmljem. Na sjeveroistočnoj strani nalazi se jedan strmi odsjek visine nekih 7 metara, a zatim jedan manji prijevoj kojim se brežuljak veže za susjedno brdo. Brežuljak na kojem je podignut grad znatno je niži od svih uzvišenja koja ga okružuju (Karačevac, Guvna, Bušište, Rajčevac itd.). Ovakav položaj je u srednjem vijeku bio povoljan, jer je grad bio skriven od pogleda iz daljine, ali je u vrijeme masovnije upotrebe vatrenog oružja (osmansko doba) postao nepovoljan, jer je neprijatelj sa tih uzvišenja mogao ugroziti unutrašnjost grada.
Edin Šaković
Iznad prijevoja prema srednjovjekovnom gradu u selu Sokolu nalazi se zgrada stare džamije, koja je po narodnom predanju nekada bila kršćanska bogomolja. To predanje spominje i pravoslavni svećenik iz Boljanića, Mitar Popović u jednom svom članku iz 1896. godine. U jednom izvještaju Odbora Islamske vjerske zajednice Gračanica iz 1967. godine također se navodi to predanje . Dr. Salih Kulenović je prilikom etnografskih istraživanja u Sokolu, 1972. godine, zabilježio jednu verziju prema kojoj je prvobitna zgrada džamije bila drvena, pa je nakon jednog požara u kome je stradala ponovo sagrađena, ovaj put od kamena . Narodnu tradiciju po kojoj je ova džamija ranije bila crkva bilježi i Đuro Basler .
Adem Handžić
(Preuzeto iz knjige «Dva prva popisa Zvorničkog sandžaka (iz 1519. i 1533. godine», Građa, Knjiga XXVI, Odjeljenje društvenih nauka knj. 22, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Srpska akademija nauka i umetnosti, dešifrovao, Preveo i obradio Adem Handžić, Sarajevo 1986. godine, str. 199 – 205, napomene i naslov: redakcijski)
Adem Handžić
(Iz istraživačkog projekta «Gračanički kraj u tursko doba», koji je po narudžbi Opštine Gračanica, vodio rahm. dr. Adem Handžić. Materijal se nalazi u Zavičajnoj zbirci Gračanica)
Omer Hamzić
1.Predanje
U neka davna, pradavna vremena tri djevojke, tri sestre međusobno su se hvalisale: najstarija – da će izgraditi grad ljepši od svih gradova, srednja – da će načiniti grad srebrnog sjaja, a najmlađa da će imati grad sokolovog leta. Tako nekako nastadoše tri srednjovjekovna bosanska grada u ovom kraju: Gračanica, Srebrenik i Soko. Od njih ostadoše samo stare zidine i predanje iz kojeg tek ponešto saznajemo o životu naših dalekih predaka na ovim prostorima.
Priredio: Omer Hamzić
(Budući da stari grad Soko nije bio predmet interesovanja ne samo naših historičara i arheologa, nego ni nadležnih državnih institucija i službi, u historijskoj literaturi ima vrlo malo radova o ovom lokalitetu. Tek poneki zanimljiv podatak možemo naći u historijskim tekstovima, koji se bave sasvim drugim temama. Iz njih smo izdvojili one dijelove koji će možda poslužiti kao osnova za neka buduća istraživanja ovog historijskog lokaliteta)
(Iz knjige «Gračanica i okolina u NOB-u i revoluciji», Gračanica 1988. godine, Odlomci iz poglavlja «Zeleni kadar u borbi protiv NOP-a», str. 235-242)
Esad Tihić, Omer Hamzić
Proces osipanja i raslojavanja mjesnih jedinica DOMDO pukovnije ubrzan je poslije odlaska nekih njenih oficira – domaćih ljudi iz Tuzle, Bijeljine, Brčkog, Gradačca i Gračanice – u jedinice NOVJ, posebno u ranu jesen 1943. godine poslije oslobođenja Tuzle i drugih gradova u sjeveroistočnoj Bosni. Udaljena od Hadžiefendića i drugih pronjemački orijentisanih oficira, čiji je štab prestao da funkcioniše oslobođenjem Tuzle, ova vojna formacija na području gračaničkog sreza nije predstavljala ni posebnu vojničku ni političku snagu.
(Prilog je preuzet iz knjige «Sedma srpska brigada», Zbornik sećanja, knjiga prva, Stručna knjiga Beograd, 1988. godine, str. 356-358)
Miloš Četniković
Zakoračismo i u februar ratne, 1945. godine. bijemo se s Nemcima, ustašama i domobranima za Gračanicu, nedaleko od Doboja. Na putu prema Gračanici je selo Sokol, a u njemu srednjevekovna Sokol-kula, razvalina. Treća četa Trećeg bataljona Sedme srpske brigade opkolila je grupu ustaša i domobrana u toj kuli, podignutoj na usamljenoj steni pored samog sela Sokol. Moglo joj se prići samo sa njene severne strane, kosom na kojoj se nalazilo i selo. Stena s kulom je dominirala celom okolinom.
Omer Hamzić
Tokom Drugog svjetskog rata selo Soko držalo je takozvanu sjevernu liniju odbrane Gračanice, a najvažnije uporište branilaca na toj liniji bila je srednjovjekovna tvrđava, koju narod i danas jednostavno zove jedmostavno gradina. Nisu ovo staro naselje bez razloga zvali sjeverna kapija Gračanice. Sve dok se držao Soko, Gračanica je, kažu, mogla mirno spavati.
Osman Puškar
Možda postoje određena, mjesta, određeni gradovi i sela u kojima se u nekim vremenskim periodima određeni događaji ponavljaju ili toliko liče jedni na druge da se ne mogu ni po čemu razlikovati iako vremenski mogu biti udaljeni mnogo više od jednog običnog ljudskog pamćenja. Je li to slučaj i sa starim gradom Sokolom? Stoje argumenti i za i protiv. Možda je to samo zla kob ili sreća ljudi koji žive na ovom prostoru: da dožive vrijeme koje iznenada stane, pa se ponovo «trzne», da bi opet počelo nešto što liči na prošlost. Pravo pitanje je zapravo – šta je s tim ljudima? Da li oni dugo, sporo i plitko misle, pa ih događaji zateknu ili bljesnu iz prošlosti «onako iz inata». Jedno je sigurno: Bosni i njenim ljudima sve se dešava polahko, završava krvavo, pa ni Sokoljani nisu izuzetak.
Ćamil Sijarić
Da bi se jedan grad dobro vidio i upoznao, rečeno je da u njemu treba pojesti »tuzluk« soli i vreću hljeba! Kad svratimo na jedan ili dva dana, to je jedva dovoljno da vidimo ulice, krovove, dimnjake, neki ćošak, nekog čovjeka, nešto tako što ne znamo ni šta je – i ono što je duša grada, što je njegovo lice i naličje, što je njegovo ruho, njegov stas, njegovo držanje i vladanje, ostane nam daleko; isto onako kao čovjek s kojim smo se uzgred pozdravili i produžili. Ali Gračanica je grad takav pokraj kojeg se ne može produžiti, a da se u njemu ne zastane i ne ostane. I kad bi bila čovjek, a ne grad, taj bi čovjek – pozdravljajući se, u svojoj ruci dugo zadržao vašu ruku i pitao vas i za zdravlje, i za ženu, i za djecu, i sreću vam na kraju poželio.
Hasan Puškar, Lejla Ahmedbegović, Muhamed Dautović
Promocija je održana 22. 11. 2000. u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu. Promotori su bili: prof.dr. Lamija Hadžiosmanović, dr. Rasim Muminović, prof. Hatidža Zećo i novinar Aida Omersoftić. Ko je Atifa Dolinar? «Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmos u sebi na nov način. Rođena u Gračanici, koju je u djetinjstvu i djevojaštvu upisala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena da bi, eto, u svojim pjesmama emitirala unutarnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije, « zapisala je prof. Hatidža Zećo u recenziji knjige «Sehara moje majke».
U svojoj prošlosti Gračanica je «dala» četvoricu intelektualaca koji su vrlo uspješno obnašali visoku funkciju vrhovnog šerijatskog sudije Bosne i Hercegovine. (vidi: H. Suljkuć, Gračanlije – vrhovne šerijatske sudije, «Gračanički glasnik» 6, novembar 1998.) Među njima posebno mjesto ima Ali Riza ef. Prohić, koji je dugi niz godina bio na toj dužnosti. Rođen je 1867. godine u Gračanici, pet godina nakon doseljenja njegove porodice iz Užica, poslije završetka škole službovao je u mnogim mjestima, najviše u Sarajevu kao vrhovni šerijatski sudija, penzonisan je 1936, a umro 1942. godine.
Nakon prvog iščitavana ove, četrnaeste po redu, Spahićeve knjige, zaključujemo da je pisac ostao dosljedan sebi «ukalupivši» i ovo djelo u jednu tečnu i preciznu pripovijest, uobličenu u novelističku formu. Tematski gledano, uspio je ispričati jednu ljubavnu priču u nesređenom poratnom ambijentu, u kojem nema iskristaliziranih skoro nikakvih pravnih, moralnih i političkih normi. Kroz život svog glavnog junaka, studenta elektro-tehnike, Spahić pokušava ponovo izgraditi izgubljeni ideal poštenog čovjeka, koji gledajući Spahićevim očima, može biti samo ono što jeste – prije svega slobodan i nesputan okovima (ne)civilizacije jednog, silom prilika destruiranog društva.
Omer Hamzić
9.11.2000.
Asfaltni put Klokotnica – Lukavica, dužine 4,5 km, zvanično pušten u saobraćaj
To je veliki događaj za stanovništvo Lukavice, Lukavice Rijeke i Sjenine u koju se polahko vraćaju njeni prijeratni žitelji. Asfaltni izlaz u svijet dobio je veći dio Trebave, koji se prostire na teritoriji dvije opštine u Federaciji (Gračanica i Doboj Istok) i opštine Doboj (u Republici Srpskoj). Vlada Tuzlanskog kantona u taj projekt uložila je 1,5 miliona KM.
Omer Hamzić
U pokušaju da izbjegnemo velike prigodničarske riječi, a da ipak iznesemo neka pozitivna iskustva stečena u «pravljenju» ove publikacije – dat ćemo samo odgovore na ona pitanja koja se obično postavljaju u ovakvim prilikama: o koncepciji koja se ostvaruje ili ne ostvaruje, o saradnicima, finansiranju, pozitivnim ili negativnim ocjenama kritike i javnosti. Prije toga valja reći i sljedeće: nije lahko baviti se ovim poslom u zemlji koja uvodi porez na knjigu (pa ga pod pritiskom javnosti ukida), u zemlji u kojoj se možda više piše nego što se čita, u zemlji u kojoj 60% mladih sanja kako će iz nje otići. Ko će sutra čitat knjige koje danas pravimo…
Omer Hamzić
Ovogodišnji opći (opći) izbori, peti po redu nakon Dejtona koje organizuje OSCE, provedeni u Bosni i Hercegovini 11.11.2000. (Opći izbori dvijetisućite, Opći izbori dvijehiljadite), kao i mnogo čega u ovoj zemlji unaprijed su proglašeni historijskim, povijesnim, sudbonosnim… Po geslom «Promjenama do boljeg života», građani su birali svoje predstavnike (zastupnike) za sve nivoe vlasti, osim lokalnih (općinskih) koji su provedeni 8.4.2000. godine.
Prof. dr. Izet Mašić
Povod i motiv da napišem ovaj članak u “Gračaničkom glasniku” o rahmetli profesoru dr. Halimu Mulaibrahimoviću je mudra izreka: Ono što se zapiše to ostaje. Ono što se pamti to bježi.
Fikret Ahmedbašić
U traganju za nekim etnološkim zanimljivostima sa područja današnje Mjesne zajednice Džakule prelistao sam i domovnicu iz 1932. godine u kojoj je izvršen popis stanovništva i primijetio da 17 familija više ne živi u ovom selu. Radi se o sljedećem familijama: Bešići, Biberkići, Begići, Huskanovići, Okići, Faćići, Piskići, Hamzići, Husići, Softići, Okanovići, Turnadžići, Spahići, Džambići, Drndići, Dželilovići i Jašarevići. Neke od ovih familija su izumrle, a neke su se tokom vremena iselile iz Džakula i nastavile da žive u susjednim ili nekim drugim mjestima.
Dr. Galib Šljivo
Skoro punih sto posljednjih godina osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, stanovnici ovog ejaleta su izražavali svoje nezadovoljstvo oružanim otporom manjih ili većih razmjera. Sultan i Visoka Porta su se, s vremena na vrijeme, odlučivali na energične korake i oštre mjere protiv pobunjenika koje u istovjetnim prilikama, u tako oštroj formi nisu primjenjivali u drugim ejaletima ogromnog Osmanskog carstva. S vremenom, u Bosni se ustalilo takvo nepovjerenje prema centralnoj vlasti da su Bošnjaci u većini zazirali od mnogih naređenja koja su stizala iz Stambola, a Visoka Porta je na to nepovjerenje odgovarala istom mjerom: odstranjivala je bosanske dostojanstvenike sa upravnih mjesta i na njihovo mjesto postavljala administrativne, vojne i sudske činovnike iz Anadolije, Rumelije ili Albanije. Tako je nerazumijevanje bilo produbljeno, a nesporazumi su se umnožavali.
Sadik Šehić
Još u vremenu gradačačkih kapetana u ovoj kasabi bilo je dosta ljubitelja pisane riječi, onih koji su knjige pisali i prepisivali, koji su ih darovali medresama i učilištima, kao i onih koji su se bavili knjigovezačkim radom i zanatom. Na to nas podsjećaju rijetko sačuvani dokumenti, stare knjige i rukopisi, koji nam otkrivaju pravu kulturnu renesansu Gradačca u tom periodu naše historije.
Prof. dr. Jusuf Mulić
Ujedinjenjem Kraljevine Srbije (u čiji sastav je prije toga ušla Kraljevina Crna Gora) i Države Slovenaca, Hrvata i Srba (koju su činila sva područja u sastavu Austro- Ugarske Monarhije) 1. decembra 1918. godine, nastala je nova država pod nazivom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, na čije je čelo došla srbijanska dinastija Karađorđevića. Vidovdanskim ustavom od 28. juna 1921. godine država je dobila naziv Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Konačno, Zakonom o nazivu i podjeli Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na upravna područja od 3. oktobra 1929. godine, država dobija naziv Kraljevina Jugoslavija.
Mina Kujović
Lokalna industrija i zanatstvo u Bosni i Hercegovini 1950. godine bila je u nadležnosti Savjeta za komunalne poslove i lokalnu privredu Narodne Republike Bosne i Hercegovine (1950.- 1951.). Među spisima koji su nastali djelovanjem ovog Savjeta sačuvani su zapisnici (prijepisi) sreskih kontrolnih komisija koje su, po nalogu Komisije državne kontrole Narodne Republike Bosne i Hercegovine, bile zadužene da pregledaju ostvarenje planskih zadataka lokalnih preduzeća, zadruga i radionica.
Omer Hamzić
Organizacija zdravstvene službe, odnosno zaštite zdravlja ljudi na bilo kojem stupnju historijskog razvoja društva uvijek je bila odraz zdravstvenog stanja ljudske populacije na određenom prostoru s jedne i ekonomskih, socijalnih i kulturnih faktora u nekoj sredini s druge strane. Razvoj medicine i medicinske nauke zavisio je, dakle, od mnogobrojnih vanjskih faktora koje obično tretiramo kao historijski ambijent ili društveno-ekonomsko okruženje u pojedinim fazama razvoja ljudske civilizacije. Tako je bilo moguće da se u nekim zemljama dosta rano razviju medicinske škole i nauke, dok se u drugim taj proces dosta kasno otvarao i sporo odvijao.
Dr. Muamera Mujčinagić
Moderna povijest gračaničkog zdravstva počinje 1895. godine, kada je na stalni rad u Gračanicu došao prvi školovani ljekar. Bio je to dr. Josip Kac, koji je vodio prvu gračaničku zdravstvenu ambulantu od 1895. do 1897. godine. Od prve ambulante i dolaska prvog gračaničkog ljekara protekla je ukupno 105 godina – više do jednog vijeka, takoreći organizovane zdravstvene zaštite na području ove opštine. Dugačak je spisak ljekara koji su duže ili kraće vrijeme radili u Gračanici.
Atif Kujundžić
Deseti broj «Gračaničkog glasnika», pročelje svoje rubrike „Riječ“, ustupa do sada neobjavljenim sonetima Nijaza Alispahića, koji obilježava 60 godina života i 30 godina književnog rada.
Nijaz Alispahić
JEDNA JESTE HASANAGINICA
Jedna jeste Hasanaginica
I jedna je Imotska nahija
O tom zbori biser-tamburica
O tom pjeva imotski Kadija
…
NIjaz Alispahić
Opet se zakoluhalo nebo nad Bosnom, brda se splakala. žare se mamene vatre, plamti buna. Gore kuće i čardaci, gore bogati begovski hambari, gore štale s malom, sijena se u buktinje pretvaraju, plamen se do neba izvija..
(Zahvaljujemo se prof bos. jezika i književnosti u Gimnaziji “Dr. Mustafa Kamarić” za sve što je učinila da se poetski glasovi iz njene škole “nađu” na stranicama našeg časopisa i tako čuju malo dalje od školske učionice. Neka ovi radovi budu mali znak da lijepa riječ u Gračanici ima svoju budućnost. NP)
Nakon višegodišnjeg naučnog rada, odbrane doktorske disertacije i angažmana u svojstvu docenta na Rudarsko-geološkograđevinskom fakultetu u Tuzli, ovaj Gračanlija uspio je prirediti i napisati prvi cjelovit i sveobuhvatan udžbenik iz geologije u Bosni i Hercegovini.
Romaneskno u “pričama o dječacima i psima” Atifa Kujundžića ili: “Puno je lakše sa psom krenuti svojim putom”…
Danas kada za karikaturiste ima dosta “građe”, ovaj žanr sve se više gubi na našim prostorima, zapisao je novinar “Oslobođenja” A. Čustović povodom predstavljanja ove knjige u okviru manifestacije “Ljeto u Kamernom 2000” u Sarajevu. (Oslobođenje 9.9.2000).
Ova stihozbirka, kako piše u napomeni na njenoj zadnjoj korici, nastala je u ratu. Veliki broj ovih pjesama “išao je uživo” na Radio Gračanici.
Omer Hamzić
12.5.2000.
Historija iluzija, 17. samostalna izložba akademskog slikara Nijaza Omerovića u Tuzli
Ova izložba (otvorena u Domu Vojske Federacije BiH u Tuzli) mogla bi označiti i 20 godina stvaralaštva ovog gračaničkog slikara…
Fikret ef. Pašanović
Iako je Božiji poslanik Muhammed, a.s prije svoje smrti u 63. godini života bio kraće vrijeme bolestan, njegova smrt je ipak iznenadila i šokirala njegove sljedbenike. čuvši za nju, većina je neutješno plakala. Hazreti Omer, bliski ashab – drug Poslanikov, kasnije drugi halifa, svima koji su se usuđivali izreći bolnu istinu prijetio je sabljom. “Poslanik nije mrtav, on je samo privremeno otišao, kao što je Musa, a.s. bio odsutan od svoga naroda 40 dana. (aluzija na kur ‘ansko kazivanje, po kome je Musa, a.s po Božijem naređenju, 40 dana bio odsutan od svoga naroda. U njegovom odustvu, oni su napravili zlatno tele i počeli mu se klanjati.). Pootkidaće nečije ruke i noge kad se vrati” – govorio je.
Omer Hamzić
Bili su ovo četvrti po redu izbori u Bosni i Hercegovini nakon završetka rata, provedeni u organizaciji OSCE-a. “Glasajte za promjene” – bio je poziv međunarodne zajednice koji je ozbiljno shvaćen jedino u dijelu Bosne i Hercegovine sa dominantno bošnjačkom većinom. U srpskom entitetu i dijelovima Bosne i Hercegovine sa dominantno hrvatskom većinom zabilježena je neočekivano visoka pobjeda SDS i HDZ. Što se Bosne tiče, nakon ovih izbora, stanje stvari je sljedeće: “pola desno, četvrt lijevo”. (Slobodna Bosna). U međunarodnim krugovima to se procjenjuje kao korak nazad, kod ozbiljnih ljudi izaziva zabrinutost i razočarenje.
Dr. Muamer Mujčinagić
Uvodno izlaganje koje je u svojstvu direktora Doma zdravlja Gračanica autor podnio na sjednici Opštinskog vijeća Gračanica, održanoj 14.3.2000. godine prilikom donošenja odluke o osnivanju Opšte bolnice “Dr Mustafa Beganović” Gračanica
Fikret Ahmetbašić
Buk je ustvari manje selo koje se prostire na sjeveroistočnoj strani Džakula, prema Donjoj Međiđi. Iako se nalazi u sastavu Mjesne zajednice Džakula, Buk nije povezan sa centrom tog sela, ali ima dobar prilaz makadamskim putem iz pravca Donje Međiđe i Biberova Polja. Po površini nije veći od jednog kvadratnog kilometra, leži na nadmorskoj visini od 250 metara, ima 80 kuća i oko 400 stanovnika, isključivo bošnjačke nacionalnosti.
Omer Hamzić
Hajrudin Mehinagić, sin poznatog gračaničkog kadije Ibrahirn efendije Mehinagića, đak Šerijatske gimnazije u Sarajevu, skojevac i komunist, borac Prve proleterske. partizanski komesar, pukovnik one vojske, politički aktivista, nosilac brojnih ratnih i mirnodopskih priznanja i odlikovanja, Beograđanin rado viđen u Gračanici – umro je 27.4.2000. godine u 77. godini života u Beogradu, gdje je proživio više od polovine svog životnog i radnog vijeka. Sahranjen je u prisustvu članova najbliže familije. te najužeg kruga svojih prijatelja i saboraca. Nijemom šutnjom Beograd se oprostio od ovog bivšeg proletera – hladno, protokolarno, rutinski.
Edin Šaković
Ovo je maturski rad iz historije koji je stručna komisija ocijenila kao jedan od najboljih u posljednjih nekoliko generacija maturanata Gimnazije “Dr. Mustafa Kamarić” u Gračanici. Mentor je bila prof. Emina Hamzić. Rad objavljujemo u neznatno izmijenjenoj i nešto skraćenoj verziji.
Dr. Galib Šljivo
U vrijeme osmanske uprave u Bosni, Gračanica je ulazila u sastav zvorničkog sandžaka, odnosno od 1851. kajmakamluka. Na črlu sandžaka stajao je sandžak-beg koga je postavljao sultan na vrijeme od jedne godine. Ovaj sandžak je vrlo rijetko ustupan kao arpaluk bosanskom valiji. Od 1854. godine Austrija je otvorila svoju konzularnu agenciju u Tuzli, i od tada su učestalije vijesti o prilikama u Posavini.
Mina Kujović
(Prilog političkoj historiji Gračanice 1919. godine)
Odluka Narodne vlade Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu iz januara 1919. godine da privremenog kotarskog upravnika Antona Bernirevića zamijeni novi kotarski predstojnik Ahmet ef. Borić u Gračanici je izazvala sukob između pripadnika muslimanske i pravoslavne konfesije. Imenovanje novog kotarskog predstojnika među gračaničkim građanima različito je primljeno.
(iz zaostale korespodencije između književnika Alije Nametka i Huseina Ahmeda Šehića)
Sadik Šehić
Književnik i publicista Sadik Šehić iz Gradčca, živeći uz svoga oca Huseina, takođe književnika, još u svom djetinjstvu imao je privilegiju da pobliže upozna jedan broj bošnjačkih javnih, kulturnih i naučnih radnika koji su ostavili značajnog traga kako u povijesti, tako i u bosanskohercegovačkoj književnosti i umjetnosti. Jedan broj dokumenata, pisama i zapisa koji se odnose na druženje i kontakte tih pisaca, Sadik šehić je obradio u svom najnovijem rukopisu pod naslovom “Književni zapisi o njima” (Ahmed Muradbegović, Alija Nametak, Murat Šuvalić, Hasan Kikić i Husein A. Šehić). U ovoj rubrici objavljujemo dio tog rukopisa.
Mirza Dedić
(GOLUB U PADU ILI NAGORJELE DUŠE)
l.
Bakrom mi prelijevaš jutro i okivaš san
Redova više nema jer ne dolazi vlak
ćuvam kartu za tebe i meljem zvijezde u prah
Krenut će valjda jednom neki vagon za nas
Ovdje je malo tužno, ovdje se umire sad.
….
Atif Kujundžić je po vokaciji pjesnik. Dužni smo reći: dobar pjesnik. ‘I’okom godina rada Kujundžić je proširivao svoj književni angažman: poezija, kritika i esejistika, istraživačka djelatnost, uredničko-izdavački učinci, novinarstvo i dr. i ostvarivao sve zapaženije književno-umjetničke domete. Izgrađivano i sticano iskustvo i spisateljska zrelost razmicali su žanrovske granice pjesnikovog interesovanja, pa se Kujundžić u novije vrijeme predano i strasno upućuje u prostore poetske igre sa djecom. Tako je nastala neobična pjesnička trilogija za djecu u vidu triju tematskih knjiga: «Pjesme o pticama», «Pjesme o cvijeću« i «Pjesme o drveću».
U Drvno-industrijskom preduzeća «Jadrina» odavno je postojala ideja da se prikupe podaci i da se obrade u vidu neke male hronike u kojoj bi se trajno zabilježili osnovni podaci o nastanku i razvojnom putu Preduzeća. Ideja je sazrela krajem 1999. godine, upravo u periodu kada «Jadrina», kao i ostala bivša društvena, odnosno državna preduzeća u našoj zemlji «svode bilans sama sa sobom», prolazeći kroz proces privatizacije. U svoju odlučujuću fazu taj proces je ušao krajem 1999. i početkom 2000. godine, kada i zvanično treba da se završi jedno burno razdoblje socijalističke. Odnosno državne privrede na ovim prostorima. Podvući crtu između završetka jednog i početka drugog razdoblja na mikro planu i na nivou jednog preduzeća srednje veličine kakva je «Jadrina», za autore nije bio ni malo jednostavan posao. To je mnogo više od ispisivanja nekih statističkih podataka i imena «za uspomenu i dugo sjećanje»
Svojim sadržajem (33 pjesme i 7 crteža), ova mala đačka pjesmarica, pobuđuje pažnju kao prvi izdavački pokušaj jedne seoske škole na ovom području i napor vrijednog nastavnika Fikreta Ahmetbašića, koji se potpisuje kao urednik zbirke. Radi se o tipično đačkim stihovima, koji se obično upisuju «za uspomenu i dugo sjećanje» u đačke spomenare ili pjesničkim pokušajima tipa «jesen, zima, ljeto, maca i miš, prijateljstvo, nova godina, potok…», koji su pogodni za roditeljske sastanke i tradicionalne školske priredbe. Pored toga, u ovoj pjesničkoj teki ima rodoljubivih motiva (Bosno moja), kao i nekoliko toplih lirskih izliva, napisanih rukom onih koji su u svojoj glavi već ponijeli nečiji «plavi čuperak: «Ona mi se sviđa / i kad sam u školi, / njeno ime pisati / moja ruka voli» (Muamer Nurikić) ili «Ima jedna djevojka plava / kad je vidim zaboli me glava, / svuda pišem njeno ime / zato mi se majka brine.» (Edin Osmanović).
Sve priče u ovoj knjizi (a ima ih na broju 16) ranije su objavljivane, a neke, kako tvrdi autor, i više puta. Radi se o prozi kojoj, kako napisa mr. Šaban Nurić, jedan od recenzenata, «ne nedostaje literarna uvjerljivost i književna snaga». Ova prozna retrospektiva, predstavlja neki pokušaj svođenja stvaralačkog bilansa ili izbor po osjećaju i ukusu samog autora. U svakom slučaju, to bi trebalo da bude ono najbolje što je u posljednjih 20 godina napisao ovaj super-plodni gračanički pisac. To je ono što ga prezentuje kao «najboljeg prozaistu» Gračanice koji teme i inspiraciju nalazi uglavnom u svom svakodnevnom profesionalnom angažmanu, pomažući nesretnim i bespomoćnim ljudima, najčešće sa društvenog dna.
Atif Kujundžić
U brojnim publikacijama o Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla, piše, da je ova kuća nastala zahvaljujući donacijama likovnih umjetnika s prostora bivše Jugoslavije. Os vrtnje i cijele priče, bila je osnovna škola “CENTAR” u Tuzli, u kojoj je u to vrijeme, kao nastavnik likovnog odgoja vrijedno radio: akademski slikar Mevludin Ekmečić. U najbližem komšiluku – bio je atelje Ismeta Mujezinovića koji je dao ideju.
Omer Hamzić
1.11.1999.
Kako se zaposliti – teško preteško pitanje
Prema zvaničnoj statistici, na području Federacije Bosne i Hercegovine, trenutno je evidentirano 267.000 nezaposlenih osoba i 64.000 onih koji su na takozvanom čekanju. Na gračaničkoj opštini posao čeka 8.300 lica – sa «tendencijom daljeg povećanja…» Sa povećanjem boja privatiziranih firmi, povećavat će se i broj nezaposlenih. Skoro će ih biti koliko i zaposlenih. Sa škola i fakulteta dolaze mladi i postavljaju pitanje iz gornjeg naslova – na koje će odgovor još dugo čekati. Ako ga uopšte u ovoj zemlji ima ko dati.
Dr. Smail Balić
Bio je nekoć jedan islam, koji se njegovao u prisnom krugu porodica. Donosio je sa sobom toplinu doma, smirenost u svakidašnjici i zbrinutost na obadva svijeta. Vjernici su u njemu nalazili ono što smiruje srca (Kur’an 13:28). Ispoljavao se u vjerovanju, čestitosti i samoobuzdavanju ili pobožnosti (takvâ). Skoro poluvjekovna vladavina komunističkog bezvjerja stvorila je na njegovu mjestu prazninu i pustoš. Samo tu i tamo održali su se ostaci stare uljuđenosti, oblikovane u vjeri. Pojedini lijepi običaji iz starine dopunjavali su sliku. U tom okolišu razvijao se narod Bošnjaka.
Prof.dr.sc. Zijad Pašić
Uvodne napomene
U cijeloj Evropi i Sjevernoj Americi veliki broj lokalnih i regionalnih razvojnih agencija značajno podstiču lokalni ekonomski razvoj, naročito u posljednjih deset godina. Razvojne agencije se pojavljuju u procesu prevazilaženja industrijskih kriza u mnogim dijelovima industrijski razvijenog svijeta koje ponekad uzrokuju nezaposlenost i preko 25% aktivne radne populacije. Najčešće su u funkciji prevazilaženja negativnih posljedica brzih promjena na globalnom ekonomskom planu koje se reflektuju na ekonomije pojedinih država, regiona, opština i iziskuju njihovo brzo prilagođavanje tim promjenama. Bosna i Hercegovina je doživjela ogromnu ratnu destrukciju i zapala u najtežu ekonomsku krizu, čije će se posljedice još dugo osjećati. Jasno definisana strategija razvoja i regiona i Bosne i Hercegovine kao cjeline, jedan je od glavnih preduslova za brže prevazilaženje ekonomske krize, uz pomoć međunarodne zajednice, naravno.
Šehzada Salihbašić
Stepen razvijenosti finansijskog tržišta prvenstveno zavisi od društveno-ekonomskog uređenja, što znači da u okviru jednog duštveno-ekonomskog sistema može egzistirati manje ili više razvijenih mehanizama funkcionisanja finansijskog tržišta.
Iako deklarativno postavljena, finansijska tržišta u bivšoj Jugoslaviji nisu zaživjela tako da je promet vrijednosnim papirima tretiran više sa teorijskog aspekta, pa nekih posebnih praktičnih iskustava gotovo i nema.
Muamera Mujčinagić
Pregled zdravstvenog stanja stanovništva opštine Gračanica urađen je na osnovu podataka iz zdravstvene statistike Doma zdravlja za 1977. godinu i određenih istraživanja koja su izvršena na području opštine Gračanica. Korištena su i statistička istraživanja u oblasti zdravstva koja, prema odgovarajućim izvještajnim obrascima, redovno vrši Kantonalni zavod za zdravstvenu zaštitu.
Omer Hamzić
Ovaj dugovječni Gračanlija koji u lijepom zdravlju dočeka i devedesetu godinu svog života više decenija bio je pojam majstorluka i bravarskog zanata u Gračanici. Majstor Mujaga – dugo vremena bio je simbol gračaničkog zanatstva – bravarskog pogotovo. Sve što se nije moglo popraviti, osposobiti, zakrpiti, sve što je za ostale majstore bilo nerješivo – rješavao je Mujaga.
Mina Kujović
Period nakon Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je vrijeme kada je jedna strana okupaciona carevina – Austro-Ugarska monarhija, nestala, a nova narodna država dugo i mučno nastajala. Bosna i Hercegovina administrativno je postala sastavni dio novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ali je u strukturi i funkcionisanju državne uprave imala obilježja samostalnog državnog područja.
Salih Osmanbegović
Na prostorima Bosne i Hercegovine Gračanica se već poodavno uvrstila u red opština koje prednjače u privrednoj, kulturnoj, prosvjetnoj i ostalim oblastima društvenog razvoja. Logično se nameće pitanje – koji su činioci najviše doprinosili i koji danas doprinose tako dinamičnom i pozitivnom razvoju. Među njima svakako je najvažniji takozvani ljudski faktor – ljudi Gračanlije, ponajviše obrazovani i školovani ljudi – gračanička inteligencija. Početak modernog razvoja Gračanice kao i drugih sličnih mjesta u Bosni i Hercegovini usko se vezuje za početke modernog školstva i prve školovane i obrazovane ljude na ovim prostorima.
(pola stoljeća gračaničke “Bosne”)
Omer Hamzić
U svom dinamičnom i burnom razvoju “Bosna” je prolazila kroz sve ono što može stati u bogatu biografiju jednog od najstarijih gračaničkih državnih preduzeća, koje je nastalo iz nekih drugih preduzeća i iz kojeg su nicala – nastajala neka druga preduzeća – uzdizala se i padala, stagnirala i rasla – uporedo sa Gračanicom od posla čaršijom… To je firma koja nikada nije iznevjerila bogatu tradiciju gračaničkih trgovaca.
(U povodu 40 godina postojanja i rada Ugostiteljskog preduzeća “Park”)
Omer Hamzić
Hodajući bosanskim gradovima, “gazeći” Bosnom uzduž i poprijeko, poznati bosanski književnik Ćamil Sijarić napisao je svoje impresije u knjizi pod naslovom “Gradovi” – negdje prije više od tri decenije. O Gračanici je, između ostalog, zapisao i sljedeće: “Ali Gračanica je grad takav pokraj kojeg se ne može produžiti, a da se u njemu ne zastane – i ne ostane. I kad bi bila čovjek, a ne grad, taj bi čovjek – pozdravljajući se, u svojoj ruci dugo zadržao vašu ruku i pitao vas i za zdravlje, i za ženu, i za djecu, i sreću vam na kraju poželio.
(akcenti iz Referata povodom sedme godišnjice 111 (221) gračaničke brigade Armije BiH)
Tarik Nuhanović
Agresija na Bosnu i Hercegovinu dugo će predstavljati pravi izazov za proučavanje i poučavanje, posebno kada su u pitanju uzroci i posljedice agresije, njen karakter i njen tok kao i uslovi pod kojima je izvedena u vremenu “ubijanja Bosne” od 1992. do 1995. godine. Indirektne, pak, posljedice još dugo će se manifestovati na pravnom, državnom, ekonomskom i populacionom planu ove zemlje.
Atif Kujundžić
U jedinstvu Čovjeka i Zemlje kojom za Života hodi, opstaje Znak Njegove Svemoći. Čovjek o tome, ne mora ni misliti. Kad dođe vakat, kad bude vrijeme – samo se kaže. I sve traje oduvijek. Zauvijek. Pitanja o tome su kao vjetar i kao lišće koje nosi Njegov Svemoćni Dah
Atif Kujundžić
POVJERAVANJE
PRIJATELJU
Volim tvoju sliku,
na kojoj si slikao nešto
drugo, ne znajući
da sam to ja.
01.
Jesmo li dovoljni da
prevagnemo dobrotom?
Ili, da ostanemo kod toga
da smo zadovoljni svojim
izborom i dobijenom
Slobodom?
…
Atif Kujundžić
Progonjen željom da uzleti i da se ugradi u Vječnost, da dosegne ono što bi mogao prihvatiti barem kao dio svoje nade i svoga sna o Vječnom Životu, čovjek poseže za bliskim i dostupnim njegovom poimanju svojih mogućnosti i pružene prilike uopće: radi, gomila novac i bogatstvo, gradi i ruši, stječe znanja i zvanja, bori se za mir i vodi ratove, mrzi i voli, organizira se i izdvaja, žari i pali, glumi i pjeva, piše i komponira, slika i režira, podiže porod i odgaja, radi i sanja, vjeruje i sumnja…
(Drugi dio)
Mr. Ahmed Kico
Mada su filozofska i teološka misao kod Muhameda Mašića, praktično, neodvojive, treba reći da mu je njegova filozofska zrelost, koja je nastala između dva svjetska rata, omogućila da se pred kraj života bavi i kosmogonijskim promišljanjima i islamskom eshatologijom u okviru teologije. Naime, on u svom tekstu “Allah je energija koja obuhvata kosmos”, kojeg je napisao 1976. godine, dakle dvije godine prije svoje smrti, ističe da je “Allah energija koja obujima kosmos i zaprema prostor i vrijeme u beskonačnost u svakom pravcu, a kosmos, ma koliko se ustanovilo da je velik, materijalizovani je, a neuporedivi djelić te energije”. Također, Mašić u spomenutom tekstu iznosi i svoju životnu, odnosno filozofsku oporuku koja se sažima u njegovom kategoričkom imperativu da se treba zalagati za takav svijet “u kojem će se ljudska bića ocjenjivati po karakterima i faktičkim sposobnostima, a ne po stanovitim pripadnostima”.
Knjiga stihova “Očev fenjer”, Sakiba Mehanovića lirska je autobiografiija pjesnikova: intimne bilješke najtoplijih i najdubljih senzacija koje su označile njegov životni put. Onaj unutrašnji, jedini pravi, do sada skriven od naših očiju. Knjiga je to ljubavi, sveobuhvatne ljubavi koju pratimo od izvora u najranijem djetinjstvu, duž sve moćnijeg toka, obalama i stazama, drumovima i bogazama – do zrelog doba, bogate jeseni.
Kako život “ovremeniti” ili, bolje kazano, obilježiti vrijeme svojom pojavnošću, humanumom? Srećom, ima i onih kojima, uz kreativnu obdarenost, dotekne pameti pa se pozabave pitanjima ove vrste, prije nego što postane prekasno za sve. Nažalost, mnogo je više onih koji nikada ne shvate razložnost ovovrsnog samosuočenja.
Šta se događa kada Pjesnik postane ratnik, a onda iz njega (što kao vrisak, što kao iz stisnutih usta otrgnuta riječ) progovore nagomilane frustracije, koje prate i pjesnika i ratnika u jednom ratu bez jasnih ciljeva (osim onih neprijateljskih) i kroz koji ga vode vođe koji jedno misle do podne, a drugo popodne i koji imaju jedne proklamovane, a sasvim druge tajne ciljeve?! Šta se događa, kada i Pjesnik i Ratnik ustanove – da su se borili za nešto što zapravo i ne postoji, ili još gore – što nikad nije ni postojalo, osim u njihovoj glavi!
Hasan Kikić je ostavio za sobom, s obzirom na relativno kratki životni vijek, obimno i raznovrsno djelo; pisao je pripovijetke i romane, poeziju, umjetničku i književnu kritiku, i ostao je kao pisac revolucionar, prepoznatljiv i provokativan kako u vremenu u kome je živio, tako i nakon njega. Riječju, Hasan Kikić je za trideset sedam godina života stvorio jednu malu biblioteku knjiga i članaka. Djelovao je kao suradnik i urednik časopisa, kao pedagog i teoretičar.
Zbirka kratkih priča “Taksirat” druga je knjiga ovog pisca i pjesnika iz Lukavca, koji je naročito bio aktivan i objavljivao po časopisima prije rata. Njegova prva knjiga, zbirka pjesama pod naslovom “Ceremonijal”, izašla je 1985. godine u izdanju tuzlanskog “Univerzala”.
U posljednje vrijeme na prostorima susjedne općine Doboj Istok pojavljuju se pjesnici, slikari i skulptori koji tu sredinu čine duhovno bogatijom i na određen način već prepoznatljivom. Zbirka pjesama “Buđenje” je prva objavljena knjiga Ismeta Suljića (rođen 1956. godine). Čitajući ovu zbirku nameće se uvjerenje da je u njoj neupitan preforsirani altruizam (ljubav i suosjećanje sa bližnjim) u ovom slučaju prema naciji i Bogu. Tako se ovaj autor po svojoj pjesničkoj vokaciji i odabranim motivima svrstava među muslimanske narodne pjesnike.
Omer Hamzić
9.5.1999.
Stanari u “državnim” stanovima rekorderi neplaćanja komunalija
Od ukupnog iznosa dugovanja svih domaćinstava Gračanice, više od 30% duguju stanari gračaničkih stambenih naselja Luke, Grades, Bazen, Kifla, Hadžistevići, Malta – kojih je manje od 10% od ukupnog broja domaćinstava u ovom gradu. Kad su “vodovoddžije” zbog neplaćanja u jednom od tih naselja nedavno “presjekle pipu” (radi opomene), alarmirani su najviši opštinski dužnosnici, potegnuta su ljudska prava i visoka politika… pa je voda opet potekla. “Sve je isto ko i pre” – pa i “blagodeti” socijalizma kao prelaznog društvenog sistema ka komunizmu.
